Nekada prikrivena uloga Sjeverne Koreje u izravnoj potpori ruskom ratu protiv Ukrajine sada je javno prihvaćena od strane samog državnog vrha, što odražava nove realnosti na bojištu i u svjetskom poretku – na korist i Moskve i Pjongjanga, donosi u svojoj analizi poznati Newsweek.
Dodjela odlikovanja i posjet Kim Jong Una spomeniku poginulim vojnicima prošlog petka bili su posljednja potvrda trenda koji je započeo još u travnju, kada je Pjongjang prvi put priznao da je poslao vojnike kako bi pomogao Moskvi u odbijanju ukrajinske ofenzive u ruskoj Kurskoj oblasti. To priznanje stiglo je oko šest mjeseci nakon što su američke i južnokorejske obavještajne službe procijenile da su sjevernokorejske snage već stigle na ruski teritorij.
Od tada, zajednička rusko-sjevernokorejska operacija uspjela je povratiti veći dio područja koje je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski smatrao važnim adutom u budućim pregovorima o miru – u pokušaju da vrati barem dio petine zemlje koja je pod ruskom okupacijom.
Za Pjongjang – službeno Demokratsku Narodnu Republiku Koreju (DNRK) – koji je u lipnju prošle godine s Rusijom potpisao sporazum bez presedana o uzajamnoj obrani, ovaj razvoj događaja vraća u fokus retoriku savezništva kakvu su Moskva i Pjongjang pokazivali još za vrijeme Korejskog rata prije osam desetljeća.
„To, nažalost, odražava dobitke na terenu koje su ruske i sjevernokorejske snage ostvarile u Kursku. Stvorena je priča o pobjedničkim saveznicima i uspjesima novog, oživljenog vojnog saveza“, rekao je za Newsweek Victor Cha, predsjednik programa za Koreju u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS).
Cha, koji je sudjelovao i u tzv. šestostranim pregovorima 2003.–2007., ističe da je Pjongjang u početku šutio jer rezultati nisu bili vidljivi, ali danas, kada je tajming mnogo bolji, otvoreno pokazuje „da dijeli postelju s Rusima“.
Savez skovan u krvi
Iako se Sjeverna Koreja u međunarodnim okvirima najčešće povezuje s Kinom, svojom jedinom formalnom saveznicom desetljećima, njezina veza s Moskvom vuče dublje korijene. Sovjetski Savez je nakon Drugog svjetskog rata stajao iza uspostave Sjeverne Koreje kao protuteže američki podržanoj Južnoj Koreji, što je u konačnici dovelo do jednog od najkrvavijih sukoba Hladnog rata.
Moskva je u Korejskom ratu formalno sudjelovala s manje vojnika, ali je njezina uloga kroz vojno savjetovanje, opremu i nuklearni status bila presudna za održanje sjevernokorejsko-kineskih snaga. Sukob je završio pat-pozicijom 1953., ali i trajnim „zamrznutim“ ratom koji nijedna američka administracija nije uspjela okončati.
U povodu 80. obljetnice početka Korejskog rata, sjevernokorejska ministrica vanjskih poslova Choe Son-hui u pismu Sergeju Lavrovu poručila je kako „narod DNRK-a nikada neće zaboraviti internacionalističke podvige Crvene armije, čiji su časnici i vojnici prolili krv za oslobođenje Koreje“.
Kim Jong Un, otkad je 2012. preuzeo vlast, sustavno gradi veze s Kremljom. Ruska invazija na Ukrajinu dala mu je priliku za prvo veliko vojno raspoređivanje Korejske narodne armije nakon Korejskog rata. To, prema Victoru Chai, svjedoči da Sjeverna Koreja više nije zadovoljna time da posjeduje nuklearno oružje i bude izolirana – ona otvoreno teži revizionističkoj ulozi.
Za razliku od Pekinga, koji tradicionalno pokazuje određenu dozu uzdržanosti, Moskva u Sjevernoj Koreji vidi čisto transakcijski odnos: „Oni dobivaju granate, rakete i vojnike, a Sjeverna Koreja zauzvrat hranu, gorivo i vojnu tehnologiju. Rusiju uopće ne zanima što će Pjongjang dalje raditi“, kaže Cha.
Kimov rizik
Jenny Town iz Stimson Centra, jednog od vodećihh think tankova u kontekstu međunarodnih odnosa, dodaje kako je za Sjevernu Koreju suradnja s Rusijom stvorila „ogromne prilike“ – od jačanja političkog statusa do modernizacije vojske i nove razine prekogranične ekonomske suradnje.
Prema njezinim riječima, to je i razlog zašto Kim sada otvoreno demonstrira ulogu svoje zemlje u ratu. Time je stvoren okvir da se vlastitom narodu predstavi doprinos „presudnim pobjedama“ te da se stvore uvjeti za jedan herojski narativ.
To je najveći rizik nekog sjevernokorejskog vođe još od vremena Kim Il Sunga, koji je 1950. naredio prelazak 38. paralele. Pjongjang je sudjelovao i u drugim sukobima Hladnog rata – od Vijetnama do Bliskog istoka i Afrike – no nikada tako izravno i na tako eksponiranom bojištu kao danas u Ukrajini.
Iako rat u Ukrajini djeluje kao katalizator zbližavanja Moskve i Pjongjanga, analitičari procjenjuju da će veze dviju zemalja nadživjeti sam sukob. Suradnja se sve više prikazuje kao temelj stvaranja „anti-zapadnog poretka“.
Trumpov faktor
U međuvremenu, dodatnu dimenziju svemu dao je predsjednik Donald Trump, koji posljednjih tjedana ubrzano pokušava progurati mirovni plan temeljen na „razmjeni teritorija“. Prošli je petak u Aljasci razgovarao s Vladimirom Putinom, a već u ponedjeljak u Bijeloj kući s Volodimirom Zelenskim i europskim čelnicima.
No gubici teritorija u Kursku mogli bi dodatno oslabiti pregovaračku poziciju Kijeva, dok ruske snage polako, ali sustavno napreduju na istoku Ukrajine, analizira Newsweek.
Trumpov susret s Putinom – prvi nakon šest godina, a i prvi Putinov dolazak na američko tlo nakon cijelog desetljeća – nosio je simboliku nalik povijesnom summitu Trumpa i Kima iz 2018. godine. Taj proces tada je počeo obećavajuće, ali se već sljedeće godine raspao, ostavljajući Korejski poluotok u još većim tenzijama.
Danas Kim i njegova sestra Kim Yo Jong nastavljaju zaoštravati retoriku prema Seulu, dok istovremeno ubrzavaju razvoj nuklearnog arsenala.
Kako analitičari upozoravaju, svaka američka politika koja kao preduvjet stavlja denuklearizaciju Sjeverne Koreje osuđena je na propast.
„Ako Washington diplomatske napore veže uz nuklearno razoružanje, obnova diplomacije sa Sjevernom Korejom neće uspjeti“, zaključuje Jenny Town za američki Newsweek.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....