Kada se Svetlana Tihanovska kandidirala na predsjedničkim izborima u Bjelorusiji, postala je simbol velikih protesta protiv diktature Aleksandra Lukašenka. Za izbore, na kojima je Lukašenko navodno pobijedio s 80 posto glasova, tvrdila je da su nelegitimni i namješteni, a još ranije uhapšen je i njen suprug nakon što je pokrenuo kampanju protiv ‘posljednjeg europskog diktatora‘, pod imenom kao “Stop the Cockroach – Zaustavite žohara”.
Tihanovska se, na dan kada počinje njeno suđenje (u odsutnosti), oglasila u Politicu kako bi ukazala na teror koji se vrši na novinarima u Bjelorusiji, koje vide kao posljednje glasnike demokracije u toj zemlji. Esej Bjeloruskinje prenosimo u cjelosti.
Bjelorusko selo Vjazinka najpoznatije je kao rodno mjesto Janke Kupale, jednog od najvećih bjeloruskih pjesnika. Nedavno je, međutim, ono bilo glavno mjesto radnje prilično depresivnog izvješća aktivista za ljudska prava koji pomno prate tiranina Aleksandra Lukašenka.
Naime, jedan je stanovnik Vjazinke uhićen zbog sudjelovanja u političkim prosvjedima i zatim odveden u lokalni zatvor gdje je bio prisiljen gledati Lukašenkove govore koji su se neprekidno vrtjeli na televizijskom ekranu 10 sati. I tako tri noći zaredom.
Da se Lukašenko samo ograničio na na takve djetinjaste i apsurdne kazne, stvari bi u Bjelorusiji ipak bile lakše. No on je zapravo pokrenuo sveobuhvatni napad na slobodu govora. Prema izvješću Reportera bez granica, Bjelorusija je sada postala “jedna od najopasnijih država za novinare na svijetu”.
Demokratski bjeloruski mediji postali su glavna meta Lukašenkovih napada, ali novinari, čak i u egzilu, nastavljaju istraživati zločine njegova režima, nadahnjujući tisuće da nastave borbu.
Kao demokratska vođa Bjelorusije — čiju je pobjedu na predsjedničkim izborima 2020. Lukašenko protuzakonito poništio — i sama sam bila izložena njegovom žestokom progonu. Prijetnje mom životu i mojoj djeci natjerale su me da pobjegnem u egzil, a današnji dan — 17. siječnja 2023. — označava početak mog suđenja u odsutnosti na sudu u Minsku. Suočena sam s dugim popisom lažnih optužbi, uključujući izdaju države, poticanje masovnih pobune i zavjeru za preuzimanje vlasti.
Priznajem, zadnja optužba jest točna. Zaista sam se urotila s milijunima bjeloruskih birača da preotmemo vlast diktaturu koji je našu zemlju pretvorio u vazalnu državu ruskog predsjednika Vladimira Putina. Postala sam predsjednički kandidat samo zato što je Lukašenkova tajna policija zatvorila mog supruga, koji mu se usudio suprotstaviti. A sada se borim da okupim sve demokrate naše zemlje, usprkos neviđenim naporima da nas se ušutka.
Kada je u svibnju 2021. let Ryanaira iz Atene za Vilnius prisilno preusmjeren u Minsk, ostatak svijeta prvi put se uvjerio koliko je Lukašenko spreman daleko ići u kampanji protiv novinara.
U avionu je bio Roman Protaševič, bjeloruski disident, koji je pobjegao iz zemlje kako bi izbjegao uhićenje. Protaševič i njegova ruska djevojka Sofia Sapega ispraćeni su iz zrakoplova i privedeni. Sve međunarodno negodovanje, radi državno sponzorirane otmice, ipak nije bilo dovoljno da se oslobode dvoje putnika. Sapega je na kraju osuđen na šest godina zatvora na temelju besmislenih optužbi. Što mu se u međuvremenu dogodilo nije poznato. Stavljen je u kućni pritvor, dao je nekoliko priznanja za koja se činilo da su iznuđena mučenjem ili prijetnjama...
Prije samo nekoliko dana, pet izvanrednih žena koje su igrale ključne uloge na Tut.by — jednom od najpopularnijih portala u zemlji — izvedeno je na suđenje iza zatvorenih vrata, a dug popis izmišljenih optužbi kreće se od utaje poreza do “raspirivanje društvene mržnje i razdora.” Liudmila Čekina, izvršna direktorica grupe i glavna urednica Marina Zolatava već su provele 20 mjeseci u zatvoru. Bjeloruski KGB te je novinarke naveo kao "osobe umiješane u terorističke aktivnosti". Ali stvarni "prijestup" portala Tut.by bilo je njegovo raznoliko izvještavanje o lokalnim i međunarodnim događajima, uključujući kritičke komentare o kriminalnom poništavanju izbora 2020.
U međuvremenu, gotovo svi drugi neovisni mediji u zemlji označeni su kao “ekstremistički” i prisiljeni na gašenje ili na rad iz inozemstva. Bjelorusko udruženje novinara procjenjuje kako je više od 400 novinara napustilo zemlju u posljednjih nekoliko godina. Najmanje 33 medijska djelatnika su iza rešetaka, a Bjelorusija se nalazi u društvu Kine, Mjanmara, Vijetnama i Irana, država koje s najviše entuzijazma zatvaraju novinare.
Progonjeni su i oni koji su javno napustili novinarstvo. Nekolicina istinski neovisnih novinara, koji još uvijek rade u zemlji, sada to čine anonimno - i uz veliki rizik za sebe i svoje obitelji.
I nisu na kraju samo Bjelorusi ti koji pate od diktatorova narcisoidnog ekscesa. Lukašenkova potpora Putinu ključna je za uspjeh ruske invazije u Ukrajini. Sve dok Lukašenko laje kao ruski kučić, borba Ukrajine za slobodu bit će mnogo teža.
Jedan od načina na koji ostatak svijeta sada može pomoći jest potpora bjeloruskim medijima u egzilu. Ovoga tjedna sastajem se s globalnim poslovnim čelnicima u Davosu i pozvat ću ih da podrže nezavisne bjeloruske novine, digitalna izdanja, radio postaje i televizijske kanale. Neovisni mediji krvotok su demokracije i ključno je da građani Bjelorusije imaju pristup činjenicama.