POLITICO: ‘Najgora noćna mora Europske unije nikada nije izgledala tako stvarno‘

Nemojte još paničariti — ali možda bi bilo pametno početi pripremati plan za krizne situacije, piše POLITICO.

Strah Bruxellesa da bi jedna od zemalja osnivačica Europske unije mogla skrenuti radikalno udesno ponovno se rasplamsao ovog tjedna, dok francuska politička kriza poprima sve ozbiljnije razmjere. Jedan od dugogodišnjih saveznika predsjednika Emmanuela Macrona pridružio se rastućem zboru protivnika koji ga otvoreno pozivaju na – ostavku.

Francuski predsjednik našao se pod izvanrednim pritiskom nakon što je najnoviji pokušaj njegova premijera da sastavi funkcionalnu vladu propao u svega 14 sati. Novi izbori sada izgledaju sve izvjesnije — možda već za nekoliko mjeseci, ako ne i tjedana.

Na predsjedničkoj i parlamentarnoj razini sve je realnija mogućnost da pobjedu odnese Nacionalno okupljanje Marine Le Pen i Jordana Bardelle, što bi značilo da bi euroskeptična, krajnje desna političarka uskoro mogla predstavljati Francusku u ključnim institucijama EU — pridružujući se sve glasnijem zboru populista i desnih nacionalista na kontinentu.

„Naš kontinent je preživio rat, lockdown, pa i neku vrstu lake diktature u Budimpešti – navikli smo funkcionirati usred stalnih potresa“, rekao je jedan visoki dužnosnik Europske komisije koji je, kao i drugi sugovornici, tražio anonimnost.

No, kako dodaje, „Le Pen je drugačija“. U Bruxellesu vlada široko uvjerenje da bi radikalna promjena vlasti u Francuskoj imala dalekosežne posljedice za cijelu Uniju.

Dok krajnja desnica već tjednima traži raspisivanje novih parlamentarnih izbora, aktualna zbivanja otvaraju i pitanje prijevremenih predsjedničkih izbora — ako bi Macron bio prisiljen odstupiti, što je do sada kategorički odbijao, zaklinjući se da će mandat odraditi do 2027.

Glavobolje Bruxellesa

Dolazak Nacionalnog okupljanja na vlast u Francuskoj znatno bi pojačao glavobolje Bruxellesa. Uz Orbána u Mađarskoj i Fica u Slovačkoj, uskoro će se za stolom Europskog vijeća naći i Andrej Babiš nakon nedavne pobjede u Češkoj.

Novi val populizma prijeti potkopavanjem zajedničkih politika Unije u ključnim područjima, osobito po pitanju Rusije i obrane. Orbán i Fico već su sustavno kočili europske sankcije protiv Moskve otkako je započela invazija na Ukrajinu.

Babiš je pak najavio da će ukinuti europsku inicijativu za opskrbu Ukrajine streljivom, suprotstaviti se planovima NATO-a za povećanje vojnih izdataka i osporiti Zelenu tranziciju — isti paket koji je i Le Pen označila kao neprihvatljiv. Francuska čelnica godinama se protivi dodatnoj pomoći Kijevu, optužujući Macrona za „ratno huškanje“, posebno kada je predlagao mogućnost slanja europskih vojnika u Ukrajinu.

Iako Francuska nije najveći financijski donator ukrajinske vojne pomoći, Macronova retorika i političko vodstvo bili su ključni za održavanje europske potpore Kijevu i jačanje europske obrambene suradnje. „Ako on ode, sve to pada u vodu — Le Pen sigurno ne bi nastavila tim putem“, rekao je visoki dužnosnik jedne članice EU.

Nacionalno okupljanje oštro se protivi Macronovoj ideji o dijeljenju francuskog nuklearnog kišobrana s drugim članicama EU-a ili o udruživanju vojnih resursa. Na pitanje novinara LCI-ja bi li francusko nuklearno oružje moglo jednog dana biti raspoređeno u Njemačkoj ili Poljskoj, Le Pen je odrezala: „A što bi bilo sljedeće?“

Ponovila je i svoj raniji stav da bi Francuska trebala napustiti integrirano zapovjedništvo NATO-a, ali uz zadržavanje suradnje sa saveznicima, uključujući SAD, u ključnim vojnim operacijama.

Naravno, najgori scenarij za eurofile možda se nikada neće dogoditi. Unatoč popularnosti, Nacionalno okupljanje još uvijek nije dokazalo da može probiti izborne barijere koje ga redovito zaustavljaju.

Brana sve slabija

Naime, francuski dvokružni sustav zahtijeva više od 50 posto potpore u drugom krugu — prag koji je Le Pen dosad teško prelazila jer su se birači različitih uvjerenja obično udruživali protiv nje. No ta je „republikanska brana“ sve slabija.

Stranka je, ipak, postigla povijesne rezultate i danas s partnerima drži otprilike četvrtinu zastupničkih mjesta — dok je 2017. imala tek šačicu.

Unatoč političkom kaosu, potpuna većina još uvijek joj nije zajamčena, smatra Mathieu Gallard iz Ipsosa. No politička razjedinjenost znači da tradicionalni savez stranaka protiv krajnje desnice više nema snagu kao nekoć. Prema anketi Opinionwaya, Nacionalno okupljanje trenutno uživa potporu od oko 33 posto, dok lijevi blok bilježi 18–24 posto, a Macronov centar zaostaje s 14–16 posto.

Ako Le Penina stranka osvoji apsolutnu većinu na prijevremenim izborima ili joj se barem približi, njezin nasljednik Jordan Bardella mogao bi preuzeti premijersku funkciju i formirati krajnje desnu vladu.

To bi značilo da bi Francuska, kao ključna članica EU-a, u Vijeću Europske unije nastupala s pozicija nacionalističke desnice, blokirajući niz zakona koje Komisija predlaže.

„Svi u Bruxellesu trenutno razmišljaju o predsjedničkim izborima, ali potpuno podcjenjuju što bi značila svakodnevna blokada u Vijeću“, upozorava isti dužnosnik Komisije.

Veliko pitanje koje visi nad Europom jest mogu li se različite inačice populističke desnice jednog dana ujediniti u blokirajuću manjinu i zaustaviti europski mehanizam odlučivanja.

Gallard iz Ipsosa smatra da je to malo vjerojatno u skorije vrijeme, iako krajnje desne stranke bilježe visoku potporu diljem kontinenta — od Nizozemske, gdje Wildersova stranka trenutno vodi u anketama, do Njemačke, gdje je AfD u veljači ostvario svoj najbolji rezultat ikad, osvojivši 21 posto glasova i postavši druga najveća stranka u zemlji.

„Najmudrije je prihvatiti da će svaka zemlja prije ili kasnije imati svoje ‘populističko poglavlje’“, kaže Grégoire Roos iz londonskog think tanka Chatham House. „Ono čemu se možemo nadati jest da se ta poglavlja neće sva otvoriti u isto vrijeme.“