U utrci za predsjednika Sjedinjenih Država 2024. godine trenutačni stanar Bijele kuće, Joe Biden, ima dva krupna problema – kako nagovoriti birače da ne primijete rastuću pravosudnu aferu njegovog sina Huntera Bidena te kako tim istima glasačima prodati priču da je njegova ekonomska politika super, iako birači pretežito misle suprotno.
S obzirom na to da i američki mediji izrazito skloni Demokratima sada priznaju da će Biden u završnici utrke imati sve veće probleme jer će se slučaj sina Huntera postajati sve više eksponiran, velika je Bidenova nevolja to što glasači ocjenjuju njegovu opću političku izvedbu osjetno bolje nego ekonomsku. Timu predsjednika Bidena čak se otvorilo pitanje kako uopće nazvati ekonomski program Bidenove administracije, koji se u osnovi zasniva na enormnim fiskalnim paketima, koji drastično dižu razinu američkih javnih dugova, kao i financijske rizike u budućnosti, te na nastavku Trumpovog globalnog trgovinskog rata kroz uvođenje uvoznih tarifa. Ono što su kao rješenje za predsjedničku utrku smislili Bidenovi propagandisti možda ne zvuči uvjerljivo čak niti Joeu Bidenu.
Naime, Biden je kao pravnik prigrlio tezu da promoviraju ekonomske politike pod pojmom „bidenomics“ ili bidenomija. U osnovi Bidenov tim pokušava pojmom bidenomics doseći popularnost pojma ObamaCare, a čini se da previđaju kako je Obama koristio svoje ime da jasno komunicira koristi koje će građani imati od novih zakona u zdravstvenoj skrbi, ali sam pojam nije uživao pretežito javno odobravanje kad je lansiran. Kakve su šanse da bidenomics ima političke učinke nalik projektu ObamaCarea?
Osnovna je teza bidenomije da je do sada zaslužna za stvaranje radnih mjesta te za snižavanje troškova života prosječnom Amerikancu. Što se tiče prve teze, jasno je da je američko tržište rada, s obzirom na povijesne okolnosti (pandemija), bilo robusno i za predsjednika Trumpa, a nejasno je zašto u Bidenovoj administraciji misle da doprinose snižavanju troškova života – jako su, naime, zakasnili s mjerama za zaustavljanje inflacije, a nastavak antiglobalizacijske vanjskotrgovinske politike direktno diže inflatorne pritiske u Sjedinjenim Državama. Stoga će bidenomija, pojam koji je originalno skovali eksperti koji su kritizirali ekonomsku politiku Bidena, biti jedan od najzanimljivijih eksperimenata u izbornim strategijama u zadnjih 50-ak godina.
Ponovimo: šanse da Bidenovci uspješno plasiraju bidenomiju kao privlačni proizvod na političko tržište nisu visoke jer ključne teze ne korespondiraju s činjenicama. Već iz jednostavnog grafikona vidljivo je da razina zaposlenosti ne može biti najjači argument jer je u većem dijelu Bidenovog mandata zaposlenost – ako izuzmemo 2022. godinu kao godinu pandemijskog šoka – bila niža u odnosu na stopu zaposlenosti za vrijeme Trumpa te najniža od 1990. godine. To što se treću godinu zaredom Bidenova administracija hvali dobrim stanjem na tržištu rada vjerojatno ima veze s nečim drugim (čime?), a ne visinom stope zaposlenosti.
Što se pak tiče utjecaja Bidenove administracije na dizanje cijena, može se reći da je ona pretežito kroz tarife i niz drugih političkih mjera zapravo inicirala rast cijena, dok se obračun s domaćom američkom inflacijom praktično prepustio Federalnim rezervama, koje su snažno dignule kamate.
Jedan pak od primjera kako u praksi funkcionira bidenomija nedavna je odluka o dizanju tarifa na konzerve. Biden je u Trumpovom stilu optužio Kinu, Njemačku i Kanadu za damping cijena čelika koji se koristi za proizvodnju konzervi, pa će prema procjenama eksperata rezultat tog Bidenovog poteza biti rast cijena prehrambenih proizvoda koji se kupcima isporučuju konzervirani. Bidenomiji će tako Amerikanci ubuduće ‘zahvaljivati‘ na višim cijenama konzerviranih juha, umaka, povrća, mesa… The Wall Street Journal piše kako je „…Bidenova administracija u četvrtak najavila nove carine na metal za proizvodnju limenki uvezen iz Kine, Njemačke i Kanade; potez za koji prehrambene tvrtke kažu da bi mogao dovesti do viših cijena neke konzervirane hrane. Kineski proizvodi bili bi podložni najvišim carinama od triju zemalja—namet od 122,52 posto njihove uvozne vrijednosti. Ta stopa djelomično odražava odbijanje kineskih tvrtki da surađuju s istragom kako bi dokazale svoju neovisnost od Komunističke partije Kine, rekao je dužnosnik administracije. Consumer Brands Association, trgovačka grupa koja predstavlja tvrtke kao što su Campbell Soup i Fresh Del Monte Produce, procjenjuje da bi nove carine, ako se budu agresivno primjenjivale, mogle povisiti cijene konzervirane hrane do 30 posto“.
Drugim riječima bidenomija se obračunava s Komunističkom partijom Kine preko leđa američkih potrošača, a tvrdi da ih štiti od poskupljenja. Američki ekonomisti ne vjeruju da će ovaj potez Bidena otvoriti i jedno novo mjesto u Sjedinjenim državama, ali će dignuti cijene.
Sličan je primjer ‘uspjeha‘ bidenomije, primjerice, uvođenje tarifa na solarne panele, što je bio uvod u njihovo drastično poskupljenje te usporavanje instalacija. Uspjeh bidenomije bio je „tako velik“ po pitanju solara da je čak vođena istraga zbog toga što su tarife premošćivane izmještanjem finalizacije proizvodnje panela u druge države poput Kambodže, Tajlanda, Malezije…. NPR o tome izvještava: „Istraga Ministarstva trgovine započela je u ožujku 2022. kao odgovor na pritužbu malog američkog proizvođača Auxin Solar. To je bio glavni izvor trvenja unutar administracije predsjednika Bidena. Istraga odjela pridonijela je velikom padu predviđanja solarnih instalacija, prema Solar Energy Industries Association, jer su se instalateri brinuli da će njihovi projekti postati previše skupi ako vlada uvede retroaktivne poreze ili ako se troškovi budućih kupnji povećaju. ‘U najgorem slučaju, možete razmišljati o retroaktivnim tarifama do 240 posto‘, rekao je Leo Azevedo, voditelj solarne nabave, za NPR u svibnju 2022. ‘Jednostavno je prevelik rizik za naručivanje panela upravo sada i to je samo kraj to.‘ ‘Ministarstvo trgovine SAD-a nije u skladu s ciljevima administracije u pogledu čiste energije i mi se u osnovi ne slažemo s njihovom odlukom‘, rekla je Abigail Ross Hopper, čelnica Udruge industrije solarne energije. ‘Bit će potrebno najmanje tri do pet godina da se povećaju domaći solarni proizvodni kapaciteti…‘“
Drugim riječima, bidenomija je plemenito nametnula ideju instalacije novih ogromnih kapaciteta obnovljivih izbora energije, ali se istovremeno pobrinula da Amerikanci plate puno višu cijenu od one koju bi trebali platiti. Biden neće postati kandidatom za ekonomskog Nobela.
Donosimo i niz grafikona koji ukazuju da je tijekom primjene bidenomije došlo do drastičnog povećanja pritiska na potrošače na nekretninskom tržištu, ali je sasvim moguće da će i tu nevolju bidenomija sebi pripisati kao zaslugu, ili će post festum za probleme okriviti republikance.
Recimo da slike govore više od riječi:
Treba napomenuti da je tzv. Case Shiller indeks kretanja cijena domova u Sjedinjenim Državama na nacionalnoj razini narastao s 334 bodova u veljači 2020. godine na 478 bodova u ožujku ove godine, što je rast od 43,1 posto. E sad; kako to bidenomija pomaže prosječnom Amerikancu u rezanju troškova života ako oni rastu, baš kao i projekcije američkih javnih dugova?
Ukratko, bidenomija je zanimljivi politički koncept čije će se ekonomske vrijednosti najbolje testirati na sljedećim izborima, a velike su šanse da će se mnogi lideri Demokrata iz nepoznatog razloga upitati ‘Što se kvragu dogodilo?‘, iako je puno toga oko bidenomije bilo jasno još lani.
Zanimljiv je i aspekt ove priče da vremešni pravnik rođen 1942. prihvaća pojam bidenomije kao suvisli politički alat te vjeruje kako će na tome zaraditi političke poene. Možda su Amerikanci doista čudni, jer nekako se čini da se Plenković ili Milanović ne bi najbolje proveli ako bi svoje ekonomske agende nazvali plenkonomija ili milanonomija. Prije bi se moglo očekivati prekomjerno medijsko granatiranje tih pojmova, bez obzira hoće li ono što će stajati iza njih biti potkrijepljeno činjenicama ili ne.