Nakon gotovo 21 mjeseca od početka ruske invazije na Ukrajinu, mnogi analitičari i vojni dužnosnici slažu se da je rat ušao u fazu iscrpljivanja. Što to konkretno znači za ukrajinsku i rusku stranu, koliko su spremni na duži rat, u kakvom su stanju njihove vojne industrije (kao i one zapadnih zemalja koje pomažu Kijevu) i kolike su im rezerve ljudi koji mogu ići u vojnu službu, raspravljamo u novoj epizodi podcasta Prva linija sa stručnim sugovornikom Matijom Blaće.
Video podcasta pogledajte ispod
Na početku se osvrćemo na intervju koji je zapovjednik ukrajinske vojske, general Valerij Zalužni, dao The Economistu. U njemu je Zalužni rekao da rat prelazi u pat poziciju.
- Taj intervju je svojevrsni diskontinuitet u ukrajinskoj vanjskoj politici. Dosad smo uglavnom slušali optimističnog Zelenskog, a ovo je prvi put da je netko poput Zalužnog, koji uživa veliki ugled i u Ukrajini i na Zapadu, na neki način stao na loptu. To je bila poruka prvenstveno za zapadnu javnost i političare da se moraju pripremiti na to da rat neće biti skoro gotov, kaže Blaće i napominje da na bojištu u proteklih godinu dana zapravo nije bilo velikih teritorijalnih pomaka.
- Rusi su u zimskoj ofenzivi osvojili samo Bahmut, a Ukrajinci su u svojoj ljetnoj ofenzivi uspjeli odgristi malo teritorija prema Tokmaku, što znači da se treba pripremati na dugi rat koji će se prvenstveno voditi iscrpljivanjem. Dakle, obje strane su, izgleda, napustile ideju o manevarskim probojima kojima će zauzimati velike dijelove teritorija. Ukratko, oni su sad spremni na rat iscrpljivanjem - dakle, rat kroz uništenje protivničke ljudske sile i vojnog materijala te posljedično slamanje morala i ostvarivanje materijalne pobjede, kaže Blaće i dodaje da korijene te promjene treba tražiti još u vrijeme kada je zapovjednik ruskih snaga u Ukrajini bio general Sergej Surovikin.
Uloga Surovikina
On je, navodi naš sugovornik, dobro odradio rusko povlačenje iz grada Hersona, a započeo je i gradnju ruskih obrambenih linija na okupiranim teritorijima. Konkretno, riječ je o takozvanoj Surovikinovoj liniji koja obuhvaća južno i istočno bojište.
- Osim toga, počeo je i s bombardiranjem ukrajinske električne infrastrukture što je, osim na civile, bio i udar na vojnu logistiku koja ovisi o elektrificiranoj željezničkoj mreži. Nadalje, prije godinu dana provela se i mobilizacija 300.000 ljudi u Rusiji, što ih je održalo u igri nakon ukrajinskih uspjeha kod Harkiva i Hersona. Konačno, zadnja stvar koja se dogodila je prelazak ruske vojne industrije na ratnu proizvodnju, što nije bio slučaj u prvih 6,7 mjeseci rata. Sve ovo, smatra Blaće, ukazuje na pripreme Rusa na dugi rat.
Kad je u pitanju stanje s ljudstvom, naš sugovornik kaže da se trenutno ne čini kako i jedna od zaraćenih strana tu ima nedostataka.
- Rusija je tri puta veća od Ukrajine i teško će ostati bez ljudstva. Kod Ukrajine je pak moral i dalje visok, ali se naziru pukotine. Inicijalno se pričalo da imaju milijun dobrovoljaca, ali dosta ljudi je u međuvremenu potrošeno i vidjeli smo i znakove novačenja. Iako, ne mislim da još nisu u opasnosti da ostanu bez ljudstva. Plus, godišnje u Ukrajini vojnu dob doseže 150.000 ljudi, a gubici im nisu toliki, pretpostavlja se oko 100.000 godišnje. To znači da teoretski, čak i uz ovakav tempo operacija, može održati ovu brojnost koju ima ili je čak i povećati.
Ipak, kad su u pitanju gubici obje strane (za Ruse recimo SAD navodi ukupnu brojku i do 300.000), valja istaknuti da preciznih podataka nema i riječ je samo o procjenama koje se temelje na otvorenim izvorima. Blaće nagađa da su ruski gubici dvostruko veći od onih Ukrajinaca, iako se to vjerojatno i smanjilo.
Kako stoje ekonomski?
Drugi faktor, itekako važan u ratu iscrpljivanja, je i ekonomska snaga država. Blaće smatra da se Ukrajina, zahvaljujući velikoj međunarodnoj pomoći, uspjela stabilizirati. Što se Rusije tiče, naglašava kako se njihova centralna banka pokazala vrlo sposobnom u odgovoru na prvi val sankcija kojim je Zapad udario Moskvu te su brzo stabilizirali nacionalnu valutu - rublju.
- Prema projekcijama MMF-a i Svjetske banke ruski BDP će ove godine rasti, proračun se drži, a na ruku im je išla i visoka cijena energenata koje izvoze, navodi.
Dio proračunskih izdvajanja koji se u Rusiji svakako povećao je onaj za vojsku. I dok službene brojke navode da će ove godine za to biti izdvojeno nešto više od 4 posto BDP-a, prava brojka vjerojatno je puno veća.
- Putin kaže da su u godinu dana vojnu proizvodnju povećali 2,7 puta. A vojni proračun nije porastao ni blizu toliko, a još k tome moraju plaćati i puno više vojnika, nego li je to bio slučaj prije rata. K tome, prihodi ruskih kompanija koje proizvode oružje nisu ni blizu toliko rasli, a i državni statistički ured ukupni rast industrijske proizvodnje stavlja na tek oko 2 posto. Kako je to moguće ako ste vojnu proizvodnju povećali gotovo tri puta?, kaže Blaće.
A je li ta ruska vojna industrija u stanju proizvesti dovoljno oružja da pokrije velike gubitke na bojištu? Najpoštenije je reći - ne znamo. Ali određene stvari mogu se zaključiti iz nekih sekundarnih podataka.
Pomoć iz Pjongjanga
- U jednom trenutku tijekom ljeta Ukrajina je čak nadjačala rusku artiljerijsku paljbu. Rusi su posegnuli i za sjevernokorejskim zalihama, iz kojih im je došlo oko milijun granata, pretpostavlja se. Navodno je čak svaka četvrta - neispravna, navodi Blaće. Ističe i da Rusija više nikad neće moći imati tempo paljbe kao na početku rata, čak i ako dosegnu maksimalnu godišnju proizvodnju od 3 i pol milijuna granata, na koliko su je procijenili litvanski obavještajci. Smatra se da trenutno Rusija proizvodi između 1,5 i 1,7 milijuna granata godišnje.
Rusima je veliki problem i radna snaga u tvornicama, gdje im nedostaje oko 400.000 ljudi da dosegnu svoj maksimum, prema izjavama dužnosnika iz Kremlja. Drugi problem je kvaliteta proizvedenog oružja, kaže Blaće.
- Na primjer kod tenkova T-90M više nema novih francuskih ciljnika, već starije sovjetske ciljnike. Iako, dio komponenti za složenije sustave, poput krstarećih projektila ili nekih većih dronova, i dalje nabavljaju, samo putem šverca.
Ono što bi Ukrajinu trebalo najviše brinuti je novih masovni program proizvodnje dronova u Rusiji, smatra Blaće.
- U Tatarstanu recimo grade novu tvornicu Shaheda kojima napadaju civilnu infrastrukturu, a proizvodi se i više Lanceta i Orlana. Osim toga, proširili su upotrebu dronova na veći broj jedinica i to predstavlja ogroman problem za Ukrajinu. Po mom mišljenju dronovi postaju najvažnije oružje na bojištu.
Kvaka u zapadnoj pomoći
Što se ukrajinske vojne industrije tiče, ona je i dalje dislocirana na manja postrojenja, "kućne radionice" čiji kapaciteti nisu preveliki.
- Njihovu industriju dronova dosta potiču i privatni poduzetnici, ali to još uvijek nisu brojevi usporedivi s ruskima. Općenito, glavni problem ukrajinske vojne industrije su resursi i mali brojevi, a k tome su i konstantna meta ruskih bombardiranja, kaže Blaće.
Za Ukrajinu je stoga ključna pomoć Zapada, no ona ne dolazi u brojkama koje bi zadovoljavale potrebe Kijeva.
- Između onog što Zapad obeća i onog što isporuči postoji velika vremenska razlika. Nije mi jasno kako je netko na Zapadu uopće mislio da sa osam opremljenih brigada netko porazi Rusiju. To nije moguće, kaže naš sugovornik. Ipak je dodao da je barem SAD tijekom ofenzive isporučio priličan broj artiljerijskog streljiva Ukrajini, koja je to dobro iskoristila.
- To je bio jedan od uspješnijih dijelova njihove ofenzive, ruska artiljerija u njoj je teško nastradala, čak se priča o pet puta većim gubicima nego onima Kijeva.
Što čeka obje strane 2024.?
Pod uvjetom da zapadna pomoć Ukrajini ostane otprilike u istim omjerima, da se ruska proizvodnja drži na ovoj razini ili lagano raste te da rat pređe skroz u fazu iscrpljivanja, može li se Kijev i dalje održati u ratu bez većih gubitaka teritorija iduće godine?
- Rusi su imali ogromne gubitke u oružanim sustavima. No, i dalje imaju sovjetske zalihe o kojima ovise o velikoj mjeri. Koliko toga ima? Prema open source zajednici, do 8000 tenkova u depoima, 12.000 komada artiljerije i tisuće oklopnjaka. Jedna trećina tog sovjetskog naoružanja već je povučena, za trećinu možemo pretpostaviti da je neupotrebljiva, tako da je trećina preostala. To je dovoljno za oko godinu i pol dana rata, kaže Blaće i dodaje da je indikativno da je većina tenkova koje Rusi gube u zadnje vrijeme model T-80. A on se već dugo ne proizvodi, dok proizvodnja novog T-90M ni blizu ne može zamijeniti gubitke na bojištu.
- Rusija od 2025. nadalje neće moći održati ovaj tempo gubitaka. Ako bi išta tu spasilo Putina tu su američki izbori (i pobjeda Ukrajini nesklonog Donalda Trumpa op.a) i smanjenje njihove pomoći.
U scenariju da američka pomoć za godinu dana doista presuši, Blaće smatra da i dalje ima nade za Ukrajinu:
- Sve ovisi koliki je ruski pad. Vidim scenarij u kojem njihove zalihe presuše, a europska i ukrajinska proizvodnja dovoljno porastu da bude dovoljno da se Kijev drži u ratu. Ali da, bila bi prava sramota da SAD ustukne pred Putinom. Pazite, nikad u povijesti nije se dogodila da je jedna velika sila (SAD) maknula drugu (Rusiju) sa strateške ploče ovako jeftino. Uz potrošnju od pet posto njihovog redovnog vojnog proračuna i uz niti jedan ugroženi američki život Washington je bacio Moskvu 20 godina unazad, zaključuje Blaće.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.