Iako se činilo da se stvari u Siriji ponovno kompliciraju te da bi mogao buknuti rat širih razmjera, koji bi cijelu regiju bacio u očaj jer može doći do ozbiljnog oružanog sukoba Turske i regularnih snaga Sirije odanih predsjedniku Bašaru al-Asadu, čini se da stvari ipak ne izmiču kontroli te iza svega stoji Kremlj koji precizno upravlja situacijom.
Naime, iako turska vojska napreduje u sukobu s Kurdima, zauzimajući određene pozicije planirane operacijom, a sirijske snage počele su ulaziti u područje ratnih sukoba uz sirijsko-tursku granicu kao pomoć napadnutim Kurdima, ruski mediji navode kako "prema dostupnim signalima koji dolaze iz trokuta Moskva - Ankara - Damask" izravni sukobi između turske i sirijske armije se ne predviđaju. Naime, sporazum o ulasku sirijske vojske u "kurdsku zonu", (ulaze s portretima Bašara al-Asada) dogovoren je u ruskoj vojnoj bazi Hmejmim i nije prošlo bez znanja pa i sudjelovanja Ankare u svemu tome.
Ukratko - smisao sirijske "pomoći" Kurdima svodi se zapravo samo na podjelu interesnih zona na području uz tursku granicu između Damska i Turske, a ne stvarnoj nakani da se Kurdima oružano ili politički pomogne u sukobima s Turskom.
No, sirijski Kurdi, stiješnjeni i izdani od SAD-a, sada su izabrali po njima manje zlo - sada radije biraju da potpadnu pod kontrolu Damaska, smatrajući da im je to prihvatljivije od "turske okupacije" koja ih ugrožava egzistencijalno. Osim toga, smatraju da bi im "sirijska okupacija" ipak omogućila opstanak na tom području, a znajući da zapravo iza Damaska stoji utjecaj Moskve, našli bi se u neku ruku pod ruskom zaštitom.
- Sirijski Kurdi morat će se podčiniti diktatu Bašara al-Asada. To s jedne strane ojačava njegovu vlast, ali i utjecaj Moskve - ističe ruski analitičar Fjodor Lukjanov.
No, tu treba imati u vidu nekoliko elemenata - Damask je priskočio kao u pomoć Kurdima, ali je dao do znanja da ne priznaje nikakvu "kurdsku autonomiju i administraciju". Drugo, njima je važno da prošire svoj utjecaj na područja koja još ne kontroliraju, odnosno kako kažu za "zaštitu sirijske granice i njenog suvereniteta". Treće, reagirali su kako bi onemogućili bilo kakvu federalizaciju Sirije, na koju su računali Kurdi, kao nagradu za njihov presudni angažman u slamanju Islamske države.
Naime, izgleda da je u "trokutu Moskva - Ankara - Damask" pao dogovor koji će Turskoj omogućiti da u većoj mjeri realizira svoj plan i stvori "sigurnosnu zonu" na granici te da se kurdsko područje u Siriji podijeli između Bašara al-Asada i Ankare, uz "obećanje" da će Damask kontrolirati "svoj" dio Kurda.
Moskva je stoga sve uglavila s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom kako se radi samo o sigurnosnoj zoni, protiv koje Vladimir Putin nema ništa te da neće doći do turske okupacije područja između granice s Turskom i rijeke Eufrat. Moskva je ovim dodatno ojačala i Bašara al-Asada, spriječila mogući raspad države o čemu se neko vrijeme kalkuliralo, ali ga i još više vezala uz sebe. Posve je jasno da on ništa ne može učiniti bez dogovora s Moskvom koja ga u potpunosti ima na daljinskom upravljaču. Dakle, Rusija je pokazala da je jako dobrom iskoristila "američko povlačenje iz Sirije" i čak je ispalo da su zaštitnici Kurda, sada kada im je Trump zabio nož u leđa.
Putin je spremno prihvatio Trumpov poklon, ojačao svoju poziciju u toj trusnoj regiji, ali je ujedno otežao i poziciju samog Trumpa u SAD-u.Naime, dobar dio republikanaca nezadovoljan je činjenicom da je Trump bez borbe prepustio Siriju Rusiji i time je učinio još važnijim igračem na međunarodnoj sceni. Rusija definitivno postaje glavni igrač u Siriji te se mnogo toga Moskvu treba pitati i kada je cijeli Bliski istok u pitanju.
Dakle, i daljnji sukobi Turske s partnerima iz NATO-a idu na ruku Kremlju. Naime, Rusija Ankari pomaže, dok Trump uvodi žestoke sankcije protiv njih, čask najavljuje da će " uništioti tursko gospodarstvo", a Bruxelles također osuđuje operaciju Turske i traži da se ona bezuvjetno okonča. Rusija je pak spriječila osuđujuću rezoluciju u Vijeću sigurnosti UN-a protiv Turske.