Priča iz najsigurnijeg, ali i najtužnijeg mjesta u Kijevu: Neki danima leže na hladnome podu...

Kijevski metro do prije samo nekoliko dana bio je jedna od svjetskih atrakcija, ali i sustav koji je sa 130 vlakova povezivao višemilijunsku ukrajinsku metropolu. Sada je to jedno od najtužnijih mjesta na svijetu, jer u dubinama njegovih podzemnih stanica utočište traže tisuće stanovnika glavnoga grada koji su pod ruskim napadom.

Nekadašnje raskošne stanice pretvorene su u improvizirana skloništa. Kada se začuje sirena za zračnu opasnost, a to je posljednjih dana gotovo svakog sata, stanovnici Kijeva trče u metro kako bi bili na sigurnom.

Neki su tamo već danima, ne usude se izaći u strahu od ruskih bombardiranja. Obitelji s djecom spavaju u vrećema, na podu, pokriveni dekama. Scene su, bez pretjerivanja, apokaliptične, javljaju novinari s terena.
 

Hladni pod dijele jednako djeca i odrasli, a pod dekama leže starice koje još pamte i užase Drugoga svjetskog rata, te im je ovo dodatna trauma. Ipak, metro pruža zaštitu, jer je riječ o uistinu zanimljivom infrastrukturnom graditeljskom pothvatu, jedinstvenom u svijetu.

Upravo to i privlači stotine izbjeglica koje traže zaklon od sigurne smrti pod ruskim granatama. Naime, kijevska podzemna željeznica, čija je gradnja počela 1960., jedna je od tri najvažnija sustava brzog javnog prijevoza na području bivšega Sovjetskog Saveza.

Kada je krenula, imala je samo jednu liniju dugu nešto više od pet kilometara, a danas ima više od pedeset stanica koje pokrivaju teritorij Kijeva te su duge ukupno gotovo 68 kilometara.

Zanimljivost je stanica Arsenalna koja je najdublje ukopana stanica podzemne željeznice na svijetu i nalazi se čak 105 metara ispod zemlje, što se moralo učiniti kako bi se riješio problem rijeke Dnjipro.

Ideja o gradnji metroa potječe još s kraja 19.stoljeća, točnije iz 1884., kada je direktor Jugozapadnih željeznica Dmitrij Andrijevski iznio plan da se u Kijevu grade podzemni željeznički tuneli.

Ideja je čekala do 1916. kada je rusko-američka suradnja rezultirala financiranjem početaka gradnje. Tada je napravljen tramvajski sustav u Kijevu.

Od ideje metroa nikad se nije odustalo, no do izgradnje je došlo tek krajem Drugoga svjetskog rata u kojem je Kijev gotovo razoren. Tada su, kada je grad oslobođen, krenuli ozbiljniji razgovori, 1952. već su prikupljeni projekti, a do 1960. prva je stanica bila gotova.

Metro je ponos Kijeva i cijele Ukrajine, no umjesto o njegovoj velebnoj gradnji još ćemo dugo, bojimo se, slušati o tomu kako je utočište onih koji su izgubili domove ili strahuju od izlaska na ulicu, strahuju za život. 

Mozaik koji prikazuje Crvenu armiju koja oslobađa Kijev u Drugom svjetskom ratu

Mozaik koji prikazuje Crvenu armiju koja oslobađa Kijev u Drugom svjetskom ratu