Procurili su novi podaci iz 12-dnevnog rata. I sad je jasno - američka vojska ima ogroman problem

Prema podacima koje je prvi objavio The Wall Street Journal, američka vojska je tijekom 12-dnevnog rata Izraela i Irana ispalila čak 150 projektila-presretača iz sustava THAAD, namijenjenom zaštiti od balističkih projektila.

Kao najveći saveznik Izraela, SAD je u tom kratkotrajnom ratu bio aktivno uključen u obranu teritorija Izraela od "kiše projektila" kojom ga je zasipao Teheran. Osim toga, Amerikanci su se aktivno uključili i u napad na sam Iran i to tako da su u operaciji ‘Ponoćni čekić‘ B-2 Spirit bombarderima i MOP bombama pogodili (i čini se znatno oštetili) iranska nuklearna postrojenja u Fordowu, Natanzu i Isfahanu (njih je projektila Tomahawk gađala nuklearna podmornica klase Ohio, u varijanti prilagođenoj za djelovanje krstarećim projektilima).

Što se tiče obrane samog Izraela, SAD je u nju aktivno bio uključen i u dva prethodna napada Irana koji su se dogodili prošle godine (travanj i listopad) i to tako da je dronove i projektile koji su došli iz smjera Islamske Republike obarao svojim borbenim avionima i PZO sustavima na zemlji, kao i onima koji se nalaze na razaračima klase Arleigh Burke. I to sve uz ionako gusti i višeslojni sustav protuzračne obrane koji ima sam Izrael, a o čemu više možete pročitati OVDJE.

Što nakon rata Izraela i Irana

S obzirom na navodno više od 550 balističkih projektila koje je Iran ispalio na Izrael tijekom sukoba u lipnju, tada je i potreba za protuzračnom obranom bila najveća. A budući da je balističke projektile, zbog njihove putanje i brzine kojom se obrušavaju na mete, najteže presresti, Izrael i SAD bili su prisiljeni koristi svoje najbolje i najskuplje sustave - prvenstveno Arrow 2 i Arrow 3, u nekim slučajevima i Davidovu praćku, Patriot te THAAD. Osim toga, američka mornarica je koristila i projektile SM-2, SM-3 i SM-6, lansiranih s razarača klase Arleigh Burke.

Ono što dosad nije bilo poznato, jest broj tih projektila-presretača koji su upotrijebljeni u sukobu - 150 za THAAD, te najmanje 80 komada SM-3 (Standard Missile-3). Kao izvor za ove brojke WSJ naveo je anonimne američke dužnosnike.

Zašto je ovo zapravo ozbiljan problem za američku vojsku? Tri su razloga.

Prvo, ovih projektila-presretača (i za THAAD i SM-3) ima izrazito malo. Drugo, njihova proizvodnja vrlo je spora i komplicirana, a proizvodni kapaciteti su ozbiljno nedostatni za trenutačne potrebe. Treće, a to je zapravo i najmanji problem za golemi američki vojni budžet (849 milijardi dolara za 2025. godinu), vrlo su skupi.

Tri ključna problema

Objasnimo ukratko svaku od ove tri točke, prvo broj projektila. Kako piše Joseph Trevithick za The War Zone, SAD je prema javno dostupnim podacima dosad ukupno naručio 646 projektila presretača za sustave THAAD, uz važnu napomenu da ih Pentagon ni nije sve preuzeo. Ove godine bi ih ukupno trebali dobiti još 37. Što znači da je u samo 12 dana rata praktički ispucana četvrtina svih presretača! I to nijedan u obrani teritorija SAD-a, nego bliskog saveznika Izraela (bilo bi interesantno čuti što o tome misli ‘Amerika prvo‘ svita iz Trumpovog MAGA pokreta).

Još je teža situacija s projektilima SM-3, koji su također namijenjeni za obaranje balističkih projektila, a koji su dio sustava Aegis koji se nalazi na američkim razaračima Arleigh Burke i krstaricama Ticonderoga. Riječ je o projektilima koji mogu obarati i satelite iz niske Zemljine orbite.

Nije poznat točan broj dosad proizvedenih SM-3, ali pretpostavlja se da je riječ o njih oko 500, od čega je nešto više od 400 išlo američkoj vojsci. Ako ih je ispucano 80, i to znači da je četvrtina arsenala potrošena. Situacija s SM-2 i SM-6 projektilima nešto je bolja - prvih je dosad proizvedeno 12.000, drugih oko 1500, navodi Heritage fundacija. Ali ni jedan ni drugi nemaju mogućnosti THAAD-a i SM-3, barem ne na papiru.

Drugi, još veći problem, je taj da SAD naprosto nema kapaciteta za veću serijsku proizvodnju tih projektila. Već smo rekli da ove godine uzimaju tek 37 novih THAAD presretača, a TWZ piše da bi se proizvodnja možda mogla povećati na 100 komada godišnje, ali je pitanje kada. Što se SM-3 tiče, njih je ove godine naručeno 71, ali s bitnom razlikom između dvije varijante. Bolju i potentniju Block IIA varijantu proizvode tempom od 12 projektila godišnje, a stariju Block IB maksimalno 60 komada godišnje.

Ovo su avioni koji su bombardirali Iran (i Srbiju)

I konačno, cijena. Jedan presretač za THAAD košta 15,5 milijuna dolara, jedan SM-3 Block IB košta 12,5 milijuna dolara, a najnoviji SM-3 Block IIA čak 37 milijuna dolara. Čak i za takve sustave i sposobnosti koje nude - nije jeftino.

Sve to znači da američka vojska zapravo ima problem. Četvrtinu arsenala svojih najsposobnijih projektila za presretanje balističkih raketa već su ispalili, nove ne mogu proizvesti dovoljno brzo, a potrebe na drugim dijelovima Zemlje, poput baza na Pacifiku, u budućnosti bi mogle biti znatno veće.

Ukratko, Izrael su pomogli obraniti - ali sad brzo trebaju osigurati resurse da imaju dovoljno projektila za vlastitu zaštitu, ako će zatrebati.