Kremlj je naredio "dobrovoljnu mobilizaciju" 34 tisuće vojnika do kraja kolovoza kako bi stabilizirali izgubljene formacije na ukrajinskom bojištu. Regrutacija se tumači kao pokušaj Rusa da se prebace na ratnu nogu, ali bez potpune mobilizacije.
Cjelovita mobilizacija i dalje je, prema Putinu, politički preriskantan potez. Već je u četvrtak potpisao specijalan zakon kojim se "pooštravaju pravila" za Ruse koji rade za "strane agenture". Jasno, prvenstveno se tu misli na novinare i civile koji su povezani sa zapadnim nevladinim organizacijama ili pak primaju neka financijska sredstva sa Zapada. Pod teškom su prismotrom, a sada im se ograničavaju putovanje, pristup institucijama i druge različite građanske aktivnosti, piše Telegraph.
U Rusiji postoji 85 federalnih oblasti, uključujući Krim i Sevastopolj (koji su pripojeni 2014. godine), a svaka od njih ima zadatak regrutirati dobrovoljačke bataljune od 400 ljudi.
Tako makar piše vošingtonski think tank Institut za ratne studije.
"Novoformirani bataljuni trenutno odlaze na vojne poligone i svoju će jednomjesečnu obuku vjerojatno završiti do kraja kolovoza", rečeno je.
Ono što je simptomatično - neke od tih jedinica sastavljene su od bivših vojnika koji su sada već u 50-ima i 60-ima. Primjerice, ruska državna televizija nedavno je prikazala jedinicu sjedokosih muškaraca u borbenim uniformama i kacigama kako vježbaju gađanje iz puške.
Procjenjuje se da je ruska vojska u posljednjih gotovo pet mjeseci teških borbi izgubila oko 20 tisuća vojnika, što je kumulativno više nego što je Sovjetski Savez pretrpio u 10 godina rata u Afganistanu.
Pritom valja voditi računa i o tome da ogroman broj žrtava od tih 20 tisuća spada na etničke manjine koje žive na rubu Rusije. Ledena računica Kremlja je da su ožalošćene udovice i tugujući roditelji manje opasni za Moskvu ako plaču na periferiji nego u glavnom gradu ili Sankt Peterburgu.
Regrutacija ili "dobrovoljna mobilizacija" ipak, saznaje se, ne prolazi glatko. Ruski oporbeni mediji, ako takvi više i postoje, pišu da se oko 150 muškaraca na dalekom istoku Rusije, blizu granice s Mongolijom, odbilo rasporediti nakon što su poslani u dio Donbasa koji kontroliraju pobunjenici. Druge navodne pobune zabilježene su i među jedinicima Ruske nacionalne garde na Sjevernom Kavkazu.
U čitavom ovom otporu ruskih regruta postoji i rupa u zakonu koja im ide u prilog: kako Kremlj službeno nije objavio rat nema ni na raspolaganju sve mehanizme prisile kojima se u rat može otjerati neposlušne.