Peng Peiyun, jedna od istaknutijih kineskih partijskih dužnosnica 20. stoljeća, umrla je 21. prosinca 2025. u Pekingu u 96. godini. Bila je poznata kao lice kontroverzne kineske "politike jednog djeteta" koja se provodila desetljećima, a konačno je ukinuta 2016. godine, te je odigrala i ključnu ulogu u ublažavanju posljedica te politike.
Politika jednog djeteta, poznato je, bila je drakonska demografska mjera uvedena u Kini 1979. kao odgovor vlasti na strah od prenapučenosti.
Nakon Drugog svjetskog rata i kineskog građanskog rata, stopa smrtnosti je u Kini naglo pala, zahvaljujući zdravstvenoj skrbi i cijepljenju produljen je životni vijek stanovništva, a politika je tada poticala rađanje velikih obitelji u ruralnim zajednicama.
No, ubrzo je ta pronatalitetna politika izmakla kontroli. Kina je krajem 70-ih imala 969 milijuna stanovnika, u prosjeku je svaka Kineskinja imala najmanje šestero djece. Vlasti su procijenile da bi daljnji rast nataliteta mogao ugroziti modernizaciju i gospodarski napredak države. U službenim dokumentima i propagandi, kontrolu rađanja pravdali su brigom za kolektiv i strahom od "nedostatka resursa".
U početku, mjera se vodila kao stroga birokratska kontrola - obvezna registracija djece i novčane kazne za obitelji koje su imale više od jednog - no kasnije je skrenula u brutalno kršenje prava žena, prisilne pobačaje i sterilizacije, visoke kazne i društvene sankcije, kako danas bilježe stručnjaci.
Posebno su tu stradale žene na selu jer, iako politika jednog djeteta nije formalno privilegirala mušku djecu, u praksi su sinovi, zbog naslijeđenog patrijarhalnog mentaliteta, smatrani potrebnima za nastavak obiteljskog imena, nasljeđivanje zemlje i brigu za roditelje u starosti. Rezultiralo je to selektivnim pobačajima ženske djece, a dugoročno golemom nejednakošću u omjerima spolova u korist muškaraca.
Rijetka žena u politici
Peng Peiyun je rođena 1929. u Nanjingu, nekadašnjem kineskom glavnom gradu u blizini Šangaja, kao najstarije od osmero djece. Diplomirala je sociologiju i vremenom je postala iskusna partijska službenica, jedna od rijetkih žena u kineskoj politici. Kada je 1988. godine, kao zaslužna partijska kadrovkinja, postavljena na čelo Državne komisije za planiranje obitelji, politika jednog djeteta već je bila međunarodno ozloglašena. Zapadne vlade, Ujedinjeni narodi i organizacije za ljudska prava godinama su upozoravali na sustavna kršenja prava žena u provođenju. Amnesty International nazvao je prisilne mjere jednog djeteta "mučenjem". Kina je tada međunarodne kritike uglavnom odbacivala kao miješanje autsajdera u njihovu unutarnju politiku.
Peng, i sama majka četvero djece, znala je otvoreno govoriti o osobnoj patnji te politike koju je bila prisiljena provoditi. Iz dijelova njezinih memoara vidi se da je suradnicima često govorila: "I ja sam žena i majka", dovodeći u pitanje etiku metoda koje su se primjenjivale, posebno prema ženama na selu.
Zato je tijekom 1990-ih uvela tzv. Sedam zabrana, protokole za lokalne dužnosnike kojima se strogo brani fizičko nasilje nad ženama, proizvoljna pritvaranja i ekstremne kazne za obitelji s više djece. Zalagala se usto za bolju zdravstvenu skrb, edukaciju i širi izbor kontracepcije.
Iako njezini kritičari danas tvrde da su mjere ublažavanja kontroverzne politike bile nedovoljne, neki stručnjaci smatraju da je upravo u tom razdoblju došlo do postupnog odmaka od otvorene prisile prema "mekšim" oblicima kontrole.
Nakon odlaska s dužnosti 1998., Peng je postala glasna kritičarka dugoročnih posljedica politike jednog djeteta, ističući ubrzano starenje stanovništva, manjak radne snage i duboku rodnu neravnotežu koju je mjera proizvela.
Ukidanje mjere
Godine 2014. izravno se obratila kineskom predsjedniku Xi Jinpingu, zagovarajući politiku dvoje djece. Ta je promjena prihvaćena 2016. te je mjera konačno ukinuta. Kina je službeno dopustila troje djece 2021. godine, čime je formalno zatvoreno poglavlje stroge državne kontrole rađanja.
U pismima partijskom vrhu Peng je isticala da pitanje rađanja nije samo demografsko, nego i pitanje ljudskih prava. "Građani bi trebali sami odlučivati o tome hoće li i koliko djece imati", napisala je.
Peng je iza sebe ostavila supruga, četvero djece, unuke i praunuke. U povijesti Kine ostat će zapamćena kao polarizirajuća figura: žena koja je sudjelovala u provođenju politike obilježene nasiljem nad ženama, ali i jedna od rijetkih koja je unutar autoritarnog sustava otvoreno radila na njezinu postupnom ukidanju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....