- Možete umiroviti Warthog, možete se riješiti i starijih Eagleova, ali Raptore ne dirajte! - ovako glasi poruka koju su zastupnici u američkom Kongresu uputili Zračnim snagama SAD-a prije dva tjedna. Upravo se sklapao dogovor o novom, 874 milijardi dolara teškom vojnom proračunu za 2024. godinu i Air Force se još jednom pokušao riješiti najstarijih aviona iz svoje flote za koje drže da ih se više ne isplati održavati ili nadograđivati, već je taj novac bolje potrošiti na nove platforme.
I zahtjev im je djelomično uspio. Kongres je odobrio umirovljenje 42 jurišna aviona A-10 Thunderbolta II (popularni Warthog), dozvolio povlačenje iz službe 57 F-15 C/D Eagleova, ali zahtjev za umirovljenje 32 najstarija F-22 Raptora je odbijen. I to usprkos tome što se ta 32 primjerka koriste samo za obuku, a njihova nadogradnja za borbene operacije bila bi preskupa i vrlo teško izvediva.
Zašto je F-22 toliko cijenjen da se i najstarije modele odbija "penzionirati", koje su njegove ključne karakteristike i mogućnosti i što ga toliko izdvaja od konkurencije? Kako je tekao njegov razvoj, zašto ih je proizvedeno tako malo, zbog čega je njihov izvoz zabranjen i kakva im je budućnost, objašnjavamo u novoj epizodi podcasta Prva linija, a naš stručni sugovornik je Matija Blaće.
-----------------------------
Video podcasta pogledajte ispod
-----------------------------
- To je zrakoplov napravljen da uđe u središte borbe i pobijedi bilo što što protivnici mogu u zraku postaviti pred njega. To je vrhunski predator na nebu čije su karakteristike u ulozi zračne borbe praktički ispred svih drugih zrakoplova na svijetu trenutno, kaže Blaće na početku i potom iznosi glavne karakteristike Raptora:
- On je slabo vidljiv za radare, teže ga je opaziti, ima mogućnost superkrstarenja na brzini većoj od Mach 1.5, ima super okretnost, ima strahovit radar, potpuno digitaliziran sustav upravljanja zrakoplovom, umrežen je s ostalim avionima u američkoj floti, nosi veliku količinu naoružanja, ima gornji plafon leta od 20 kilometara... Znači, po svojim karakteristikama nema premca u zračnoj borbi.
Kao možda i ključnu karakteristiku koja F-22 izdvaja od borbenih aviona četvrte generacije treba izdvojiti "stealth", to jest slabu vidljivost za radare, zbog čega se Raptora često u medijima oslovljava i kao "nevidljivi zrakoplov".
- Njegov proizvođač Lockheed Martin je 2009. tvrdio da je ovaj avion na udaljenosti od 100 km na radaru ima odraz "kao i golf loptica", a to je i jedini javno dostupni podatak o njegovoj vidljivosti na radaru. Ona se mjeri putem RCS-a (radar cross section), a to je radarski presjek zrakoplova. Upravo je cilj stealth dizajna smanjiti taj radarski odraz koliko god je moguće, a to se postiže na dva načina, objašnjava naš sugovornik.
- Prvi je tako da oblikujete trup zrakoplova i sve letne površine tako da nikad ne prezentirate ravnu površinu radaru, tako da se radarske zrake lome u bilo kojem smjeru osim do njihovog pošiljatelja. Drugi način je pomoću materijala kojim se avion oblaže, a koji mogu apsorbirati određenu količinu elektromagnetskog značenja. Ovaj zrakoplov nije nevidljiv, samo je teže vidljiv, na kraćim dometima nego što bi to bio standardni zrakoplov. Plus, treba dodati i da ne možete optimizirati avion da bude slabo vidljiv za sve frekvencije, objašnjava Blaće i dodaje kako radari za promatranje neba koji imaju veliki domet, duge valne duljine i spori puls mogu u principu otkriti stealth zrakoplov puno lakše nego visokofrekventni radari.
- On zbog toga ima enormnu prednost nad zrakoplovima četvrte generacije (poput F-15 ili F-16, op.a.), dok zrakoplovi 4+ generacije, poput Su-35 ili Rafalea, također imaju neke elemente smanje vidljivosti. Što se tiče ruskog aviona pete generacije Su-57, za kojeg Rusi tvrde da ima stealth, on ipak ima elemenata koji nisu za to optimizirani, ističe Blaće koji smatra da čak i nad tim avionom Raptor ima značajnu prednost.
U ostatku emisije Blaće je objasnio i ostale karakteristike F-22, pritom se osvrnuvši i na njegovu brzinu i super okretnost, ali i potentni arsenal oružja koje može nositi. Također, dosta vremena posvetili smo i samom nastanku ovog zrakoplova - od želje da se stekne ključna prednost pred Sovjetima, preko dva prototipa koja su bila u igri pa sve do drastičnog smanjenja broj letjelica koje su inicijalno bile planirane. Amerikanci su u startu htjeli čak 750 Raptora koji bi zamijenili F-15-ice, da bi se taj broj smanjio na ukupno 187 serijski proizvedenih primjeraka. Faktori u toj odluci su bili pad SSSR-a i time nedostatak al pari suparnika, zatim sasvim drugačije potrebe rata protiv terorizma u koji se AD upustio nakon napada 11. rujna 2001. i konačno - veliki trošak aviona. Ukupno je na njegov razvoj i proizvodnju potrošeno više od 67 milijardi dolara, što je po komadu aviona iznosilo čak 360 milijuna dolara.
- Trošak zadnjih aviona koji su proizvedeni 2011. iznosio je 150 milijuna $ po komadu. Dakle, kako je proizvodnja tekla dalje tako je cijena padala. Da je SAD ostao na inicijalnoj narudžbi taj bi trošak sasvim sigurno bio još niži. Pomoglo bi mu i da je bio namijenjen za izvoz, no američki Kongres je to izričito zabranio zbog naprednih i tajnih tehnologija koje se u njemu nalaze, napominje Blaće.
Na krahu smo se osvrnuli i budućnost Raptora, naročito u kontekstu činjenice da su neki sustavi u njemu, poput računala, zapravo već zastarjeli i nemaju mogućnosti kao što ih to ima drugi američki borbeni avion pete generacije, F-35 (u sve tri verzije), ili čak i modernizirane F-16-ice.
- Čini mi se da su američke zračne snage čvrsto odlučile da se koncertiraju na F-35 i na čim brži razvoj šeste generacije aviona. Raptor će vjerojatno biti u službi i 2030-ih i još će ostati konkurentan u odnosu na protivnike, a nakon toga će polako biti zamjenjivan šestom generacijom aviona, zaključuje Blaće.
Detaljnu analizu pogledajte video podcasta na početku teksta!
-----------------------------
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.