Trebalo je gotovo šest godina i nekoliko stoljeća razvoja tehnologije, ali znanstvenici sada mogu prilično uvjereno reći da su dešifrirali zagonetni osmijeh gospođe Lise Gherardini, poznatije kao Gioconda, i najpoznatije kao Mona Lisa.
Slavna slika Leonarda da Vincija na neprekidnom je skeniranju, rengenu, kompjutorskoj analizi, od 2004. kada je pariški muzej Louvre zaključio da se mora upustiti u postupak konzervacije. O spektakularnom postupku detaljno se izvještavalo, a nedavno je konačno dovršen.
Preklapanje sjena
Centar Francuskih muzeja za istraživanje i restauraciju na Mona Lisi surađuje s moćnim Konzervatorskim institutom Getty iz Los Angelesa. Snimajući stanje slike, uočili su da se slika sastoji od 30 slojeva boje i glazure. Analizom još sedam Da Vincijevih slika iz Louvrea u Gettyju su utvrdili da je prozirnim slojevima pokušavao postići idealni “sfumato”, magličast, gotovo neprimjetan prelaz svjetla i sjene. Tako je i misteriozni smiješak Mona Lise nastao preklapanjem nekoliko slojeva sjena koje je slikar koristio da dočara suptilna ispupčenja oko Mona Lisinih usana, očiju i na obrazima, a dočarao je izraz kojima osoba suzdržanog držanja podsvjesno komunicira svoje emocije onome tko je gleda.
Narav znanstvenika
Leonardova tehnika otkrivena je tek sada jer je bila dostupna spektroskopija, metoda koja koristi činjenicu da atomi i molekule upijaju, emitiraju ili skreću elektromagnetska zračenja, pa se prema njihovu ponašanju može precizno odrediti njihove osobine. Stručnjaci su mogli detaljno utvrditi sve o slici bez uzimanja ijednog uzorka s platna. S obzirom na fascinaciju tehnikom slikanja i Mona Lisinom fizionomijom, ne bi bilo neobično da se utvrdi kako je Leonarda na nevjerojatan četverogodišnji pothvat s tom slikom natjerala više njegova znanstvenička nego umjetnička narav.
1. Slika ima 30 slojeva
Leonardo je imao opsesivno visoke standarde. Slikao je 30 slojeva Mona Lise da bi dobio savršeni ‘sfumato’, prelaz svjetla i sjene na njezinu licu. Proces je trajao pune četiri godine
2. Slojevi su tanki kao pola vlasi kose
Slojevi su nevjerojatno tanki, ne više od 40 mikrometara, što je jednako dimenzijama raspolovljene vlasi kose
3. Pejsaž mu je važniji od lica
Puno više nego na licu, njegova tehnika dolazi do izražaja na pejsažu iza Mona Lise. Ideal je bila snovita atmosfera u kojoj se
moraju dočarati teksture, prostorna dubina, vremenske prilike, cjelokupni osjećaj trenutka
4. Izmjenjivao boju i glazuru
Naizmjenično je slikao bojom i glazurom, kako bi dobio prozirne slojeve koji ublažavaju prijelaze svjetla i sjene, ali i prijelaze tonova boje
5. Formule za mješavine pigmenata
Francuski istraživači upotrijebili su X fluorescentnu spektroskopiju za Mona Lisino lice. X zrake se fokusiraju na materijal i izazivaju pomicanja elektrona u elektronskoj ovojnici atoma. Njome su otkrili da postoji 30 slojeva i dešifrirali Leonardove
recepte za mješavine pigmenata za svaki sloj
6. Manganov oksid i bakar
Leonardo je na Mona Lisi stalno isprobavao nova rješenja da bi dobio idealne tonove i nevidljive poteze kistom. Na nekim je
slojevima koristio manganov oksid, na nekima bakar
7. Što ga je motiviralo?
Elektronsku mikroprobu koristili su za utvrđivanje točnog kemijskog sastav materijala koji su našli tek u mikronskim česticama, jer je Leonardo neke slojeve nanosio u 1 ili 2 mikrometra. Povjesničari se pitaju što ga je motiviralo na taj nevjerojatno mukotrpan rad