ZAGREB - Genijalni Leonardo da Vinci pretkazao je “smak svijeta” koji će početi 21. ožujka 4006., a rezultirat će stvaranjem “novog čovječanstva”. To predskazanje skriveno je na Leonardovoj fresci “Posljednja večera” - tvrdi talijanska znanstvenica Sabrina Sforza Galitzia. Ona je nedavno objavila knjigu “Il Cenacolo di Leonardo in Vaticano” , koju su neki mediji prozvali “stvarnim Da Vinicijevim kodom”.
“Posljednja večera” jedna je od najpoznatijih slika na svijetu. Milanski vojvoda Lodovico Sforza naručio ju je od Leonarda 1494. godine za dominikansku crkvu Santa Maria delle Grazie. Slika prikazuje trenutak kada je Isus otkrio da će ga izdati jedan od apostola.
Vatikanski arhivi
Oni su grupirani po tri, Isus je u sredini, a Juda na desnoj strani. Leonardo je fresku, dimenzija 4,6 x 8,8 metara, naslikao u razdoblju od 1494. do 1498. specijalnom tehnikom “tempere u ulju”. Leonardovo remek-djelo, simbol kršćanske umjetnosti, stoljećima je nepresušna inspiracija svima koji u fresci pronalaze simboliku. Tako je američki pisac Dan Brown u svom bestseleru “Da Vincijev kod” sugerirao da s desne Kristove strane ne sjedi apostol Ivan nego trudna Marija Magdalena koja nosi Isusovo dijete. Katolička crkva proglasila je knjigu i film “Da Vincijev kod” povijesno neutemeljenima.
Tijekom svoga boravka na Sveučilištu California u Los Angelesu Sabrina Sforza Galitzia odlučila je istražiti simboliku “Posljednje večere” proučavajući dostupne Leonardove rukopise. Po povratku u Italiju znanstvenica je nastavila istraživati vatikanske arhive, a u tom intrigantnom poslu pomagali su joj isusovac Juan Casanovas iz Vatikanske zvjezdarnice i inženjer Gianni Ferrari iz Modene koji je dobar poznavatelj Leonardovih radova.
- Najveća prijevara Dana Browna je da priča o kodu, a ne nudi ključeve za njegovo dekodiranje. Međutim, u Leonardovim slikama uistinu postoji mehanizam dekodiranja. To su znaci koji predstavljaju 24 sata u danu, a svaki od njih korespondira s jednim slovom latinske abecede - rekla je Sforza Galitzia. Ona je ustvrdila da je Leonardo u stvaranju “Posljednje večere” koristio matematičke, geometrijske i astrološke simbole kako bi predstavio univerzum kao “kozmički sat”, kronometar koji se dijeli na epohe. Svaki dio slavne Leonardove freske krije svoju simboliku, no najvažnije je proročanstvo koje je razabrala Sforza Galitzia. Ona je otkrila da se na sve tri polukružne lunete krije isti datum, 21. ožujka, datum proljetnog ekvinocija.
Jezik znanosti i jezik vjere
Desna luneta predstavlja 21. ožujka 33. godine u sedam sati navečer, što bi trebalo biti vrijeme kada se odvijala Posljednja večera, dok središnja luneta predstavlja 21. ožujka 1494., kada je Leonardo počeo slikati “Posljednju večeru”.
- Na luneti na lijevoj strani krije se 21. ožujka 4006. To je datum kada počinje ‘univerzalni potop’ koji bi trajao do 1. studenoga, kada počinje nova era za čovječanstvo - rekla je Sforza Galitzia, naglasivši da se Leonardo u komunikaciji služio s dva jezika. - Jedan je bio teološki jezik vjere namijenjen vjernicima, a drugi jezik znanosti namijenjen ljudima koji nisu vjernici. No, za njega su znanost i vjera bili kompatibilni - zaključila je Sforza Galitzia.
Čvor predstavlja Krista, vezu između dva svijeta
1507. Leonardo je postao dvorski slikar francuskog kralja Luja XII. koji je tada stolovao u Milanu. Luj XII. bio je toliko fasciniran “Posljednjom večerom” da je ozbiljno razmatrao opciju rezanja oslikanog dijela zida crkve Santa Maria delle Grazie i njegova premještanja u Francusku. Sforza Galitzia dekodirala je dio slike koji je bio važan Luju XII. To su čvorovi na stolnjaku koji “nose” potpis: Vinci, što je Leonardovo rodno mjesto. Naziv potječe od latinskog vincius, što znači veza. Dakle, čvor predstavlja Krista, vezu između dva svijeta. U heraldici su čvorovi simbol obitelji Savoia s kojom se kralj Luj XII. povezao kada je svoju kćer Claudiju dao za ženu Francescu I., sinu Luise od Savoie.