KLASA KIROV

Ruski ‘ubojica nosača aviona‘: Tri puta veći od razarača, nakrcan projektilima, a uskoro će biti još jači

Zašto je SSSR krenuo u gradnju takvih brodova i kako teče modernizacija jednog od njih, Admirala Nahimova, objašnjava Matija Blaće

Teška raketna krstarica Petar Veliki, klasa Kirov

 Lev Fedoseyev/Tass/Profimedia/Lev Fedoseyev/tass/profimedia

Tijekom Prvog svjetskog rata i nešto manje tijekom Drugog svjetskog rata, veliki bojni brodovi i krstarice nisu bili rijetkost. Čelični levijatani neko su se vrijeme smatrali gospodarima mora, ali pojavom nosača aviona ubrzo su postali izlišni te su njihovu funkciju u najvećim mornaricama svijeta preuzeli razarači ili krstarice znatno manjih gabarita.

Sovjetski, a kasnije ruski brodovi klase Kirov iznimka su od tog pravila.

Ova teška raketna krstarica duga 252 metra i maksimalne istisnine od 28.000 tona djeluje kao div u usporedbi s američkom krstaricom Ticonderoga, čija je istisnina nešto manja od 10.000 tona. Zašto je Sovjetski Savez krenuo u gradnju takvih brodova, koja je bila njihova inicijalna namjena, kakvim arsenalom raspolažu, u kojem su stanju danas i kako teče modernizacija jednog od njih, Admirala Nahimova, u novoj epizodi podcasta Prva linija objašnjava naš stručni sugovornik Matija Blaće.


Video podcasta pogledajte ispod


- Klasa Kirov su teške ratne krstarice, prvo sovjetske, a danas ruske vojske. Radi se o jedinstvenim brodovima zbog svoje veličine, čak tri puta većih od prosječnih razarača koji su danas više-manje glavni površnih brodovi svih većih mornarica. Zbog te veličine u zapadnim medijima često ih zovu i bojnim krstašima jer im nema ničeg ekvivalentnog, kaže Blaće na početku.

Ovaj brod nastao je zbog taktičko-operativnih zahtjeva sovjetske mornarice da ima sredstvo kojim može napasti američke grupe nosača aviona. Tada su, ističe naš sugovornik, postojala tri načina kojima su takvu grupu Sovjeti mogli napasti:

- Prvo je bilo podmornicama, što se i preferiralo. Za relativno malo ulaganje dobio se potencijalno ogroman povrat. Druga metoda bile su krstareće rakete koje bi lansirali bombarderi, prvenstveno Tu-95 Bear koji ih je mogao lansirati su udaljenosti od nekoliko stotina kilometara. No, s dolaskom Brežnjeva na vlast sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća pojavila se želja da i SSSR ima površinsku mornaricu koja se može u direktnoj borbi suprotstaviti Amerikancima. U tu svrhu počeli su se graditi i nosači aviona, prvo klasa Kijev, a onda i klasa Kuznjecov, a u planu je bila i klasa nosača aviona na nuklearni pogon Uljanovsk - no, taj projekt zaustavljen je raspadom Sovjetskog Saveza. Ti brodovi trebali su imati i brodove u pratnji koji bi opet mogli samostalno djelovati, zbog čega je konstruirano nekoliko klasa krstarica, među njima i one klase Slava (kojoj je pripadala i Moskva koju su 2022. potopili Ukrajinci, op.a.). Nosili su velike protubrodske rakete dužine i do 10 metara, a koje su zbog svoje veličine bile bočno poredane po trupu broda. To nije bilo idealno, jer su u tom položaju bile vrlo ranjive na neprijateljsku paljbu, kaže Blaće.

Brod ‘konstruiran oko raketa‘

Zbog toga, ali i potrebe da se američkim brodovima kontrira na sve većim udaljenostima, razvijala se i veća raketa - P-700 Granit, duga 10 metara i teška 7 tona. Ona je trebala veći trup, to jest brod, koji bi primio tu raketu. I upravo je klasa Kirov konstruirana s namjerom da nosi te rakete i prati nuklearne nosače zrakoplova, objašnjava naš sugovornik i dodaje kako je zbog potrebe da prati takve brodove i klasa Kirov razvijena s nuklearnim pogonom kako bi imala neograničeni domet.

- Oni zapravo imaju kombinirani nuklearni i parni pogon. To znači da nuklearni pogon, za koji su zadužena dva reaktora, koristi za krstarenje, a parne strojeve koristi s njim u sinergiji kako bi na kratko razdoblje povećao snagu motora i time brzinu. To je zapravo dodatni pogon koji krstareću brzinu od 20 čvorova diže na 32 čvora. No, taj je "booster" razvijen samo za borbene situacije, izbjegavanje i slično, objašnjava Blaće.

image

Teška raketna krstarica Petar Veliki, klasa Kirov

Lev Fedoseyev/Tass/Profimedia/Lev Fedoseyev/tass/profimedia

Inicijalno se planiralo konstruirati pet brodova u toj klasi, ali dovršena su "samo" četiri. Prvi, Kirov (preimenovan u Admiral Ušakov), je u operativnu službu stupio 1980. godine, a četiri godine kasnije Frunze (preimenovan u Admiral Lazarev) - oni danas više nisu u službi te su poslani na razrezivanje. Potom je 1988. u službu primljen Kalinin (danas Admiral Nahimov), a četvrti - Jurij Andropov, nije dovršen za vrijeme Sovjetskog Saveza nego je tek 1998. godine primljen u službu ruske ratna mornarice pod imenom Petar Veliki. On je, logično, u najboljem stanju te je i danas u službi kao stožerni brod ruske Sjeverne flote.

U vrijeme kada je klasa Kirov zaplovila svjetskim morima zapravo i nije bilo usporedivih brodova te klase, zbog čega je došlo i do zanimljivog poteza SAD-a.

- Postoji percepcija da su zbog njih reaktivirani američki bojni brodovi klase Iowa, proizvedeni još u Drugom svjetskom ratu. Oni su s 57.000 tona bili dvostruko veći brodovi, ali nisu bili pravi ekvivalenti u taktičko-operativnom smislu klasi Kirov, već samo u političkom, kaže Blaće i dodaje da bi Iowe, koje su sudjelovale i u Zaljevskom ratu, možda bile reaktivirane i neovisno o Sovjetima.

Naoružan do zuba

Kad su u pitanju osnovne karakteristike Kirova, malo je reci da su impozantne. Osim golemih gabarita nosi arsenal naoružanja koji pokriva podmorsko, površinsko i zračno ratovanje.

- Tu je riječ o punom spektru elektronike, modernim PESA radarima koji pokrivaju ogroman prostor oko samog broda, a tu je i 20 raketa P-700 Granit koje su smještene pod kutom od 45 stupnjeva. Njihov domet varira od 200 do 625 km, ovisno o tome na kojoj visini lete. Ako lete na 10 km onda imaju najveći domet i 2,5 Macha brzine, ali su i lakše za detektirati. Ako lete uz more, onda je domet bitno kraći. Ono što je važno je da nose bojnu glavu od 750 kg, što je dosta da se potopi praktično bilo koji brod, osim možda nosača aviona, kojeg pogotkom opet može barem privremeno onesposobiti. Potom je tu i impresivna protuzračna komponenta, prvenstveno sustav S-300 s ukupno ima 96 lansera (domet od 90 do 140 km, ovisno o varijanti sustava), što ih je uz snažne radare činilo vjerojatno najpotentnijim protuzračnim brodovima na svijetu. Osim toga, tu je bilo i 40 lansera za sustave Osa, koji su služili za kraće domete od 9 km pa sustavi AK-630 (rotirajući top od 30 mm) na starijim brodovima te sustavi Kortik (top plus rakete kratko dometa) na novijim brodovima. Petar Veliki ima i brodsku verziju sustava Tor - Kinžal (ne miješati s istoimenom hipersoničnom raketom, op.a.), napominje Blaće i ističe da svemu tome treba dodati i sustave za protupodmorničko ratovanje, od dvostrukog sonara do dva sustava koji lansiraju protupodmorničke rakete, mine ili mamce te na kraju, 10 torpednih cijevi.

- Ovaj brod ima i tri helikoptera Kamov Ka-29, a koji imaju višenamjensku funkciju i koriste se za protupodmorničko ratovanje, dodaje.

Uz sve ovo treba napomenuti da iako Kirov nije imao posebno namijenjene projektile za djelovanje na kopnu, rakete sustava S-300 mogle su se koristiti i u toj ulozi, što uostalom i gledamo u ratu u Ukrajini.

Brod za demonstraciju moći

Što se tiče samih misija u kojima je sudjelovala klasa Kirov, one su uglavnom bile u "Show the flag" funkciji, to jest u svojevrsnim diplomatsko-političkim projekcijama moći u raznim svjetskim morima. Petar Veliki je čak 2016. bio i pratnja tada funkcionalnom ruskom nosaču aviona Kuznjecovu na misiji u Mediteranu tijekom rata u Siriji, ali nema dokaza da je ratno djelovao.

Uz samo jedan aktivni brod u klasi, budućnost Kirova nije do kraja jasna. Za početak, čini se da ona neće biti u sada aktivnom Petru Velikom, nego Admiralu Nahimovu, čija modernizacija traje godinama. Rusi se nadaju da će konačno biti dovršena 2024., a veliko je pitanje hoće li se tada modernizirati i Petra Velikog.

image

Teška raketna krstarica klase Kirov

Pjf Military Collection/Alamy/Alamy/Profimedia/Pjf Military Collection/alamy/alamy/profimedia

- Trošak modernizacije, popravka i opremanja Nahimova iznosit će, prema Rusima, 2,2 milijarde dolara. Po svemu sudeći, osim topa od 130 mm sve ostalo se mijenja, od lansera do raketa. Prvo, imat će 80 lansirnih ćelija za protubrodske rakete i 96 za protuzračne. Od samih projektila, očekuje se protubrodska raketa P-800 Oniks koja navodno ima domet i do 800 km, kao i pomorska verzija Kalibra. Treći projektil koji je već dugo u najavi je famozni hipersonični Cirkon, koji navodno leti 8 Machova, ali mu se domet ne zna. Iako nismo sigurni je li doista operativan, on bi u teoriji bio prava nadogradnja, promjena paradigme u ratovanju na moru, kaže Blaće.

Što se tiče novog seta PZO sustava na Nahimovu, nije sasvim jasno čime će biti opremljeni. Naš sugovornik kaže da su se spominjali sustavi S-350, S-400 te čak i ultra moderni S-500.

- Logično zvuči nadogradnja na sustave S-400, ako želite najbolje moguće, onda S-500. U svakom slučaju efektivni domet projektila bi se sa S-400 povećao na 200 do 250 km protiv zrakoplova, ali jako puno bi se dobilo u obrani od balističkih projektila, za što je taj sustav dizajniran. A tu je i nadogradnja s Kortika na sustav Pantsir-M, koji je zapravo evolucijski iskorak Kortika, priča Blaće.

Na samom kraju postavlja se pitanje koliko su ovako veliki i skupi brodovi s ogromnom vatrenom moći potrebni u modernom ratovanju. Blaće ističe da Rusi već imaju bolje i jeftinije opcije.

- Fregata Admiral Gorškov, najveći brod koji je Rusija sama proizvela nakon pada SSSR-a, košta 250 milijuna dolara. Dakle, njih 9 možete dobiti za cijenu jednog Kirova, a svaki nosi 16 raketa P-800 i svaki može biti na drugom mjestu. Da, oni nemaju kombinaciju svega što nudi Kirov, ali ako i Cirkone mogu nositi fregate, onda je jasno da Kirov nije poseban kao nositelj jedinog oružja koji može uništi nosač aviona. Kirov prije svega ima ogroman politički utjecaj i vrlo je snažna prijetnja koju ruski protivnici moraju uzeti u obzir, zaključuje naš sugovornik.

Detaljnu analizu pogledajte video podcasta na početku teksta!


Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. veljača 2024 07:45