VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Potop velikog ruskog napada, bijes na njihovim društvenim mrežama: ‘Pa zar u Bahmutu ništa nismo naučili!?‘

Danas su se službeni ukrajinski izvori pohvalili jučerašnjom neutralizacijom ‘gotovo 900 ubijenih i ranjenih okupatora‘

Igor Tabak; ukrajinski vojnici pucaju iz haubice 2S7 Pion

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Petak 20. listopada ujedno je i 604. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Promjenljivo vrijeme na bojištima, praćeno i s ponešto padalina, ovoga tjedna nije smanjilo intenzitet borbi – koje su zadnjih dana čak i kulminirale žestinom koja već duže nije viđena. Naime, izgleda da su ruske snage nakon faze dovlačenja dodatnih pojačanja nakon srijede 18. listopada odlučile nastaviti svoje napade oko ukrajinskog uporišta Avdiivka (sjeverozapadno od okupiranog grada Donjecka), za što su ukrajinski branitelji bili itekako spremni.

Iako je teško vjerovati ikakvim brojevima koje daju zaraćene strane, teško je ne zamijetiti da su se danas službeni ukrajinski izvori pohvalili jučerašnjom neutralizacijom „gotovo 900 ubijenih i ranjenih okupatora, te uništeno ili oštećeno gotovo 50 tenkova i preko 100 oklopnih vozila protivnika“. Imajući u vidu ovakve navode, ne čude ni rasprave na ruskoj strani društvenih mreža kako je trebalo više naučiti iz pouka borbi za Bahmut - umjesto da se teško skupljena tehnika i pojačanja frontalno šalju na protivničke utvrde trebalo ih je prethodno oslabiti dugim te intenzivnim topničkim baražama.

Takvom stanju oko Avdiivke, gdje se zapravo bilježi nastavak do sada prilično neuspješnih nastojanja za opkoljavanjem mjesta – napadima sa sjevera (smjer na zapad i jugozapad od Krasnogorivke) i juga (prvenstveno od Vodjane prema ukrajinskim položajima kod Severne i Tonenke) – treba pribrojiti i sličnu situaciju oko Bahmuta. Ondje se nastavljaju žestoki ukrajinski napadi, prvenstveno južno od grada, koji polagano napreduju na istok usprkos brojnih ruskih protunapada.

Kako izgleda, time se bojište postupno seli s trase pruge Bahmut-Gorlivka na istočniju trasu ceste T-0513 Bahmut-Gorlivka (kao jednog, ali ne i jedinog opskrbnog pravca za rusku posadu u Bahmutu). Time očigledno nisu uspjela ruska nastojanja da se ukrajinsku pažnju od Bahmuta odmakne bilo prema prostoru sjeverno od rijeke Siverski Donjec, gdje su vidljivo intenzivirana ruska napadna djelovanja istočno od Kupjanska (Sinkivka, Ivanivka, Kislivka), te zapadno (Nadija) i jugozapadno (Makiivka) od okupiranog grada Svatove) – odnosno od Avdiivke na prostor jugozapadno od Donjecka (potez Marinka-Novomihailivka).

Za to vrijeme nastavljene su i borbe na pravcima ukrajinske ofenzive – na glavnom pravcu južno od Orihiva, te na sporednom pravcu južno od Velike Novosilke. Dok se oko Velike Novosilke prvenstveno čulo o ukrajinskom odbijanju brojnih ruskih napada (oko utvrde Prijutne, te prema oslobođenom selu Staromajorske), oko Orihiva je situacija ponešto manje jasna. Naime, usprkos brojnim ruskim napadima, s ukrajinske se strane zadnjih dana učestalo spominjalo manje pomake oko sela Robotine i Verbove – no bez da se time iole bitnije promijenilo stanje tamošnje bojišnice. Jednako tako nije bilo ni naznaka bitnijih pomaka po pitanju širenja baze čitavog tog prostora ukrajinskog prodora, iako su se borbe bilježile na zapadu prema ruskom uporištu Kopani, te sjeveroistočno od Verbove.

Konačno, treba napomenuti da su ukrajinske snage, vjerojatno mornaričko pješaštvo, sredinom ovoga tjedna (navodno popodne utorka 17. listopada) uspjele izvesti i dodatna desantiranja preko rijeke Dnjepar, nedaleko grada Hersona na zapadnoj obali. Uspješni dio takvih nastojanja obuhvatio je prijelaz rijeke u prostoru bivšeg željezničkog mosta Antonivski, gdje su prvo oslobođeni prostori pojedinih riječnih otoka, da bi se onda uspješno obavilo i pomak oko 3,5 km do prve obalne ceste, a onda i dodatnih oko 2 km – čime se izgleda uspjelo osloboditi tamošnja sela Poima (malo mjesto uz željeznički terminal) te Pišćanivka.

Izgleda da su ti položaji uspjeli izdržati rusku topničku vatru i prve protunapade – za razliku od sličnog iskrcavanja na istočnu obalu Dnjepra oko 20 km uzvodno, kod sela Krinki. Iako je teško zamisliti daljnju bitnu eskalaciju ovakvih riječnih operacija – radi logističkih problema koje bi sa sobom nosilo stvarno angažiranje većih borbenih efektiva s velikom rijekom u zaleđu – ipak su to događanja koja itekako smetaju Ruse te ultimativno traže odvajanje snaga za novo utvrđivanje pozicija na Dnjepru. Naravno, to su baš one rezerve koje istodobno itekako trebaju na raznim drugim stranama bojišnice, posebno ondje gdje bjesne velike borbe i bilježe se ozbiljni gubici.

Dok su tako trajala žestoka kopnena sukobljavanja širom ukrajinske bojišnice, opet je bilo zanimljivo vidjeti razliku u poimanju pojma „posjet bojištu“ na obje strane ovoga rata. Dok je Vladimir Putin danas posjetio vojno zapovjedništvo u Rostovu-na-Donu (oko 170 km od najbližih ukrajinskih položaja) i ondje susreo svog načelnika Generalštaba Gerasimova – ukrajinski Vrhovni zapovjednik general Valerij Zalužni stigao je po izvid stanja na prostor ukrajinskog uporišta Avdiivka, poprište dnevnih teških sukoba.

Za to je vrijeme njegov civilni nadređeni, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski posjetio Herson (opet neposredna blizina neprijateljskih položaja), gdje se popodne sreo s generalom Zalužnim radi šire analize stanja na bojištima – da bi nakon toga Zelenski nastavio za oblast Mikolajev po tamošnja izvješća o ratnim štetama, obnovi i pripremama za nadolazeću zimu.

image
Roman Pilipey/Afp

Zračni napadi

Uz ustrajno bombardiranje ukrajinske bojišnice i neposredne pozadine vođenim zrakoplovnim bombama (okrug Berislav kod Hersona), posljednjih se dana dobar dio ruskih djelovanja sveo na ispaljivanja balističkih raketa. Tako je od utorka na srijedu 18. listopada zabilježen napad na grad Zaporižje sa šest raketa sustava S-300 u modu napada na kopnene ciljeve, kojim se izazvalo civilne žrtve i štete u središtu grada. Na to je s ukrajinske strane bilo odgovoreno slanjem barem 28 bespilotnih letjelica prema područjima Rusije (Belgorodska i Kurska oblast), te preko Crnog mora prema okupiranom Krimu.

Usprkos pojedinim navodima o eksplozijama, nije jasno koji su bili rezultati ovog napada – iako se s ukrajinske strane spominjala izvedba masovnog napada na aerodrom Halino u regiji Kursk i ondje stacionirano brojno rusko ljudstvo te opremu. Na to se nadovezao ruski napad balističkim raketama „Iskander“ na industrijske četvrti Harkiva, kao i na mjesto Obuhivka oko 16 km sjeverozapadno od grada Dnipro – gdje se također bilježilo civilne štete. Ukrajinski odgovor stigao je popodne lansiranjem barem dvije prepravljene rakete starijeg protuzračnog sustava S-200, sada prilagođene za gađanje kopnenih ciljeva – kojima se neuspješno pokušalo gađati ciljeve nekoliko kilometara istočno od centra Sevastopolja.

Četvrtak 19. listopada započeo je nad Ukrajinom u kombinaciji raketnih napada i bespilotnih letjelica – 5 balističkih raketa „Iskander-M“, jedna raketa sustava S-300, 1 vođena raketa Kh-59, još jedna krstareća raketa nejasnog tipa, te 9 kamikaza-dronova Shaheed-136/131. Kako izgleda, time je bio gađan niz ciljeva u oblastima uz bojišnicu i granicu s Rusijom – a ukupno je braniteljima uspjelo srušiti tek jednu raketu (Kh-59) i 3 kamikaza-drona.

Uglavnom su bili gađani pojedini kompleksi industrijske te poljoprivredne infrastrukture. Nasuprot toga, s ukrajinske strane se opet slalo pojedine bespilotne letjelice prema prostoru Ruske Federacije (regija Belgorod i Rostov na jugu), te se aktivno napadalo i pozadinu ruskih borbenih linija u okupiranim područjima južne Ukrajine (Tokmak, a kasnije i ruske baze kod okupiranog Melitopola). Zaključno, jutros se opet bilježilo ruski napad s četiri rakete S-300 na Kostjantinivku (zaleđe borbenih linija oko Bahmuta), kao i nastavak bacanja vođenih zrakoplovnih bombi na okrug Berislav u Hersonskoj regiji – sve praćeno navodima o civilnim žrtvama i oštećenjima.

Ruski resursi

Za to vrijeme ruska strana se aktivno priprema za nastavak ratovanja. S jedne strane, konačno je opet popravljen i barem u djelomični promet pušten cestovni segment Krimskog mosta – zadnje oštećen 17. srpnja i službeno opet pušten u promet 14. listopada, 18 dana prije planiranoga roka. S druge strane, početkom ovoga tjedna otvoren je za promet i most preko rijeke Kalmius u okupiranom Mariupolju (navodno dva mjeseca prije roka) – na kopnenom koridoru prema Krimu.

Ujedno se do Mariupolja korištenjem civilnih izvođača gradi i nova željeznička pruga – koja bi trebala poslužiti dodatnom jačanju ruske vojne logistike u smjeru okupiranog Zaporižja i Hersonske oblasti. Imajući u vidu tolike radove, ne čude ni vijesti da je u Mariupolju okupljeno preko 25.000 radnika iz Rusije i Centralne Azije – budući da preostalog lokalnog stanovništva ima malo, a navodno dobar dio i ne pristaje raditi za okupatore.

Ipak, takvo mijenjanje etničke slike Mariupolja nije ništa novoga – budući se nešto slično već duže gleda i na okupiranom Krimu. Ondje je tijekom skoro deset godina okupacije bilježen odlazak oko 70.000 lokalnih stanovnika, a onda i dolazak više od 700.000 ruskih naseljenika. Ujedno se bilježilo i brojne slučajeve kršenja ljudskih prava preostalih lokalnih stanovnika, posebno Tatara – koje se učestalo prikazuje kao navodne prototipove potencijalnih terorista i kriminalaca.

Zapadna pomoć

Iako je ovoga tjedna teškom mukom konačno pokrenut proces popravka oštećenih ukrajinskih tenkova tipa Leopard u Litvi – ipak je ukupnu pažnju javnosti okupirala premijerno na bojištu prikazana uporaba američkih balističkih projektila MGM-140 ATACMS. Ovim oružjem su u utorak 17. listopada bili izvedeni napadi na letjelice i infrastrukturu ruskih vojnih aerodroma Berdjansk i Lugansk, što je dan kasnije službeno bilo potvrđeno i iz američkih izvora.

Iako se čulo kako je isporučena tek varijanta s dometom od oko 165 km, ostalo je nejasno koliko ih je zapravo bilo poslano u Ukrajinu. Američki mediji su nagađali između 12 i 20 komada za prvu silu, dok se iz službenog Kijeva čulo kako je to tek uvod u buduće šire pošiljke koje ne bi trebale biti sporne nakon tako uspješnih prvih korištenja.

Naravno, opet je tu spominjan i uvjet da se ova oružja koriste isključivo na prostoru države Ukrajine, a ne i u napadima na prostor Ruske Federacije. Ipak, nema sumnje da će ovo novo oružje u ukrajinskom arsenalu napraviti mnogo problema ruskim agresorima, budući da se odmah u prvom korištenju pokazalo kako je opasno gomilanje letjelica u zračnim bazama unutar dometa ovih raketa – baš kao što će vjerojatno biti nužno i dodatno raspršivati ruska skladišta streljiva u dubljoj pozadini fronte svugdje na dometu raketa ATACMS.

Za to vrijeme Ukrajina se pojačano bavi i problemom razminiranja svog teritorija (među ostalim koordinirano i sustavom umjetne inteligencije predstavljenim na Međunarodnoj konferenciji o razminiranju, održanoj prije desetak dana u Zagrebu), kao i obnove ratnih šteta – gdje bi u obradi ostataka uništenih zgrada trebao pomoći i Japan. No ipak je poseban naglasak sada stavljen na tekuće pripreme za nadolazeće zimsko doba – gdje je UN već priskočio planom priprema vrijednim oko 435 milijuna USD, dok su Njemačka i pojedine druge države saveznice najavile i skore zasebne pakete namjenske pomoći.

image
Roman Pilipey/Afp

Međunarodna arena

Dok su se u Kini 17. i 18. listopada na „Forumu za međunarodnu suradnju Pojas i put“ po treći put okupili razni svjetski političari – taj je skup ostao bitno drugačijeg sastava od njegova izdanja iz 2019. godine (kada je ondje bila i hrvatska delegacija predvođena tadašnjim potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane Damirom Krstičevićem). Naime, sada je iz čitave Europske unije ondje osvanuo samo mađarski premijer Viktor Orban – ne bi li se na licu mjesta susreo s ruskim predsjednikom Putinom, po prvi put od početka ruske agresije na Ukrajinu. Naravno, takve su slike itekako „oduševile“ ostatak EU, ali i NATO saveza – koji sve glasnije preispituju opći stav i usmjerenja mađarske politike, među ostalim i na danas započetom Summitu EU-SAD u Washingtonu.

Za to vrijeme, u Kijevu je 18. listopada osvanula delegacija jedne druge ukrajinske susjede – Rumunjske, čiji je premijer onamo poveo i dobar dio svoje vlade na intenzivne zajedničke sastanke. Ne samo da se tom prilikom ozbiljno dogovaralo o manjinskim pravima Rumunja u Ukrajine, već je potpisan i niz dokumenata o obrambenoj suradnji, prekograničnoj suradnji i prometu prehrambenih roba.

Uz „Memorandum o povećanju proizvodnih kapaciteta i proširenju proizvodnje streljiva” kao nadogradnju sličnog dokumenta iz rujna 2020. godine, dogovoreno je i udvostručenje kapaciteta za transport ukrajinskih žitarica preko Rumunjske do kraja ove godine (čemu će zacijelo pomoći i otvaranje dodatnih pretovarnih točki u rumunjskoj luci Constanța), a olakšan je i opći prekogranični promet te usuglašena gradnja novih graničnih mostova (Bila Cerkva - Sighetu Marmației na rijeci Tisi) do kraja 2024. godine.

Ipak, posebnu je pažnju zadnjih dana privlačila politička scena Sjedinjenih Američkih Država, koje uvelike u normalnom funkcioniranju obuzdava kriza Republikanske stranke u Zastupničkom domu Kongresa. Osim što već preko dva tjedna republikanskoj većini u Zastupničkom domu ne uspijeva izabrati novog predsjedajućeg (ujedno treća osoba u hijerarhiji vlasti SAD) – taj politički kaos ne samo da u pitanje dovodi donošenje punog državnog proračuna SAD za iduću godinu, već je obustavio i svako redovito djelovanje Kongresa. Posebno je to bitno s obzirom na pakete međunarodne pomoći koje predsjednik SAD Joe Biden planira za Ukrajinu, ali i Izrael i Tajvan – gdje ratno stanje u Ukrajini i Izraelu tjera i na posebnu žurbu.

Nakon prvih neslužbenih glasina o planiranju zahtjeva od oko 25 milijardi USD raznih međunarodnih pomoći u kvartalnome razdoblju, zadnjih su se dana proširile vijesti kako će zahtjev iz Bijele kuće biti bitno veći te zaokružen na godišnjoj razini. Time je bilo spominjano kako će Biden u Kongres poslati zahtjev za oko 100 milijuna USD investicija – kako vojne pomoći, tako i sredstava za Ministarstvo vanjskih poslova SAD te dodatnu zaštitu južne granice SAD od nekontroliranog priljeva migranata. Na svom jučerašnjem obraćanju javnosti iz Ovalnog ureda, Biden je potvrdio ove vijesti – najavivši slanje svojih zahtjeva u Kongres za danas, petak 20. listopada.

I stvarno, u jutarnjim satima takav je paket zahtjeva zaista poslan u Kongres – na ruke privremenom čelniku Zastupničkog doma Patricku McHenryu, iako ga on sada ne može ujedno i staviti u postupak. Naime, za to treba ili izbor punog predsjedavatelja Zastupničkog doma (što je danas republikancima propalo po treći put uzastopce), ili širenje ovlasti takvog privremenog obnašatelja te bitne političke dužnosti – što još nije na tamošnjem repertoaru. Sam paket zahtjeva težak je oko 106 milijardi USD, od čega je 61,4 milijarda USD usmjerena direktno za Ukrajinu (44,4 milijarde USD za vojnu pomoć i nadomjestak već poslanih vojnih roba), 14,3 milijarde USD za Izrael, te 9,15 milijardi USD za programe State Departmenta za humanitarnu pomoć Ukrajini, Izraelu i Gazi.

Ujedno je tu dodano i još 13,6 milijardi USD za jačanje južne granice SAD i borbu protiv droga – što su teme posebno drage nizu republikanaca, pa bi trebale pomoći usvajanju čitavoga paketa kad se za to jednom sklope preduvjeti. Naravno, kada će to biti – sada je posve neizvjesno. Zna se tek da će zahtjevi iz Bijele kuće vjerojatno brzo proći kroz postupak u Senatu (koji radi i čak ima određenu dozu slaganja tamošnjih republikanaca i demokrata pa ovim pitanjima), ne bi li onda sve ostalo na Zastupničkom domu, koji će se time naći pod dodatnim pritiskom da konačno počne raditi.

Do tada treba očekivati i posebno užurbane aktivnosti NATO saveza na Baltičkom moru – gdje je 11. listopada prvo došlo do oštećenja podmorskog plinovoda između Finske i Estonije (Balticonnector), te obližnjeg telekomunikacijskog kabela koji ide sličnom rutom među dvije države. I prije no što se išta detaljnije saznalo o točnijoj sudbini ta dva komada podmorske infrastrukture – navodno oba fizički oštećena i to, nagađa se, od pojedinih brodova u prolazu – taj prema finskim službenim izvorima potencijalni slučaj „teške sabotaže“ itekako je uzbudio duhove u regiji i šire.

Stvari su se dodatno zakuhale ovog utorka, 17. listopada, kada je iz Švedske javljeno o sličnom oštećenju telekomunikacijske linije koja tu državu preko Baltičkog mora veže s Estonijom, do čega je navodno došlo paralelno sa spomenutim već ranije objavljenim oštećenjima optičkih kabela i plinovoda. Iako u švedskom slučaju šteta nije bila totalna i navodno je brzo popravljena – svima je ondje itekako ostao gorki ukus u ustima. Kao rezultat, zadnjih su dana bitno pojačane NATO patrole na Baltiku, brodovima, zrakoplovima i besposadnim sustavima – dok niz država tom prilikom posebno jača i pratnje pojedinih ruskih vojnih i civilnih plovila koje se uoči ondje ili drugdje (posebno ako su u blizini ikakve kritično bitne infrastrukture).

Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. travanj 2024 01:42