Oleg Tinkov, ruski milijarder koji je prošli mjesec na svom Instagram profilu oštro kritizirao rat u Ukrajini, trebao je čekati jedan dan na odmazdu Putinove administracije. Brzina i agresivnost protuakcije Kremlja praktična je demonstracija zbog čega se malo tko, uključivši moćne milijardere, usuđuje suprotstaviti Putinovom režimu. Nakon što se Tinkov proslavio u svjetskim medijima, izjednačujući istinu o invaziji na susjednu zemlju s ludošću, izvršne direktore njegove banke u Rusiji kontaktirali su predstavnici ruskih vlasti koji su zaprijetili nacionalizacijom, ako se ne riješi pitanje utjecaja Tinkova.
Ukratko, Tinkov tvrdi kako je prošli tjedan bio prisiljen prodati preostali 35-postotni udio u vlastitoj banci, a za The New York Times je izjavio: „Nisam mogao raspravljati o cijeni. To je kao da ste talac – uzimate što vam ponude. Nisam mogao pregovarati“. Uz to, prema pisanju NYT-a, prijatelji bliski ruskim sigurnosnim službama dojavili su mu kako bi se trebao bojati za život te je Tinkov unajmio tjelesne čuvare, ali ta se mjera ne čini kao neko jamstvo pa Tinkov, koji je preživio leukemiju, dodatno naglašava: „Kremlj će me ubiti“. Ova priča potvrđuje kako nitko nigdje nije siguran ako ga iz bilo kakvog razloga Putinov režim odluči maltretirati, ali isto tako otvara pitanje u kojoj mjeri imaju smisla zapadne sankcije protiv većeg broja ruskih milijardera.
Te osobne sankcije Zapada protiv bogataša baziraju se na tezi kako se radi o grupi ljudi koja može utjecati na ruskog predsjednika. To je vrlo upitno, iako je činjenica da su se mnogi od ruskih oligarha obogatili zahvaljujući dobrim vezama s političkom nomenklaturom. Zapravo se gomilaju dokazi kako Putina i njegov režim nije naročito briga što se događa s krupnim privatnim ruskim biznisima od početka invazije.
Je li moguće da sankcije Zapada prema ruskim milijarderima zapravo zrcale prvenstveno stav Amerikanaca o tome kakav utjecaj imaju bogataši na izvršnu vlast u Sjedinjenim Državama pa to uvjerenje automatizmom preslikavaju na Rusiju? U sankcijama protiv ruskih milijardera najlogičnijom se čini teza kako više ruskih milijardera zapravo čuva tajno bogatstvo ruskog predsjednika Putina pa njihova penalizacija zapravo znači direktni udar na Putina, ali za ovu teoriju još nisu predočeni direktni dokazi, nego samo relativno uvjerljive javne spekulacije; nije npr. vjerojatno da su posadu na jednoj od zaplijenjenih jahti činile osobe na plaći u ruskim službama, osim ako nisu radili za Putina ili nekog od političkih moćnika.
Pri ovome ostaje otvoreno pitanje i zbog čega uz svu pompu oko sankcija protiv ruskih milijardera praktično nema značajnih pomaka u istragama o njihovoj imovini koju treba zaplijeniti na više lokacija. Nakon invazije na Ukrajinu na globalnim listama sankcija je oko 900 bogatih Rusa, ali je u Švicarskoj zamrznuto samo 8 milijardi dolara ruske imovine. Za usporedbu treba reći kako je samo na Jerseyju zamrznuta imovina od 7 milijardi dolara samo jednog ruskog superbogataša, Romana Abramoviča. Švicarci se pravdaju da je teško utvrditi kontrolu nad imovinom pa cijela priča o sankcioniranju ruskih milijardera poprima izgled farse s nejednakim postupanjem. Švicarska bankarska asocijacija procijenila je imovinu Rusa samo u švicarskim bankama na 150 do 200 milijardi švicarskih franaka.
Do kraja prošle godine bogatstvo 54-godišnjeg Olega Tinkova procjenjivalo se na 9 milijardi dolara. On se osobno hvalio kako je biznis razvio izvan industrija vezanih uz eksploataciju ruskih sirovina i energenata, koje su temelj Putinove kleptokracije. Tinkov sada za NYT priča kako je u kontaktu s drugim ruskim milijarderima, koji o napadu na Ukrajinu imaju identičan ili sličan stav kao i on, ali se redom boje javno progovoriti. Milijarder Tinkov je svojedobno poručio:
„Shvatio sam kako Rusija kao zemlja više ne postoji. Vjerovao sam da je Putinov režim loš. Ali, naravno, nisam imao ideju katastrofe takvih razmjera“.
Tinkov je udio u banci koju je osnovao te razvio prodao drugom poznatom milijarderu Vladimiru Potatinu, magnatu za kojeg se tvrdi da je blizak Putinu, a iz banke se, čini se, pokušavaju distancirati od Tinkova te njihov glasnogovornik tvrdi: „Oleg nije bio u Moskvi godinama, nije sudjelovao u životu kompanije te nije bio uključen niti na koji način“. Još samo nedostaje da zaključe kako Oleg Tinkov nije niti postojao.
Treba znati kako taj isti Oleg Tinkov nije besprijekorni biznismen. Prošle godine u Sjedinjenim Državama nagodio se za plaćanje 507 milijuna dolara zbog porezne prevare, a u ožujku ga je Britanija stavila na listu za sankcije kao jednog od važnih ruskih poslovnih lidera. Tada je ministrica vanjskih poslova Britanije, Liz Truss, izjavila kako su „ti oligarsi, biznisi i unajmljeni propalice odgovorni za ubojstva nevinih civila te je pravedno da plate cijenu“.
Bilo kako bilo, do sada je Tinkov gledan kao ruski poslovni pionir koji je bogatstvo stvarao kao pravi talentirani kapitalist; krenuo je od pivarstva, da bi kasnije izgradio jednu od najmodernijih online banaka. Tvrdio je kako nogom nije kročio u Kremlj te je u više navrata javno kritizirao Putina. Pa ipak, za razliku od Mihaila Hodorovskog i Pavela Durova, Tikov je ipak sve do objave na Instagramu uspijevao dobro živjeti u Rusiji. Tek kad je nazvao invaziju ludošću te postavio pitanje „Zašto bi imali dobru armiju ako je sve ostalo u zemlji zaraženo nepotizmom, servilnošću i dodvorništvom?“, upao je u probleme.
Proruski nacionalisti i pobornici rata na društvenim mrežama sada objavljuju rastrgane Tinkoff debitne kartice, dok je TV zvijezda Vladimir Solovjev govori kako je „njegova savjest trula“.
Jedan od razloga zbog kojih je Tinkov nešto slobodnije govorio o Putinovom režimu i kritizirao napad na Ukrajinu je u tome što je napustio Rusiju 2019. godine kako bi se liječio od leukemije. Tada je i napustio aktivno vođenje svoje Tinkoff banke, ali je zadržao spomenutih 35 posto udjela, koje je sada prodao Potatinu nakon što su ga kontaktirali izvršni direktori te ga upozorili da im je kao osnivač postao glavni problem.
Prema riječima Tinkova, njegovi izvršni direktori dobili su vrlo jasnu poruku: „Rekli su im: Izjava vašeg dioničara nije dobrodošla, mi ćemo nacionalizirati banku ako on ne proda svoj udio, ako se ne promijeni vlasnik te ako ne promijenite ime“. Dana 22. travnja Tinkoff banka najavila je da će ove godine promijeniti ime.
Tinkov ostaje uporan:
„… dok god je Putin živ, sumnjam da će se bilo što promijeniti… Ne vjerujem u rusku budućnost. Što je najvažnije, nisam spreman vezati svoj brand i svoje ime sa zemljom koja napada susjede bez ikakvog razloga“.
Pri ovome poriče kako sve ovo govori da bi mu Britanija ukinula sankcije, ali priznaje kako se nada da će Britanci ispraviti grešku. Vjeruje kako je njegova bolest ta koja ga je učinila nešto hrabrijim u odnosu na druge ruske bogataše. Ruska elita je, tvrdi Tinkov, u šoku zbog napada na Ukrajinu, mnogo njih ga je zvalo te su mu nudili podršku. „Svjesni su da su vezani uz Zapad te da su dio globalnog tržišta. No brzo su pretvoreni u Iran. A to ne vole. Žele da im djeca provode ljetne praznike na Sardiniji“, komentira Tinkov za NYT.
Tvrdi kako su mu prijatelji u kontaktu s ruskim sigurnosnim službama poručili: „Odluka o tebi je donesena.“