Može li invazija Rusije na Ukrajinu uzrokovati dugoročnu promjenu u geopolitičkim odnosima koja bi sa sobom mogla povući korjenitu transformaciju globalne trgovine, financija, pa i temelja suvremenih monetarnih sustava?
Nakon prošlotjedne diplomatske ofenzive Sjedinjenih država prema Pekingu odnosno najave oštrih međunarodnih sankcija prema Kini ukoliko počne pomagati Rusiju isporukama oružja i vojne opreme, Kina se ne doima naročito uplašeno te zabrinjava što nakon pasivnosti tijekom prvih dana invazije sada čak pomalo radikalizira retoriku prema Zapadu. Veleposlanik Kine u Sjedinjenim državama, Qin Ging, u intervjuu za CBS je poručio kako će Kinezi „napraviti sve“ kako bi smirili rat u Ukrajini, ali je u više navrata naglasio kako će pri tome ostati ruski politički saveznici. Ging je poručio američkom auditoriju da bi bio iznenađen da Rusija ustukne pod prijetnjama te je odbio osuditi Rusiji zbog napada. Zahtjeve za osudom Rusije ocijenio je „naivnima“ te je odbacio američke spekulacije o slanju oružja i municije Rusiji. Ovaj oficijelni komentar Kineza na američkoj televiziji stigao je samo nekoliko dana nakon što je predsjednik Joe Biden prijetio Kini s „implikacijama konzekvenci“ ako Kina podrži invaziju na Ukrajinu. No, Kina, očekivano, nije ustuknula pred tom, nego je ostala na liniji proklamacija predsjednika Xia o prijateljstvu s Vladimirom Putinom bez limita.
Hu Xijin, bivši glavni urednik prokomunističkog Global Timesa, tijekom vikenda je pak poručio kako je odnos Pekinga i Moskve nužan za dugoročno suprotstavljanje 'američkoj hegemoniji' u globalnoj politici. Jednostavno: Kini i Rusiji puno je lakše zajedno protiv SAD-a nego samostalno. „Kad se dvije zemlje - Kina i Rusija - odupiru hegemoniji SAD-a to je potpuno drugačija geopolitička dinamika nego kad to rade samostalno“, objavio je Xijin post na Weibou. Na toj mreži on ima 24 milijuna followera. „Ako SAD izvedu ekstremnu stratešku prisilu protiv Kine, s Rusijom kao partnerom Kina se neće bojati energetske blokade… Naša opskrba hranom bit će sigurnija, kao i ona s ostalim sirovinama“, pojasnio je Xijin.
Uz to, tijekom vikenda kineski zamjenik ministra vanjskih poslova Le Yucheng iznova je kritizirao američko-australsku 'indo-pacifičku' strategiju te je poručio kako ju Kina smatra podjednako opasnom kao ekspanziju NATO-a prema istoku.
Ukratko, čini se da je pritisak Amerikanaca na Kinu otišao u smjeru zaoštravanja, a ne poboljšavanja odnosa sa Zapadom.
Specifična Indija
U ovome trenutku nejasno je imaju li direktne ili indirektne prijetnje sankcijama Kini bilo kakvog smisla jer usklađene Kina i Rusija nipošto nisu izolirani otok. Uz to, treba voditi računa i o tome kako najveća svjetska demokracija (po broju stanovnika) – Indija – nije podržala rezoluciju UN-a koja osuđuje napad Rusije na Ukrajinu. Uz to, Indija je ispregovarala s Rusijom kupovinu nafte uz diskonte, a pri tome održava normalne trgovinske odnose sa Zapadom. Indija je kao postkolonijalna država izgradila čvrste veze s Rusijom još u vremenu Sovjetskog saveza. Osim što je Indiji, naravno, zanimljiv uvoz energenata iz Rusiji, procjenjuje se kako je 60 do 85 posto indijskog vojnog arsenala ruskog porijekla. Za vrijeme Hladnog rata Indija je navikla biti negdje između Rusije i Zapada vodeći politiku nesvrstanosti, a sada je članica neformalne alijanse Quad (Sjedinjene države, Australija, Japan), koja pokušava nadzirati dominaciju Kine. Drugim riječima, Indija jest u specifičnoj situaciji, ali sa svojim brojem stanovnika i rastućom ekonomijom, vjerojatno neće biti podložna prijetnjama Zapada nego će pažljivo vagati svoje ekonomsko-političke interese s Rusijom. Ostaje otvoreno pitanje koliko Indiji smeta približavanje Putin-Xi, ali ne treba sumnjati u historijski čvrste veze s Rusijom.
Treba podsjetiti kako indijsko-ruska politička bliskost seže još u početak 70-ih godina, kada su sklopili Ugovor o miru, prijateljstvu i suradnji. Tada je Sovjetski savez pomagao Indiji koja je ušla u rat s Bangladešom, a Sjedinjene države krenule su u otvaranje prema Kini.
Sjedinjene države pokušale su se vremenom više približiti Indiji, pa i kroz prodaju naoružanja, ali bez obzira na to što je vojna opskrba Indije američkim naoružanjem dosegla milijarde dolara, to je još vrlo mala razina vojne kooperacije koju Indijci imaju s Rusima. Rusko naoružanje Indijcima je jeftinije. Indija je nedavno kupila sovjetski S-400 sustav obrane od projektila, ali Sjedinjene države nisu zbog toga sankcionirale Indiju, kao što su Tursku. Treba podsjetiti da je Putin (prosinac 2021.) opisao Indiju kao „veliku silu, prijateljsku naciju, i kroz vrijeme dokazane prijatelje“.
Preslagivanje karata
Ukratko, dvije najmnogoljudnije nacije na svijetu – Kina i Indija – više žele multipolarni svijet, onakav u kojem će Rusija ostati važna, a ne globalni poredak uz slomljenu Rusiju. Preslagivanje tih karata ekstremno je osjetljiv proces sa Zapad. I Kina i Indija oficijelno ne podržavaju rat u Ukrajini.
Zapadni problem s tako velikim državama kao što su Kina i Indija u tome je što se odnosi teško mogu bazirati na prijetnjama, sankcijama ili demonstraciji ekonomske, financijske pa i vojne nadmoći. Rusije, Kina i Indija s obzirom na veličinu imaju široki manevarski prostor za različite interesne sporazume ili rješavanje starih prijepora, kao što je, primjerice, višedesetljetni spor Indije i Kine oko granica. Treba podsjetiti na bizarni sukob u 2022. godini na Himalaji kada je ubijeno 20 indijskih vojnika.
Bilo kako bilo, uz Kinu i Indiju zapadne sankcije protiv Rusije teško mogu biti neprobojne, a otvara se i pitanje mogu li Kina, Indija i Rusija u nekom trenutku iskoristiti situaciju za transformaciju globalnog ekonomsko-financijskog sustava.
Primjerice, Rusija je u zadnjem desetljeću nagomilala ogromne rezerve zlata te ih je najvećim dijelom pohranila unutar svojih granica. Rusi tako danas kontroliraju oko 2300 tona zlata vrijednog oko 140 milijardi dolara. Nemaju od tog zlata, bez obzira na njegov vrlo značajni rast vrijednosti od početka invazije, naročite koristi za održavanje eksterne likvidnosti zemlje - dijelom zbog sankcija, a dijelom zbog averzije Zapada prema bilo kakvom poslovanju s Rusijom. Londonsko tržište zlata je, primjerice, suspendiralo uvoz zlata iz Rusije. No, u Rusiji je zbog panike među građanima snažno narasla potražnja za zlatom, a vrlo profesionalna i iskusna guvernerka ruske centralne banke, Nabiullina, odlučila se povući s tržišta kako ne bi konkurirali građanima u jagmi za zlatom. Tako se sada u Rusiji građani brane od mogućeg novog pada rublje kupovinom zlata, a centralna banka suzdržava se od kupovine zlata od poslovnih banaka. Takva situacija ponukala je vrlo uglednog eksperta Credite Suissea, Zoltana Pozsara, da zaključi kako bi Rusija mogla iskoristiti svoje zalihe zlata za povratak monetarne politike na osnove zlatnog standarda. U tom sustavu zlatni standard bio bi sidro za ruske rublje. Iako to trenutačno nije realno, zamislimo da se tri sile – Rusija, Kina i Indija – odluče vratiti principima zlatnog standarda, dok dolar i euro ostanu valute primarno ovisne o politici Federalnih rezervi i Europske središnje banke, odnosno valute bez 'zlatne podloge'.
Kretanje cijene zlata u zadnjih pet godina
Zlatni standard, podsjetimo, bio je sustav u kojem se zlato koristilo kao jedinica obračuna. Takav monetarni sustav začet je oko 1870. i trajao je sve do 1971., kada je ukinut jer su Sjedinjene države odbile nadalje osiguravati konvertibilnost dolara za zlato te su tako okončale tzv. Breton Woods sustav.