Smrt predsjednika Ebrahima Raisija i starost/bolest vrhovnog vođe Alija Hameneija jasno pokazuju da Iran očekuju velike promjene u vrhu države. Ali za sada nema naznaka da bi moglo doći do pada konzervativnog režima, koji čvrstom rukom vlada najvažnijom šijitskom državom.
Upravo svećenici daju vjerski legitimitet vladarima Irana, uključujući vrhovnog vođu, koji mora biti šijitski imam. Skupština stručnjaka, koja se sastoji od 88 svećenika, uglavnom iz svetih gradova Qom i Mashhad, odgovorna je za imenovanje sljedećeg vođe nakon Hameneijeve smrti, a trebala bi također nadzirati njegove odluke, ali u praksi je to mrtvo slovo na papiru.
Umjesto toga, oni se uglavnom bave vjerskim studijama i usredotočuju se na kulturna i društvena pitanja kao što su uloga žena, nošenje hidžaba, ograničenja glazbe i zabrana alkohola.
Međutim, brojni vjerski službenici su dokazano korumpirani, a neki među njima kontroliraju poslovne projekte, pa ih javnost često krivi za ekonomske poteškoće. Pojedini su čak bili napadnuti na ulicama. Sve to ne znači da unutar Irana vlada ideološka monolitnost. Još od 1997. tamošnji liberali i centristi pokušavaju uvjeriti Hameneija da dopusti političke i ekonomske reforme. Ali reformske inicijative Mohammada Hatamija, bivšeg predsjednika, naišle su na otpor tvrdolinijaša koji su ih označili kao planove za potkopavanje Islamske republike i njezino usklađivanje sa Zapadom.
Na nedavnim izborima kandidature nisu zabranjene samo tamošnjim liberalima nego i dvojici nekadašnjih iranskih predsjednika koji su željeli ući u Skupštinu stručnjaka: Hasanu Rohaniju (bio je predsjednik 2013.-2021.) i Mohammadu Hatamiju (1997-2005.), koji je zbog toga izjavio da je Iran "vrlo daleko" od slobodnih izbora. Obojica su zagovornici normalizacije odnosa s SAD-om i Zapadom, pa se nisu mogli niti kandidirati, a kamoli pobijediti. Zato je na izbore izišlo 40-ak posto birača, što pokazuje da se većina Iranaca i Iranki ne slaže s režimom.
Režim je ostao uporan čak i kada su reformisti tražili kompromis i poduprli Rohanija, koji je pomogao sklopiti nuklearni sporazum sa svjetskim silama iz 2015., koji je ublažio sankcije u zamjenu za kontrolu iranskog nuklearnog programa. Neuspjeh tog sporazuma, koji je torpedirao bivši američki predsjednik Donald Trump, pomogao je tvrdolinijašima da zacementiraju svoju kontrolu nad svim granama države. Najmanje tri velika proturežimska prosvjeda diljem Irana od 2009. su razbijena, uz stotine mrtvih.
Režimu u Teheranu kao naručen je došao i napad Rusije na Ukrajinu, a onda i brutalne vojne operacije Izraela u Gazi. S Rusijom su sklopili sporazume o vojnoj i gospodarskoj suradnji, a palestinske žrtve im omogućuju da se predstavljaju kao zaštitnici muslimana. Ipak, pritom jako paze da to ostane na verbalnoj razini, pa su netom nakon što je u listopadu Hamas pobio 1200 izraelskih civila, na sav glas obznanili da nisu imali pojma što pripremaju hamasovci.
Ali Hamenei je imao veze s nekima od iranskih reformističkih ličnosti i prije i nakon revolucije, ali im više ne dopušta da preuzmu iole utjecajne položaje, nego se oslanja na tvrdokorne konzervativce. Ali ima 85 godina i karcinom prostate, pa je logično da se već neko vrijeme traži tko će ga naslijediti.
Upravo je Ebrahim Raisi figurirao kao jedan od dvojice najizglednijih Hameneijevih nasljednika, ali od toga neće biti ništa.
Koncept u kojem Iranom vlada vrhovni vjerski vođa osmislio je ajatolah Ruhollah Homeini, arhitekt islamske revolucije iz 1979. godine, a nakon njegove smrti 1989. skupština stručnjaka odmah je dodijelila mandat Hameneiju, unatoč tome što ga visoko svećenstvo nije smatralo statusno dostojnim za tu poziciju. Ali na vlasti se održao 35 godina, dakle očito nije nesposoban.
Premda će Skupština stručnjaka ostati formalno odgovorna za odabir sljedećeg iranskog čelnika, analitičari koje je kontaktirao Financial Times izrazili su skepsu oko toga hoće li tako značajna odluka biti prepuštena samo skupini viših svećenika, od kojih su mnogi u osamdesetima ili čak devedesetima.
Očekuje se da će utjecaj imati i druge institucije, uključujući vladu, pravosuđe i parlament, ali u prvom redu Korpus čuvara islamske revolucije, kao primarna i najmoćnija institucija, sa 120.000 dobro naoružanih članova. Utjecaj te elitne sile porastao je tijekom prošlog desetljeća, a mnogi je vide ne samo kao Hameneijevu pretorijansku gardu nego i kao stvarnog organizatora gospodarske i vojne politike iranskog režima.
Budući da je Raisi otpao, drugo ime o kojem se govori kao o potencijalnom nasljedniku je Hameneijev sin Mojtaba Hamenei. Ovaj 54-godišnjak nije pretjerano često u javnosti, ali još za vrijeme nemira 2009. pojavile su se glasine da Mojtaba ima ambiciju naslijediti svog oca.
U tome ga podržavaju insajderi unutar Hameneijeva kruga jer smatraju da njegovo vodstvo neće donijeti značajne promjene. Usto, njegovi pristaše ističu da je on klerik višeg ranga i da je potpuno kvalificiran biti kandidat za najviši državni položaj.
Kako procjenjuje FT, nema naznaka promjene statusa quo sve dok je živ Hamenei. Jednostavno, svaka transformativna promjena, nabolje ili nagore, može se očekivati tek nakon njegove smrti. Za sada, i u nedostatku bilo kakve održive alternative u zemlji i inozemstvu, čini se da je politički sustav još odlučniji da potvrdi svoju domaću vlast mjerama kao što su novi zakoni koji nalažu obavezni hidžab za žene i ograničavaju pristup internetu. To uključuje zatvaranje političkih aktivista i aktivista za ljudska prava i, u nekim slučajevima, pogubljenje prosvjednika koji su se protiv političkog sustava 2022. ili ranije pobunili bez obzira na međunarodne osude.