Sunčeva aktivnost drastično je pala, upozoravaju znanstvenici, tvrdeći kako se radi o "solarnom minimumu". Sunčevo magnetsko polje postalo je slabije, što bi moglo uzrokovati jake oluje na zemlji, te uzrokovati probleme astronautima i svemirskoj opremi.
Fenomen bi mogao dovesti i do izboja solarnih oluja, a neki se pribojavaju da bi cijela situacija mogla dovesti do katastrofalnog pada temperature na Zemlji.
Daily Mail javlja kako Kraljevsko astronomsko društvo Velike Britanije pokušava smiriti paniku tvrdnjama kako se radi o događaju koji se ciklički ponavlja svakih otprilike jedanaest godina,, no postoje i mnogi koji su manje optimistični. Podsjećaju kako je "solarni minimum" poharao Europu u 17. ii 18. stoljeću, kada su temperature bile toliko niske da se zaledila i rijeka Temza, usjevi su uništeni, munje su obasjavale nebo, a 1816. vremenske su prilike bile toliko lude da je snijeg padao još u lipnju.
'Godina bez ljeta'
List ističe kako četiri i pol milijardi godina staro Sunce nije samo ono što nas uveseljava za lijepih dana, već i ono što nas održava na životu, te smo osjetljivi na najmanje promjene u njegovoj aktivnosti. Sunčeva se aktivnost neprestano mijenja od solarnog maksimuma do minimuma, u ciklusima. Od 17. stoljeća znanstvenici mjere te aktivnosti kao i magnetsku aktivnost na Sunčevoj površini. Ove godine sunce je u svojoj najslabijoj fazi još od pedesetih godina prošlog stoljeća.
Najgore razdoblje koje znanost bilježi bilo je od 1790. do 1830. godine kada su zabilježena razdoblja ekstremne hladnoće. Prosječna temperatura tijekom dvadeset je godina pala za dva stupnja, što ne zvuči mnogo, ali je imalo dramatičan učinak na poljoprivredu i proizvodnju hrane. Zanimljivo, tada su zabilježene i (sasvim nepovezane) moćne erupcije vulkana. Tako je 10. travnja 1815. eruptirao vulkan u Indoneziji pobivši više od 71 tisuću ljudi. Tisuće su ljudi, pak, diljem Europe umrli od gladi, smrzavanja i bijede uzrokovane "godinom bez ljeta", a krenula je i epidemija tifusa.
Iako će znanstvenici reći kako je ovaj solarni minimum poprilično snažan, ipak kažu da se ne moramo previše brinuti. profesor astrofizike na Sveučilištu u Readingu Mathew Owens kaže kako su tijekom tog teškog povijesnog razdoblja znanstvenici proučavali tek pedesetak Sunčevih mrlja, dok ih se sada proučava više od 50 tisuća.
- Uostalom, solarni minimum, najveći u stoljeću, imali smo i 2009., pa nismo umrli - rekao je za Daily Mail.
Vjeruje se kako učinak ovog minimuma neće biti veći od smanjivanja globalne tmperature za dvadesetinu jednog stupnja Celzijevog. Mogla bi nas pogoditi malo hladnija, ali ne previše hladna zima, kažu znanstvenici koji sa skepsom dočekuju katastrofične vijesti o solarnom minimumu. To neće biti dovoljno ni da zaustavi trend globalnog zagrijavanja, podsjećaju.