Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski posjetio je Rumunjsku 10. listopada, ali posjet nije prošao u potpunosti kako je htio, a planirani govor pred zakonodavnim tijelom zemlje prekinut je u posljednji trenutak, piše Foreign Policy.
Zelenski je sam odustao od govora, ali pravi razlog je bio otpor rumunjske nacionalističke oporbene stranke, Saveza za uniju Rumunja (AUR), koji je zaprijetio prosvjedom. Stranka je svoju potporu više nego udvostručila od parlamentarnih izbora 2020. Vodi i u anketama za izbore za Europsku uniju sljedeće godine - iako su Ukrajina i Moldavija zabranile njezinom čelniku ulazak u svoje zemlje zbog navodnih veza s Kremljom.
Zemlja se suočava s prekretnicom — kako u pogledu svoje pozicije prema Ukrajini, tako i u pogledu svoje pozicije u Europi. Nakon povratka slovačkog kontroverznog populista Roberta Fica i njegove kasnije promjene prema stavu koji se približava Mađarskoj u smislu otpora europskoj potpori Kijevu, Bukurešt će se vjerojatno pokazati kao sljedeće veliko političko bojno polje.
Osim što je status Bukurešta daleko bitniji i značajniji od, recimo, Bratislave.
Rumunjska igra glavnu ulogu u pružanju humanitarne pomoći i isporuci vojne opreme Ukrajini, ali što je najvažnije, ona je glavni saveznik u omogućavanju da žito stigne na svjetska tržišta. Više od polovice ukrajinskog žita izvezeno je preko Rumunjske od početka ruske invazije u veljači prošle godine.
Rumunjski odnosi s Kijevom osjetljivo su pitanje na domaćem i međunarodnom planu. Potencijalni zaokret Rumunjske imat će velike posljedice za šire europsko gospodarsko i političko okruženje, budući da će zemlja također igrati ključnu ulogu u europskoj i globalnoj energetskoj sigurnosti u nadolazećim godinama.
Ovog lipnja multinacionalna kompanija OMV sa sjedištem u Austriji i rumunjska plinska kompanija Romgaz objavile su da planiraju uložiti do 4 milijarde eura (oko 4,26 milijardi dolara) u razvoj polja prirodnog plina u Crnom moru, projekt za koji tvrtke vjeruju da bi mogao proizvesti najmanje 10 milijardi kubičnih metara prirodnog plina godišnje. Razvoj infrastrukture trebao bi započeti sljedeće godine, a nadaju se da će proizvodnja započeti 2027. Važno je napomenuti da je razvoj ovog izvora ključan u ublažavanju ruskih prijetnji u srednjoročnom razdoblju.
Ključno oružje
Uspješan razvoj proizvodnje plina u Rumunjskoj nudi mogućnost otupljivanja ključnog gospodarskog oružja koje je Kremlj upotrijebio protiv Europe usporedo s ratom u Ukrajini.
Utjecaj strategije Kremlja bio je značajan, podigavši inflaciju na vrhunce neviđene desetljećima. Kremlj je jasno dao do znanja da je voljan ciljati na europska gospodarstva. Nadalje, povlačenje Kremlja iz Crnomorske inicijative za žito u srpnju nije imalo velikog utjecaja na globalne cijene žitarica, ali je potaknulo napetosti oko europskih tržišta plina, uključujući spor Svjetske trgovinske organizacije protiv Mađarske, Poljske i Slovačke oko njihovih jednostranih ograničenja.
Pritom su AUR i druge rumunjske političke stranke također koketirale s takvim djelovanjem.
Ali plin je nedvojbeno najznačajniji, s paranoičnim globalnim tržištem koje je nervozno oko bilo kakvih prekida u opskrbi u doglednoj budućnosti. Prije desetak dana su europske i svjetske cijene plina naglo porasle zbog sumnjivog curenja u plinovodu između Finske i Estonije kao i zbog prijetnji štrajkovima u Australiji u kolovozu. Daljnji porast cijena plina prijeti i daljnjem "poticanju" inflacije, što će zauzvrat zahtijevati novo dizanje kamatnih stopa. O političkim i ekonomskim troškovima takvih mjera ne treba puno ni razglabati.
Stoga je za Ukrajinu, Europu i širi zapad od najveće moguće važnosti da rumunjski plin teče što je prije moguće. Rusija, obrnuto, ima sve razloge da se tome suprotstavi. Ruska militarizacija Crnog mora—gdje polaže pravo na teritorijalne vode koje graniče s Rumunjskom kroz svoju nezakonitu okupaciju i aneksiju Krima—očita je neposredna prijetnja, ali ne i jedina.
Rusija ima dugu povijest korištenja mreža utjecaja i poslovnih partnera kako bi stekla uporište u energetskim projektima diljem Europe, uključujući Rumunjsku. Ruske tvrtke dugo su u Rumunjskoj ulagale u metalski sektor te u ugljikovodik i lučku industriju . Niz rumunjskih poslovnih ljudi također su dugogodišnji partneri Kremlja. Prečesto su te akcije prolazile ispod radara.
Na primjer, rumunjska naftna tvrtka Grup Servicii Petroliere (GSP)—koju kontrolira CEO i predsjednik uprave Gabriel Comanescu—ima dugu povijest sklapanja ugovora s Kremljom. Comanescu nema planova za napuštanje ruskog tržišta, unatoč pojačanim sankcijama nakon izbijanja rata.
Ili Europa ili AUR
S druge strane, na političkom planu, čak i prije rasta stranke AUR, rascjepkani rumunjski parlament bio je krajnje nefunkcionalan—i ostavio je zemlju na cjedilu, bez kapaciteta da se uhvati u koštac s korupcijom i potencijalnim ruskim utjecajem. Kratki savez između USR-a i PNL-a propao je nakon samo devet mjeseci. Rumunjska je imala četiri premijera u posljednje tri godine, a najnovije koalicije okupile su PNL i PSD. Posljednju vladu, formiranu u lipnju 2023., vodi čelnik PSD-a Marcel Ciolacu, koji je i sam nekoć bio pod istragom zbog potencijalne korupcije.
U međuvremenu, brojni Rumunji napuštaju umjerene, mainstream stranke i skreću u AUR, populistički Savez za Uniju Rumunja, povlačeći cijeli politički diskurs u zemlji udesno, zanemarujući probleme korupcije. Europa, ako misli djelovati, mora djelovati odmah, kako bi se proaktivno uključila u rješavanje političkih problema Rumunja. Inače će to, umjesto njih, učiniti AUR - i Kremlj.