Poglavar Katoličke crkve papa Frane opozvao je, prvi put i teška srca, neku odluku svoga još živog prethodnika Benedikta XVI, ocijenivši da je zlorabe radi razjedinjavanja njihove Crkve.
Benedikt XVI je 2007. apostolskim pismom motu proprio "Summorum Pontificum" odobrio da se - uz liturgiju po Rimskom obredniku preuređenome poslije Drugoga vatikanskog koncila, koji je, i po pozitivnome hrvatskom primjeru, odobrio slaviti euharistiju na narodnim jezicima - smije slaviti i misa na latinskome ne po tom obredniku, nego po Rimskom misalu iz 1962.
Tim odobrenjem je Benedikt XVI, slijedeći prva popuštanja sv. Ivana Pavla II, htio pružiti ruku pomirnicu antikoncilskim sljedbenicima nadbiskupa Lefebvrea i još nekim "tradicionalistima". Nije posrijedi samo latinski, jer njime se može služiti misa i po novom obredniku, pa to čine i pape kad treba, nego i tekst liturgije, sa zaostacima antisemitizma, među inim.
Teza antikoncilskih grupa je da je koncilska reforma anticrkvena, da su mise na narodnim jezicima nevažeće i da je prava Katolička crkva samo ona koja se drži pretkoncilskih pravila. A takvo mišljenje je raskolničko, sa stanovišta katoličkoga crkvenog magisterija.
Papa Frane je prvo ukinuo odobrenje da se misa po starom obredu služi u Vatikanskoj bazilici svetog Petra, što su njegovi protivnici, poput kardinala Raymonda Lea Burkea, iskoristili kao nov pretekst da Papu optuže za razaranje Crkve.
Sadašnji je Papa poslao upit biskupima u svijetu o misnoj praksi s pretkoncilskim Misalom. "Odgovori koje sam dobio otkrili su stanje koje me rastužuje i brine, potvrđujući mi da moram intervenirati", napisao je Frane u petak u Apostolskom pismu motu proprio "Traditionis custodes".
Tu kaže: "Mogućnost koju je ponudio sv. Ivan Pavao II i s još većom velikodušnošću Benedikt XVI, kako bi se ponovo uspostavilo jedinstvo crkvenog korpusa s obzirom na različite liturgijske senzibilitete, iskorištena je da se povećaju distance, učvrste razlike, izgrade suprotstavljanja koji ranjavaju Crkvu i zaustavljaju njezin put, izlažući riziku podjele".
Papa Frane nije zabranio uporabu pretkoncilske latinske mise, nego je odlučio da se tako smije služiti samo po odobrenju dijecezanskog biskupa, pod uvjetom da oni koji hoće takvu misu "ne isključuju vrijednost i legitimnost liturgijske reforme, zaključaka Drugoga vatikanskog koncila i papinskog magisterija".
Svaki biskup mora imenovati svećenika koji će pratiti te grupe, te ne smije dopustiti formiranje novih takvih grupa.