Otkad se u Poljskoj na vlast vratila ultrakonzervativna stranka Pravo i pravda (Prawo i Sprawiedliwość), u središte svoje političke i ideološke matrice postavila je tzv. drugu smolensku tragediju.
Naime, 10. travnja 2010. godine u zrakoplovnoj nesreći kod ruskoga grada Smolenska poginuli su tadašnji poljski predsjednik Lech Kaczyński sa suprugom Marijom te još 80 visokih državnih i vojnih dužnosnika, među kojima su bili i svi zapovjednici svih rodova poljske vojske. U državnom zrakoplovu Tu-154 poginulo je ukupno 96 ljudi. (Treba napomenuti da je 1943. godine u avionskoj nesreći na Gibraltaru poginuo tadašnji predsjednik poljske izbjegličke vlade Władysław Sikorski, a i oko te se nesreće već desetljećima roje razne teorije i dvojbe).
Dodatni naboj smolenskoj tragediji dale su činjenice da se avion srušio u Rusiji s kojom Poljska, pogotovo PiS, ima mnogo nerazjašnjenih povijesnih prijepora te da je predsjednik sa svitom letio na komemoraciju poljskim časnicima koje je u proljeće 1940. godine, nakon podjele Poljske između nacističke Njemačke i boljševičkog SSSR-a, u Katyńskoj šumi (prva smolenska tragedija) pobila Staljinova tajna služba NKVD. Rusi su tada likvidirali više od 20 tisuća zarobljenih poljskih časnika. Ta epska nacionalna tragedija, za koju je odgovornost Rusija priznala tek uoči raspada SSSR-a, jedno je od stožernih, gotovo mitskih mjesta u poljskoj povijesti i poljsko-ruskim odnosima.
Povijesna rana
Jedna teška povijesna rana iz vremena Drugoga svjetskog rata, kada je smaknut cvijet poljske vojske, spojila se s pogibijom Lecha Kaczyńskog i velikog broja visokih dužnosnika, a sve se to dogodilo na tlu tradicionalno najvećeg poljskog arhineprijatelja Rusije. To su iskoristili ideolozi PiS-a kako bi dodatno motivirali konzervativni i ekstremni dio poljskog društva. Naime, svakog desetog dana svakog mjeseca, tijekom cijele godine, u središtu Varšave okupljaju se tisuće simpatizera PiS-a i održavaju komemoracije za Lecha Kaczyńskog. Tako pogibija predsjednika Kaczyńskog sada postaje glavna povijesno-politička paradigma Poljske, na kojoj se gradi postkomunistička Poljska. Nema više ni sindikata Solidarnost, ni Lecha Wałęse, ni svih onih iz 80-ih koji su počeli promjene u Poljskoj, nego samo Kaczyński kao simbol otpora “komunizmu i sovjetskoj okupaciji”. On i supruga čak su pokopani u kraljevskoj grobnici u krakówskom Wawelu koji ima mitsko mjesto u poljskoj povijesti. Problem je, kaže nam poljski analitičar i publicist Zygmunt Dzięciołowski, što je došlo do mitologizacije i sakralizacije te druge smolenske tragedije. Gotovo da možemo govoriti o “smolenskoj religiji” jer sve ono što se događa oko te tragedije poprima epske i biblijske obrise. Takvo ponašanje stvara atmosferu raskola u društvu, a sve one koji izražavaju sumnju u to što govore službene vlasti pribija se na stup srama i proglašava ih se izdajnicima.
Teorije zavjere
PiS i njihov lider Jarosław Kaczyński, brat blizanac poginuloga predsjednika Lecha koji nema nikakvu značajnu funkciju, nego je samo “obični” zastupnik u Sejmu, ponovno otvara istragu o nesreći. Stoga je pokrenuta ekshumacija ostataka 83 poginulih, a prva su ekshumirana tijela Lecha Kaczyńskog i njegove supruge Marije. Time se želi dokazati teza kako je u zrakoplovu prije pada došlo do požara i eksplozije, što bi potvrdilo teorije, koje postoje u Poljskoj od dana nesreće, da je tadašnji poljski predsjednik žrtva kaznenog djela i “zločinačkog pothvata”.
- Današnja ekshumacija, na žalost, nije ništa drugo nego politički performans PiS-a. Poljska živi u teatru apsurda, obavijena velom suludih teorija zavjere. Jedna velika tragedija koristi se isključivo za političku promociju vladajuće stranke, iako je oko te nesreće više-manje sve jasno - ističe Dzięciołowski.
Prema njegovu mišljenju, zrakoplov se srušio zbog pogreške pilota, odnosno zato što je tadašnji zapovjednik zrakoplovstva Andrzej Błasik, koji je bio u pilotskoj kabini u trenutku pada, izvršio pritisak na pilota da sleti u Smolensk, a ne na rezervni aerodrom kako mu je bila sugerirala kontrola leta zbog magle i loših vremenskih prilika.
Vlasti opravdavaju svoj naum objašnjenjem da ima previše nepoznanica te da konačno treba dati odgovor na pitanje zašto je i tko je umiješan u pogibiju predsjednika Lecha Kaczyńskog, ali zapravo, kaže Dzięciołowski, to sve više služi za političke obračune s neistomišljenicima - poljskim liberalima i ljevičarima te, naravno, Rusijom.
Sve je zamotano u mnogo teorija zavjera koje sluđuju ljude, ali pojačavaju političko-ideološki efekt PiS-ovih namjera. U vezi s tim pojavljuju se i informacije o “tajnom susretu” tadašnjeg poljskog premijera Donalda Tuska, danas predsjednik Vijeća Europe, s Vladimirom Putinom i Dmitrijem Medvedovom koji je tada bio ruski predsjednik, nakon pada aviona na aerodromu u Smolensku. O tom sastanku govori i poljski ministar obrane Antoni Macierewicz koji je nedavno rušenje aviona nazvao terorističkom akcijom.
- To je u sklopu cijele ove priče. Naime, govoriti o tajnosti sastanka je apsurd jer je tamo bilo mnogo ljudi i s ruske i poljske strane. Osim toga, razgovor je sniman i već se godinama nalazi na YouTubeu - objašnjava Dzięciołowski.
Dodaje kako je razlog ekshumacije i politička osveta nad oponentima koje se novom istragom želi dodatno ocrniti. Sam Tusk je rekao da su izjave ministra Macierewicza “teška politička patologija”.
Novi 'dokazi'
PiS-ova je metoda da nam svaki tjedan servira nekakve nove i često tajanstvene i zagonetne podatke o nesreći, koji samo pojačavaju mističnost i nepoznanicu samog događaja. Neprestano se donose nove teorije, novi “dokazi”, svjedočanstva, sve postaje kaotično i teško se više u svemu snaći, ali time postižu svoj cilj: sve više ljudi počinje prihvaćati ono što im se servira, ma koliko to apsurdno i bizarno bilo. Mnogi se ti podaci vrlo brzo demantiraju ili opovrgavaju, ali stvaraju psihozu da je sve zapetljano, kontroverzno, zagonetno, da ipak ništa ne znamo, da smo žrtve neznanja. Posljedica je toga da istraživanja javnog mnijenja u Poljskoj pokazuju da danas, za razliku od prijašnjih godina, drastično raste broj Poljaka koji odbacuju rezultate prijašnje istrage o tome da se radilo o pogrešci pilota te kažu “ipak ništa nije jasno” i vjeruju u teoriju zavjere. Naime, cilj je ove istrage otkriti postojanje urote.
- Za PiS bi najbolje bilo da se “dokaže” kako je postojala urota Putina i Tuska. Time se “ubijaju dvije muhe”: naše liberale i Ruse. Druga varijanta koja bi odgovarala jest odgovornost samo Putina, a treća urota u koju je upetljan samo Tusk. Bojim se da se jedna od tih “urota” želi dokazati, a kakva god bila, imat će posljedice na poljsko društvo i dodatno će ga frustrirati - ističe Dzięciołowski.
Kost u grlu
Druga stvar je dokazati da je Lech Kaczyński bio “kost u grlu” Rusima, kao jedan od najključnijih svjetskih dužnosnika nakon pada Berlinskog zida.
Pitanje je zašto se takva priča prima u poljskom društvu. Prvo, jer je propaganda PiS-a neumoljiva, a drugo jer Poljaci vole biti žrtve.
- To je u našoj tradiciji. Poljaci su uvijek više voljeli one koji su poginuli, nego one koji su nešto postigli. Ovdje je stvoren kult junačke smrti i davanja života za domovinu. Tako se tretira i pogibija Kaczyńskog - kaže Dzięciołowski.
No, ne treba smetnuti s uma, dodaje Dzięciołowski, da je PiS popularan i ima podršku u poljskom društvu. Oni kontroliraju većinu društva, no pitanje je kakvu će pustoš ostaviti kada jednom odu s vlasti. Naime, i sada dio rodbine poginulih negoduje zbog ekshumacije. Pišu pisma crkvenim dostojanstvenicima. No, odgovor je da je sve to prema zakonu te da se istina mora doznati.