Europska unija bila je zatečena krizom koju je prouzročio Covid-19. Kako nije bilo brze reakcije na razini EU jer je zdravlje u nadležnosti nacionalnih vlada, došlo je do kaosa zbog različitih jednostranih odluka pojedinih država. S vremenom je EU počela koordinirati napore za sprječavanje širenja virusa, ali i za smanjenje negativnog utjecaja na funkcioniranje EU i svakodnevni život građana.
Svi napori bili su usmjereni prema zajedničkom djelovanju. Jer virus ne poznaje granice, a niti jedna država nije spremna sama se suočiti s posljedicama. Tako je EU koordinirao postupke o režimu prelaska granica, i onih između država članica i onih prema trećim državama. Unutarnje granice su, gotovo u potpunosti, otvorene 15. lipnja na preporuku EU. A one vanjske trebale bi biti otvorene danas. Međutim, neće se otvoriti za onoliki broj država za koliko se mislilo. Jer se u mnogim državama epidemiološka slika pogoršala.
Na kraju je EU objavio popis samo 15 država za čije se stanovnike preporučuje otvaranje granica. Ali to je samo preporuka jer države će na kraju same odlučiti hoće li ili ne otvoriti svoje granice strancima, odnosno onima koji nisu državljani EU ili nemaju prebivalište na teritoriju Unije.
Taj popis izazvao je kontroverze jer su u obzir uzeti podaci do 15. lipnja. Kriterij za stavljanje neke države na popis ukidanja ograničenja jest da epidemiološka slika bude približna ili bolja nego u EU. Točnije, da broj novozaraženih na 100 tisuća stanovnika u zadnja dva tjedna bude sličan ili ispod prosjeka EU. A kao referenca je uzet 15. lipnja. Tada je prosjek novozaraženih u EU bio 16 na 100 tisuća stanovnika u prva dva tjedna lipnja.
Kriterij je i način na koji se pojedina država nosi s pandemijom, kapaciteti praćenja i testiranja, pouzdanost podataka. Mnogima je nejasno kako se na tom popisu mogla naći Srbija u kojoj je zadnjih dana situacija sa zarazom gotovo dramatična. Uz Crnu Goru, Srbija je jedina država regije zapadnog Balkana za koju EU preporučuje ukidanje ograničenja. Građani Bosne i Hercegovine, Albanije, Sjeverne Makedonije i Kosova i dalje će moći putovati u EU samo ako je njihovo putovanje neodgodivo, odnosno ako spadaju u kategoriju građana za koje ne važe ograničenja.
Dakle, ako su liječnici, studenti, diplomati, sezonski poljoprivredni radnici. Čule su se razne teorije zavjere, čak i u diplomatskim krugovima. Otišlo se toliko daleko da se spominje posjet srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića Bruxellesu u petak kada je i sastavljen popis te dogovoreni kriteriji. Pa je kao stavljanje Srbije na popis, iako je ondje broj zaraženih naglo porastao, usluga Vučiću jer ga “EU treba zbog kompromisa s Kosovom”. U BiH, na Kosovu, u Sjevernoj Makedoniji posebno su ljuti što te države nisu na popisu, a očekivale su otvaranje granica EU od 1. srpnja.
S druge strane, diplomatski izvori u EU navode da su pri odluci imali na umu ponajviše zaštitu zdravlja građana, a ne političke kriterije. Ali ostaje nejasno zašto su korišteni podaci do 15. lipnja, što znači da će se sredinom srpnja po istom načelu koristiti dostupni podaci do početka srpnja. Kako se prema preporuci popis mijenja svaka dva tjedna, onda će se u slučaju Srbije stvoriti još veći paradoks. Sada EU predlaže ukidanje prepreka, ali će za dva tjedna morati predložiti vraćanje mjera jer je broj novozaraženih u Srbiji od 15. lipnja do 1. srpnja bio višestruko veći.
Drugi paradoks je to što će države moći ispuniti kriterij za ukidanje ograničenja čak i ako se nastavi povećavati broj novozaraženih ako se taj broj poveća i u EU.
I oko ovog pitanja se EU našao u nezgodnoj situaciji. Nije riješio mnoge dileme, a preporuke neće spriječiti novi kaos jer vjerojatno neće sve države članica poslušati EU. One ne moraju otvoriti granice za države za koje je EU to preporučio, ali ne mogu otvoriti za one države za koje EU nije dao preporuku. Primjerice, Hrvatska neće moći bez ikakvih ograničenja otvoriti granice za stanovnike BiH, ali može za one iz Srbije. Ali ih Hrvatska, ako procijeni, ne mora otvoriti ni za građane Srbije. I ako je toliko bitno imati brze podatke o širenju zaraze, a gotovo sve države imaju svježe podatke na dnevnoj osnovi, zašto se onda kao kriterij koriste dva tjedna stari podaci. Ovo je još jedan primjer kako je teško imati jednostavne odgovore na kompleksna pitanja.