UŠLA U POVIJEST

OVO JE PRVA NORVEŽANKA KOJA JE DOBILA AZIL U BIVŠOJ SOCIJALISTIČKOJ ZEMLJI 'Strogi socijalni radnici nam otimaju djecu. Smatraju da nisam dobra majka'

Silje Garmo ušla je u povijest kao prva Norvežanka koja je dobila azil u jednoj bivšoj socijalističkoj zemlji. Silje Garmo (37) i njezina 23-mjesečna kći Eira našle su utočište u Poljskoj pred progonom prestrogih socijalnih radnika u Norveškoj koji smatraju da Silje nije dovoljno dobra majka pa prijete da će joj oduzeti djevojčicu.

Silje Garmo, kći bivšega norveškog političara, pobjegla je u Varšavu u svibnju prošle godine. Socijalne službe u Norveškoj, odnosno služba za zaštitu djece poznata pod nazivom Barnevernet, optužila je Silje da vodi kaotičan život, zloupotrebljava tablete protiv bolova i da pati od kroničnog umora.

Ona tvrdi da ništa nije istina i da su joj upali u stan bez najave, nakon što je već bila otišla. Njezina starija kći, 13-godišnja Froya, ostala je u Norveškoj sa Siljinim bivšim dečkom.

Zaštita djeteta

Da bi majčinska prava Silje Garmo bila zaštićena, osobno se založio poljski premijer Mateusz Morawiecki na čiji je zagovor dobila azil. Poljska je uskočila kako bi zaštitila majku pred Barnevernetom (na norveškom: “zaštita djeteta”), norveškom socijalnom službom koju mnogi optužuju da je suviše rigorozna.

Pred Europskim sudom za ljudska prava pokrenuto je šest tužbi protiv Barneverneta, u kojima se roditelji tuže da su im socijalne službe, prerevnosno shvaćajući svoju ulogu, otele djecu bez opravdanih razloga. Posebno su kritične vjerske kršćanske skupine, dok drugi, poput Marit Skivenes, šefice Centra za istraživanje roditeljstva Sveučilišta u Bergenu, upozoravaju kako iz podataka ne proizlazi da su socijalne službe u Norveškoj previše revnosne ili da strože djeluju od sličnih službi u drugim razvijenim europskim zemljama. Na tisuću malih Norvežana, njih deset bude oduzeto roditeljima zbog neodgovarajuće roditeljske skrbi, u usporedbi s devet u Njemačkoj ili šest u Velikoj Britaniji.

Norveška ministrica za djecu Linda Hofstad Helleland nije htjela komentirati slučaj Silje Garmo, ali je rekla kako je posao službe za brigu o djeci da pomogne obiteljima kako bi bolje funkcionirale. “Smještanje djeteta pod skrb krajnja je mjera. Uvijek se trudimo pomoći roditeljima”, ističe ministrica.

Javna služba

Poljsko Ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo je da je odobren azil Norvežanki Silje Garmo i njezinoj djevojčici.

“Ministarstvo je uzelo na znanje ustavne garancije koje se odnose na zaštitu majčinstva i roditeljstva, zaštitu obiteljskog života, zaštitu roditelja i roditeljskog autoriteta protiv proizvoljnosti javne vlasti te zaštitu prava djeteta”, rekao je glasnogovornik poljskoga Ministarstva vanjskih poslova. Norveški Barnevernet, javna služba za zaštitu djece, organiziran je slično našoj socijalnoj službi, s uredima u svakoj općini. Zadatak mu je osigurati pomoć djeci i mladima koji žive u uvjetima koji mogu biti štetni za njihovo zdravlje i razvoj. Oko tri posto norveške djece prima neki oblik pomoći: psihološku pomoć, savjetovanje i slično. U četvrtini slučajeva dijete se smješta izvan obitelji, najčešće u udomiteljske obitelji ili institucije, ako se procijeni da nije moguće popraviti uvjete u samoj obitelji.

Odvajanje djeteta od njegove obitelji uvijek je najteža mjera. Socijalne službe za tim posežu kad procijene da je situacija u obitelji tako loša da je za djetetovu dobrobit nužno odvajanje. To se radi u slučajevima kad se dokaže zanemarivanje djeteta, zlostavljanje, nasilje, trgovina ljudima i slično. Od 2015. godine je 36.800 djece bilo pod nekom od socijalnih mjera, s tim da je većina djece, njih 60 posto, ostala u obitelji. U četvrtini slučajeva djeca su izmještena iz obiteljskog doma, a u 16 posto slučajeva dobila su pomoć izvan kuće, ali uz suglasnost roditelja. Silje Garmo i njezina dvogodišnja kćerkica našle su utočište u Poljskoj zahvaljujući zalaganju Kršćanske koalicije, nevladine udruge iz Osla koja se zalaže za judeo-kršćanske vrijednosti, kako su objavili na svojoj web stranici.

Ovih dana im je službeno odobren azil, deset mjeseci nakon što su poljske vlasti zaključile da trebaju poljsku zaštitu.

Pastor Jan-Aage Torp, lider Kršćanske koalicije, rekao je za Christian Post da je intervenirao poljski premijer Mateuzs Morawiecki, uvjereni katolik, pa se dogodilo da je prvi norveški državljanin nakon Drugoga svjetskog rata tražio i dobio azil u nekoj europskoj zemlji.

Prema riječima pastora Torpa, Garmo je prvo pobjegla u Španjolsku, ali on tvrdi da su je tamo uhitili po nalogu Interpola. Nakon povratka u Norvešku, Garmo je u svibnju 2017. pobjegla u Poljsku gdje su je zaštitili veliki katolici, kako to ističe pastor Torp. Norveški Christian Post ranije ove godine pisao je o obitelji koja je pobjegla u Dubai nakon što je otac optužen da je zlostavljao dijete, što obitelj negira.

Optužbe

Kritičari norveške socijalne službe često ističu slučaj češke obitelji. Dvoje djece je 2011. odvojeno od roditelja i smješteno u dvije norveške obitelji, da bi se s vremenom ispostavilo kako su optužbe bile neosnovane.

Češki predsjednik Miloš Zeman zbog toga je Barnevernet usporedio s nacističkim programom Lebensborn, optužujući Norvežane da otimaju djecu drugih nacija i daju ih svojim građanima kako bi od njih napravili male Norvežane. Rigoroznost norveških socijalnih službi kritiziraju i zemlje poput Rusije i Indije. Slično češkom predsjedniku Milošu Zemanu, bivši ruski ombudsman za prava djeteta Pavel Astakov optužio je Norvešku da otima djecu iz Rusije kako bi riješila svoj demografski problem. Indijska vlada upozorava da je riječ o kulturnim razlikama i da su najčešće žrtve imigranti ili obitelji u kojima je norveški državljanin u braku s nedržavljaninom Norveške. Indijci su prosvjedovali protiv odluke norveških vlasti da oduzmu dvoje djece paru Indijaca koji su radili u Norveškoj. U svibnju 2015. jedan je rumunjsko-norveški par optužen da je fizički kažnjavao svoju djecu. Svih petero djece izdvojeno je iz obitelji, no godinu dana poslije vlasti su priznale pogrešku pa su se djeca vratila roditeljima.

“Što bi se dogodilo da sam ostala u Norveškoj? Oteli bi mi moje dijete i ne bih ga vidjela do njezine 18. godine”, izjavila je Silje Garmo za poljski Super Express. “Borit ću se za to da nam se moja starija kći pridruži u Poljskoj”, najavila je azilantica iz Norveške.

Izdvajamo