VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Paranoja među građanima Moskve, crni tjedan za ukrajinske pilote, poznata sudbina Wagnera!

Veliki misterij i dalje su dvije akcije ukrajinskih specijalaca - jedna na Crnom moru, a druga na granici s Rusijom

Igor Tabak; prizor ukrajinskog djelovanja kod Bahmuta; eksplozije u Berdjansku

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Petak 1. rujna ujedno je 555. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi u kojoj i dalje traju ljetne vrućine, ali ipak zadnjih dana ponešto umanjene mjestimičnim oblacima i padalinama. Zato se i nakon izuzetno borbeno aktivnog početka te sredine tjedna, danas na bojištima osjetilo određeno umirivanje stanja. Ipak, to nipošto ne znači da su oslabili topnički dueli uzduž čitave bojišnice, kao ni zračna djelovanja uz frontu i u zaleđu.

Bespilotna ofenziva

Početkom ovoga tjedna moglo se uočiti brojna djelovanja ukrajinskih bespilotnih letjelica po teritoriju same Rusije, no nizovi pojedinačnih napada na razne mete kakve se vidjelo do kasnih sati utorka 29. kolovoza, oko ponoći na 30. kolovoza po hrvatskom vremenu, zamijenio je veliki val koordiniranih zračnih napada dronovima kakav do sada nije bio viđen. Kao prvo, na meti se našla kombinirana vojno-civilna zračna luka ruskog grada Pskova – smještena na oko 35 km do međunarodne granice s Estonijom, ali punih 660 km od prvog centimetra ukrajinske zemlje. U seriji eksplozija koje su odjeknule navodno su se na meti našli vojni objekti ondje matično stacioniranih specijalnih snaga te padobranaca, ali i ruski avioni za strateški transport Il-76. Prve informacije spominjale su oštećenje 4 takve letjelice, da bi onda došle informacije o 2 uništena i dva oštećena takva aviona, dok su ukrajinski izvori ondje nabrojali 4 uništena i 2 oštećena transportna aviona. Uz to, ukrajinski dronovi su gotovo istodobno uočeni i iznad 6 drugih ruskih oblasti, pretežito na rutama prema Moskvi – od čega su tri oborena iznad Brijanske, dva iznad Orlovske (Orelske) oblasti, dva iznad Kaluške, dva iznad Rjazanjske oblasti, te nekoliko i na okupiranome Krimu. Sve to nije dovelo do civilnih žrtava, ali je zaustavilo pojedine dijelove ruskog zračnog prometa. Odmazda je bila brza – samo koji sat kasnije, ukrajinske regije Kijev, Odesa, Mikolajev i Čerkasi našle su se pod napadom vala ruskih raketa i kamikaza-dronova.

image

Razrušeni Bahmut

Twitter/

Navodno je za to bilo korišteno 28 raketa Kh-101/555 ispaljenih s ukupno 11 strateških bombardera Tu-95MS s Kaspijskog mora i regije Engels, kao i 16 bespilotnih letjelica Shaheed-136/131 ispaljenih s juga (Primorsko-Ahtarsk) i sjevera (Kursk). Iz obrambenog vrha Ukrajine čulo se da je od toga srušeno svih 28 raketa te 15 kamikaza-dronova. Pa ipak, osim pogotka u dio željezničke infrastrukture u Žitomiru, čulo se i o ljudskim žrtvama te štetama u Kijevu (navodno od krhotina koje su padale po civilnim objektima). Ruska strana je ovu akciju opisala kao kompletno uspješni „grupni napad visokopreciznim oružjem dugog dometa iz zraka i mora na neprijateljske zapovjedno-kontrolne i obavještajne položaje”. Na to se ubrzo nadovezao i novi ukrajinski napad bespilotnim letjelicama po ciljevima u gradu Brijansku (zgrada Istražnog odbora i televizijski toranj), da bi prije podneva bilo zabilježeno još jedno rušenje ukrajinskog drona iznad Brijaske oblasti, te drugog iznad Kaluške oblasti. Koji sat kasnije čulo se i o još jednoj bespilotnoj letjelici srušenoj kod ruskog grada Voronježa, da bi večer dovršila ruskim rušenjima još dva drona iznad Brijanska i ukrajinske krstareće rakete domaće proizvodnje iznad Krima.

Rano jutro četvrtka 31. kolovoza obilježilo je rušenje bespilotne letjelice u Voskresenskom okrugu Moskovske oblasti (jugoistočno od Moskve), što je omelo oko 45 civilnih zrakoplova od korištenja nekoliko moskovskih zračnih luka koje su satima bile zatvorene. Doduše, tog je jutra nakon praktično 24 sata izvan pogona opet otvoren aerodrom u Pskovu, ali su se nastavila i rušenja ukrajinskih bespilotnih letjelica iznad Brijanska – od njih 3 barem jedna je pala u sam centar grada. Dok vlasti u Kremlju tek razmišljaju o stacioniranju specijalnih presretača za dronove na putu prema Moskvi (valjda u Orlovskoj oblasti) – primijećeno je i naglo pregrupiranje sredstava strateške protuzračne obrane s Dalekog istoka prema zapadu Ruske Federacije. No, naravno, sve to nije imalo direktnog utjecaja na situaciju do jutra u petak 1. rujna – kada su Rusi s dvije krstareće rakete 3M54 Kalibr s Crnog mora gađali Ukrajinu, od čega je jedna srušena, a druga je pogodila cilj u Vinici i ranila desetak ljudi. Zauzvrat, na nebu jugoistočno od Moskve opet su osvanuli dronovi da bi se čulo o njihovom navodnom rušenju u Voskresenskom okrugu i prigradskom mjestu Ljuberci – gdje je doduše iz nepoznatih razloga onda jutros došlo i do velikog požara u vojnoj tvornici Tomilinski elektronički zavod koja proizvodi elektroničke komponente za rusko raketno naoružanje. Radi svega toga opet su bili zatvoreni i moskovski aerodromi, gdje je 61 let bio odgođen, a njih 23 kompletno otkazana (Vnukovo, Domodedovo i Šeremetjevo).

Stanje u Ukrajini

Što se ostatka rata u Ukrajini tiče, glavnina njegovih bitnih operacija rasporedila se na već dobro poznate borbene zone. Ukrajinci su navodno napredovali južno od Orihiva. Dok su njihovi položaji u selu Robotine sada pod protunapadima svježe pristiglih ruskih pojačanja, izgleda da se ukrajinski smjer napada tu okrenuo na istok. Iako se čulo o ukrajinskom prelasku protuoklopnih prepreka iz sastava tzv. „Surovikinove linije“ oko sela Verbove – nije do kraja jasno je li ondje stvarno izveden proboj širine do 3 km ili su tek pojedine ukrajinske prethodnice osvanule u zapadnim predgrađima ovog naselje, da bi ih onda potisnuli ruski protunapadi. Dakle, dok se s raznih strana čuje o hitnom pristizanju i ukrajinskih pojačanja u ovu borbenu zonu, ipak izgleda da se oštrica sukobljavanja ukupno gledano tu zadržala na južnim prilazima selu Robotine, jugoistočno od njega prema obližnjoj Novoprokopivki, te istočno prema Verbove. Na donedavno sekundarnom pravcu ukrajinskih napada – u sada već nekoliko dana prešućenoj „osi djelovanja prema Berdjansku“ – nema mnogo novosti južno od Velike Novosilke. Ondje i dalje traju ukrajinska nastojanja za oslobađanje sela Prijutne (oko 6 km jugozapadno), kao i borbe na južnim prilazima nedavno oslobođenih sela Staromaiorske i Urožaine. Iako se i tu čuje o dopremi ukrajinskih pojačanja, aktivnosti je možda usporio navodni pogodak rakete Iskander u vagone sa streljivom na istovarnoj stanici sjeveroistočno od Velike Novosilke u utorak 29. kolovoza – jednako kao i manja ukrajinska napredovanja oko 25 kilometara istočnije, oko ruskog uporišta Ševčenko nedaleko Vugledara.

Oko okupiranog Donjecka borbe su vođene posebno kod Novomihailivke i Marinke (ruski napadi), te oko Nevelske i Avdiivke (ukrajinski napadi). I ovdje se bilježio utjecaj pozadinskih napada ruske strane – koja je u srijedu 30. kolovoza granatirala te raketirala grad Kurahove smješten oko 12 km u zaleđu Marinke, gađajući ondje centar grada i veće stambene zgrade. Ponešto dinamičnije bilo je skoro 80 km sjevernije, oko okupiranog grada Bahmuta. Ondje su nastavljene borbe sjeverozapadno od grada (sjeverno od Bogdanivke i uz trasu ceste M03 Slovjansk-Bahmut kod Orihovo-Vasilivke), kao i južno od grada. Konkretno, na južnim su prilazima nastavljene borbe u predjelu naselja Klišćivka i Andriivka (koja bi prema nekim izvorima mogla biti i u ukrajinskim rukama), ali se posebno žestoka sukobljavanja bilježilo još nekoliko kilometara južnije, na potezu Kurdjumivka-Ozarjanivka-Majorske. Kako izgleda, na čitavom tom potezu riječ je o uspostavi kontrole nad spomenutim mjestima – ne bi li se ovladalo, bilo vatrom ili fizički – nad prometnicom T-0513, koja okupirani Bahmut spaja s ruskim uporištem u gradu Gorlivka, oko 25 km južnije). Kompletan prekid te prometne veze itekako bi ojačao ukrajinki pritisak prema Bahmutu, u čijoj se okolici već tjednima vode ozbiljne borbe. U toj borbenoj zoni tek treba detaljno ispitati i sudar dvaju ukrajinskih helikoptera Mi-8, koji su 29. kolovoza kod Kramatorska navodno izbjegavali napad ruskog lovca Su-35 tijekom svoje misije. Iako većina detalja čitave te situacije još nije objavljena iz sigurnosnih razloga, ovaj je incident života koštao kompletne dvije ukrajinske posade – baš kao i sudar dvaju školskih zrakoplova kod Kijeva 25. kolovoza ove godine. Time je u nepunih tjedan dana ukrajinsko Ratno zrakoplovstvo ostalo bez 4 zrakoplova i 9 pilota!

Konačno, treba spomenuti i sjeverni dio Donbasa, od rijeke Siverski Donjec pa do Kupjanska. Ondje već tjednima traje niz ruskih pokušaja većih ili manjih ofenzivnih djelovanja – koja su Ukrajinci uspjeli tek postupno obuzdavati, zaustavljati, i onda protunapadima vraćati izgubljene prostore. Taj potez od ukupno oko 90 km moglo se podijeliti u nekoliko manjih zona u kojima su se onda zadnje vrijeme naizmjence redale manje ruske ofenzive. Dok je odlazak dijela ruskih snaga od Kremine (pa u Zaporižje) sada otvorio prostor ukrajinskom povratku bliže okupiranom gradu Kremina, na jugu ovog prostora - stanje se zadnjih dana prilično stabiliziralo i na sjeveru čitave te zone (prostor neposredno istočno od Kupjanska). Doduše, to samo znači da se glavnina događanja sada opet koncentrirala u središnji dio čitave ove zone, nedaleko okupiranog grada Svatove. Prema ukrajinskim izvorima, tu su posebno oštre borbe sredinom tjedna vođene oko 14 km jugozapadno od Svatove – u okolici mjesta Raigorodok i Kovalivka – gdje je bilježeno i rusko korištenje tenkovskih bojni za pokušaj probijanja ukrajinske obrane.

Konačno, spomenimo još i dvije nejasne ratne situacije koje se bilježilo ovoga tjedna - jednu na Crnome moru, a drugu na kopnenom sjeveru Ukrajine. Kao prvo, u srijedu 30. kolovoza ruska se strana pohvalila navodnim uništenjem 4 ukrajinska brza čamca na Crnome moru, zajedno s oko 50 specijalaca. Istoga dana, ukrajinska je strana demantirala sve te navode, uspoređujući rusku verziju događaja s akcijom „12.000 operatera 73. centra SSO (Snaga za specijalne operacije) Ukrajine, naoružanih borbenim delfinima, krticama i činčilama“, sve u misiji borbenog iskrcavanja na Krim. Nešto kasnije je dodatno objašnjeno i da se pri tom pomorskom susretu ukrajinskih čamaca i ruskog mornaričkog zrakoplovstva u blizini Zmijskog otoka uspjelo izgubiti jednog borca – koji je satima ostao na otvorenom Crnom moru, prije nego su ga suborci uspjeli pronaći i onda spasiti. Manje je sretno prošao pokušaj infiltriranja skupine ukrajinskih specijalaca preko kopnene granice u Brijansku oblast Ruske Federacije. Njih su u šumama ruskog okruga Navlinski, oko 60 km od ukrajinske granice, presrele ruske snage sigurnosti – dvojica su stradala, a ukupno pet ih je navodno privedeno, što se ilustriralo zarobljenom opremom. Dok očigledno neće biti ništa od njihove namjere napadanja ruske vojne i energetske infrastrukture, pri svemu tome su ranjena i dva pripadnika ruske Rosgvardije koja je također sudjelovala u hvatanju.

Ukrajinska posla

Dok borbe traju na raznim bojištima, Ukrajina paralelno nastoji za sebe ispregovarati i buduća sigurnosna jamstva prema receptu nedavno postavljenom od skupine država G7. No usprkos najavama brojnih država kako bi tu htjele sudjelovati – već su i prvi pravi koraci ovog postupka pokazali da će to biti težak put. Naime, pregovori o konkretnim jamstvima započeti su tek s Velikom Britanijom i SAD, Francuska bi trebala početi razgovarati za par tjedana, a Njemačka još odvaguje koliko to sve uopće ima smisla. Pri tome, iz Washingtona se čuje kako američki niz pregovora ima poseban problem u nejasnom definiranju samih sigurnosnih jamstava – budući da nijedna predsjednička administracija zapravo ne može osigurati provedbu dogovorenoga ubuduće, posebno ako u nekom roku dođe do radikalnijih promjena političkih garnitura na vlasti. Slični su problemi i po pitanju ostvarivanja već položenih obećanja po pitanju slanja vojne opreme u pomoć Ukrajini – gdje se ipak pokazalo lakše za Ukrajinu osigurati stare transportere M113 nego nešto novija borbena vozila pješaštva Bradley za koja se zadnje vrijeme obučava glavnina oklopnika. Dok razna obuka vojske u inozemstvu pati od manjka prevodilaca, slični su problemi i jednom kad strana oprema dođe u Ukrajinu – a njene su upute na stranome jeziku koji nije engleski, ruski ili ukrajinski.

Dok Ukrajina sama masovno nabavlja bespilotne letjelice za potrebe svoje vojske, jučer se čulo da je dogovorena isporuka oklopnih medicinskih vozila za borbenu evakuaciju ranjenika – čiji je manjak jako mučio ukrajinske postrojbe na prvim crtama. Uz to, iz Sjedinjenih Država se čulo kako će prvih 10 od obećanog 31 tenka Abrams u zemlju stići sredinom rujna, dok je u Danskoj navodno već počela početna obuka pojedinih ukrajinskih pilota za američke borbene avione F-16. Jednako su tako i vlasti u Berlinu ove srijede objavile isporuku još 10 tenkova Leopard 1 (sad ukupno 20 isporučenih, od oko 150 koliko se prvotno spominjalo), jednog naprednog radara TRML-4D, 16 izviđačkih bespilotnih letjelica Vector, te 4 teška transportera za tenkove HX81 i preko 13 milijuna komada pješačkog streljiva.

Iako su to sve dobre vijesti, one nisu s dnevnoga reda u Ukrajini skinule temu korupcije u sustavu obrane – posebno u njegovom dijelu zaduženom za javne nabave potrepština potrebnih vojsci u ratu. Iako se tema navodne zamjene skupih zimskih jakni za loše ljetne (naravno, uz zadržavanje cijene skupog proizvoda) izgleda pokazala promašenom pod povećalom Javnog antikorupcijskog vijeća pri Ministarstvu obrane Ukrajine, ministra Oleksija Reznikova odmah je zatrpala i iduća problematična situacija. Ovoga puta navodno je riječ o sklapanju nezakonitih aneksa uz ugovore o kupovini hrane za pripadnike Oružanih snaga – koji su bili skupi, ali nisu zadovoljavali standarde prehrane vojnog ljudstva i potrebe vojske. Dok tek treba vidjeti kako će se kretati postupak po ovom pitanju – ne čudi da se pokrenuo još jedan ciklus nagađanja o smjeni ministra Reznikova i njegovim potencijalnim nasljednicima. Za razliku od varijanti od prije nekoliko tjedana, kada je tema bila da nasljednica mora biti ženskoga roda (pa se navodilo pola viđenije ukrajinske ženske političke scene) – sada se priča o Rustemu Umerovu, šefu Fonda za državnu imovinu. Dok bi time Vlada Ukrajine zapravo odigrala manevar sličan hrvatskom postavljanju bivšeg ministra državne imovine na čelo obrambenog resora – Reznikova bi po tim glasinama trebalo čekati komotno mjesto veleposlanika Ukrajine u Velikoj Britaniji. Živi bili pa vidjeli!

Ruska posla

Za to vrijeme nije lakše ni vlastima u Moskvi. S jedne strane, učestali napadi ukrajinskih dronova izgleda da su toliko podigli strah javnosti da se nadležnima kao prijetnja počelo prijavljivati sve što leti. Da bi barem malo smanjili broj krivih prijava, policiji i drugim službama krenulo se dijeliti uvid u redovite planove letenja na obližnjim zračnim lukama ne bi li se spriječilo da građani zakonite i prijavljene letove manjih zrakoplova stanu masivno miješati s naletima ukrajinskih dronova.

image

Dron se zabio u zgradu u centru Moskve

Alexander Nemenov/Afp

Jednako tako, na okupiranom Krimu su u punome tijeku popravci na Krimskome mostu, čija je cestovna trasa oštećena u napadu ukrajinskog pomorskog drona 17. srpnja ove godine. Ondje je u tijeku izmjena oštećenog cestovnog segmenta koja svako malo zaustavlja promet i preostalom trakom - dok se pred lukovima brodski prometnog dijela u sredini te višekilometarske mostovne konstrukcije formira dodatna linija obrane. Naime, na južnoj strani tog dijela mosta, na međusobnoj udaljenosti od oko 160 metara potopljeno je izgleda 6 brodova – koji su predviđeni za nositi buduću strukturu mobilnih zaštitnih prepreka (ne bi li se moglo onemogućiti prilazak pomorskih dronova stupovima konstrukcije). Uz to su izgleda na pojedina ondje stacionirana plovila montirani topovi i strojnice za borbu protiv bespilotnih letjelica, a dodani su i radarski mamci te generatori dima (koje se u pogonu moglo vidjeti prilikom pokušaja napada na most raketama i bespilotnim letjelicama 12. kolovoza ove godine).

Slično je neizvjesna i situacija oko buduće sudbine ljudstva negdašnjeg privatnog vojnog poduzeća „Wagner“, čije se vođe preminule u padu zrakoplova 23. kolovoza manje ili više javno pokopalo početkom ovoga tjedna. Dok istraga o ovom zrakoplovnom incidentu još traje – i ruske vlasti tu nisu dopustile uključenje brazilskih istražitelja te same tvrtke Embraer – ipak je postalo jasno kako je jedna od opcija koje moraju biti sagledane i „namjerni zločin“.

image

Pripadnik Wagnera u Bahmutu

Ria Novosti/Sputnik/Profimedia/Ria Novosti/sputnik/profimedia

Naravno, ako se takvu mogućnost ne može nijekati (i pri tome ostati ozbiljan), još je daleko do trenutka kada bi se makar tračak sumnje po tom pitanju u današnjoj Rusiji mogao usmjeriti prema tamošnjoj nedodirljivoj vlasti. Za to vrijeme izgleda da je plan do sredine rujna većinu preostalog ljudstava poduzeća „Wagner“ prevesti iz Bjelorusije u Afriku, ne bi li oni u Nigeru, Libiji, Sudanu, Maliju ili Srednjeafričkoj Republici nastavili služiti ruskim interesima. Manji dio njih ipak bi mogao ostati u Bjelorusiji, bilo kao vojni instruktori za tamošnje snage sigurnosti, ili kao dodatna zaštita režima u slučaju građanskih nemira. Do tada, sa ili bez „Wagnera“, Bjelorusija je do 6. rujna država domaćin vojnih vježbi Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO) – a te će aktivnosti, osim delegacija zemalja sudionica i brojnih promatrača, itekako budno pratiti i bjeloruski susjedi iz EU i NATO saveza.

EU – diskusija o pomoći

Napomeno još da se ovoga tjedna u Španjolskoj održao i neformalni susret EU ministara obrane te vanjskih poslova. Dok je na oba sudjelovala i hrvatska delegacija – čitav je skup obilježilo nastojanje za jačanje pomoći Ukrajini, kako u vojnoj opremi, tako i u novcu. Za potrebe obrane Ukrajine Europska unija pokušala se usuglasiti oko odvajanja po 5 milijardi eura godišnje u periodu od 2024. do 2027. godine. Naravno, takav je prijedlog odmah naletio na veto Mađarske za koji je potpuno nejasno kako bi mogao biti nadvladan. Ujedno, predloženo je i da se obuka ukrajinskog ljudstva u okviru EU misije EUMAM s planiranih oko 30.000 ljudi (što će biti dostignuto krajem listopada) do kraja godine digne za još 10.000 Ukrajinaca – što je valjda bilo nešto manje sporno. Ipak, posebno se sporim pokazao postupak pribavljanja topničkog streljiva za Ukrajinu, gdje je od planiranih milijun granata do kraja ove godine izgleda otposlano tek oko 250.000 komada. Budući da borbe ondje svakodnevno traju i streljivo se masovno troši – izgleda da će sva ta kašnjenja Europsku uniju ipak na kraju prisiliti na razmatranje baš svih opcija pribavljanja obećanog streljiva (ne samo vrlo polagano jačanje vlastite proizvodnje, već i remont starog streljiva i kupovinu u trećim zemljama, od čega se do sada uvelike zaziralo iz političkih razloga).

U svemu tome moglo se čuti i hrvatsku ponudu korištenja naših slabašnih resursa za izvoz ukrajinskih žitarica – gdje nadležnima izgleda tek postupno postaje jasno koliko su lokalni resursi ograničeni, dugo godina zanemarivani i slabo razvijeni, tako da je itekako upitno koliko ima smisla olako mahati lukama u Rijeci, Splitu, Pločama i u Vukovaru, ili nejakim željezničkim koridorima koji te točke povezuju. Imajući u vidu sve takve razne formalne ponude, prodike na razne teme i otegnutu provedbu svih obećanja – ne čudi ni saznanje da se na EU skupu u Španjolskoj ukrajinskom ministru vanjskih poslova Dmitru Kulebi na kraju omakla i poruka raznim kritičarima ukrajinske protuofenzive i tamošnjih vojnih postupanja. Upitan na tu temu – on im je svima poručio da ako misle da znaju bolje, neka „zašute, dođu u Ukrajinu i pokušaju sami osloboditi jedan kvadratni centimetar” te ratom već 18 mjeseci devastirane zemlje.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. ožujak 2024 03:57