Kraj je 2021. godine i u tek osnovanoj redakciji televizije UNA, smještenoj tik uz sarajevsku pijacu Markale, vlada uzbuđenje. Nova televizija obećava da će vrhunskim programom i najsuvremenijom tehnologijom povezati publiku iz bivših jugoslavenskih država i otvoriti vrata budućnosti televizije, pše Detektor.ba u tekstu pod naslovom "Kako je Dodik preuzeo i upropastio televiziju UNA".
U optimističnom ozračju, novinar Davor Obrdalj potpisuje ugovor. Dogovorio je plaću od 1.500 eura neto – tri puta veću od prosječne plaće u Bosni i Hercegovini.
No, potpisivanje ugovora donosi iznenađenje. Službenica iz Odjela za ljudske resurse otkriva novinaru „pogrešku“. Umjesto dogovorenih 1.500, na papiru stoji 200 eura više.
„Nije ti to neki problem?“, pita službenica, nudeći mu neočekivanu povišicu.
Usred naizgled sretne pogreške, Obrdalj posumnja: „Ovo je neko prljavo pranje novca.“
UNU je već tada pratio glas o sumnjivom kapitalu, prikrivenim investitorima i političkom utjecaju. Nazivaju je „Dodikovom televizijom“ zbog tvrdnji da iza nje stoji Igor Dodik, sin dugogodišnjeg političkog funkcionara i lidera jedne od vladajućih političkih stranaka u BiH, Milorada Dodika.
Veze s obitelji Dodik kasnije su odredile sudbinu televizije. Strani investitor i osnivači, kao i dio medijskih profesionalaca, napustili su televiziju koju je preuzeo Igor Dodik. Ideja o regionalnom mediju koji povezuje države i narode ubrzo je propala, a ono što je ostalo od televizije završilo je pod američkim sankcijama.
O nekada ambicioznoj televiziji danas malo tko želi govoriti – ni oni koji su je stvarali, ni oni koji su u njoj radili.
Tijekom četiri mjeseca Detektor je istraživao događaje unutar ove televizije. Razgovori s 20 bivših zaposlenika, među kojima su i članovi rukovodstva, otkrivaju dosad nepoznate događaje koji su obilježili rad i propast ove televizije te povezanost s obitelji Dodik. Prvi put o UNI javno govori i novinar Zoran Kusovac, jedan od njezinih pokretača, čije svjedočenje razotkriva tko je i kako upravljao ovim medijem.
U jesen 2021. godine estradne zvijezde i medijski profesionalci iz BiH, Srbije i Hrvatske okupljaju se oko novog medija. Njihov je zadatak stvarati „najbolji i najkvalitetniji“ televizijski sadržaj za milijune gledatelja iz država bivše Jugoslavije.
„UNA je bila zasnovana na nekoliko osnovnih stvari. Prva je slobodno i neovisno novinarstvo, (…) druga je novinarstvo preko granica“, kaže Zoran Kusovac, bivši izvršni direktor i direktor informativnog programa UNE.
Dejan Jocić, idejni tvorac UNE, kaže da je ideja o osnivanju nove regionalne televizije proizašla iz sličnosti jezika i kultura u državama bivše Jugoslavije. To je bila prilika da se mala i ekonomski fragmentirana medijska tržišta objedine.
Zamišljena kao obiteljska televizija sa sadržajem za svaku generaciju, UNA gledateljima obećava „najbolje od najboljeg“. Pod sloganom „Gledaj bez da trepneš“, najavljuje „spektakularna glazbena natjecanja, neviđene večernje i dnevne talk-show emisije, uzbudljive reality programe, pouzdane informativne i dokumentarne sadržaje, vrhunske serije, filmove i kvizove“.
Najveći medijski profesionalci iz regije
Za Miloša Ratkovića, vlasnika produkcijske kuće Videostroj, suradnja s UNOM prilika je da plasira popularne televizijske formate na tržište koje obuhvaća države bivše Jugoslavije.
„Bilo je zamišljeno kao neka kruna karijere naše produkcije“, objašnjava Ratković, čija je produkcija za UNU producirala kviz Pogodi mi godine i kulinarski show s pjevačem Harisom Džinovićem.
Kako sami navode, iza UNE stoji „petsto najvećih medijskih profesionalaca iz cijele regije“. Televizija ih je privukla visokim plaćama, odličnim radnim uvjetima te prilikom da rade u inovativnom i regionalnom mediju koji povezuje države i narode.
Povjerenje u ovaj projekt ulijeva i Kusovac – renomirani novinar i ratni izvjestitelj s iskustvom u engleskim i američkim medijima. Upravo je Kusovčeva profesionalna reputacija potaknula neke novinare da se priključe televiziji koja se tek osniva.
„Prešao sam tamo samo zbog Zorana Kusovca. Poznajemo se, znam da je radio za Sky News, da je bio ratni izvjestitelj, nije imao iza sebe nikakve skandalozne stvari. Našli smo se, popričali, sve skupa svidjela mi se ta ideja“, kaže jedan od bivših zaposlenika UNE koji je govorio pod uvjetom da mu se ne objavi ime.
Uspostava nove televizije zahtijeva ozbiljnu pripremu. Grade se studiji u tri države – najveći u jugoistočnoj Europi, osposobljava se tehnika, pripremaju se emisije. Pokretanje UNE je stresno, ali zaposlenici vjeruju u uspjeh, piše Detektor.
„Baš je bila super energija, super priča u koju smo svi vjerovali“, opisuje početak rada na novoj televiziji Edina Šečerović, bivša urednica dnevnika.
Bez oduševljenja
Dok UNA s plakata najavljuje program koji će se gledati „bez da trepneš“, sarajevska ekipa radi u neadekvatnim prostorijama u kojima su novinari prisiljeni snimati naracije u liftu. Sve to im ne smeta, jer očekuju da će uskoro dobiti funkcionalne prostorije i studio.
Izgradnja studija ne napreduje brzo u svim gradovima, pa zaposlenici iz Sarajeva i Zagreba počinju odlaziti u Beograd kako bi se uvježbavali za početak emitiranja programa.
„Silne novce su potrošili do samog početka emitiranja programa. Jer računaj da nas je barem 12 iz Banje Luke, Sarajeva i Zagreba svakog tjedna bilo tamo. (…) To ti je dobar pokazatelj koliko tim ljudima nije bilo bitno koliko će novca potrošiti“, prisjeća se jedan od bivših zaposlenika.
Vremena je malo za uhodavanje jer investitori inzistiraju da emitiranje počne prije kraja godine. Rok je kratak i televizija nije spremna za početak rada, ali rukovodstvo pronalazi rješenje.
Navečer 21. prosinca 2021. godine UNA emitira probni program. Ni zaposlenici ni gledatelji nisu bili oduševljeni viđenim.
„Ništa ne radi, ali morali su pustiti tri dnevnika koje smo mi spremili i u kojima je bilo milijun pogrešaka“, opisuje jedan od bivših zaposlenika prve sadržaje koje je informativna redakcija pripremila za emitiranje.
Unatoč neispunjenim očekivanjima, zahtjev investitora je ispunjen, a zaposlenici su dobili vrijeme da osposobe televiziju kako bi u siječnju mogla početi s radom.
Tehnički problemi nisu jedini izazov za novi medij. UNA od početka nosi političku konotaciju zbog tvrdnji da je njezin suvlasnik Igor Dodik, sin Milorada Dodika. Osim s obitelji Dodik, televizija se povezuje i s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem te se naziva „kamenčićem u mozaiku ‘medijskog srpskog svijeta’“.
Infinity Media
Dok za navode o vezama s Aleksandrom Vučićem Detektor nije pronašao dokaze, veza s obitelji Dodik postoji od početka uspostave televizije i to preko Dejana Jocića.
U to vrijeme Jocić je poznato ime u regionalnim medijskim krugovima, uglavnom kao bivši direktor srbijanske Prve televizije. Nijemac srpskog podrijetla, Jocić je karijeru gradio u medijima u Njemačkoj, gdje je osnovao i investicijski fond Foundcenter Investment, koji formalno stoji iza UNE.
„To je čovjek koji ima ogromno iskustvo na međunarodnoj razini“, kaže Ratković, koji Jocića poznaje još iz vremena kada je bio na čelu Prve televizije.
Jocićev Foundcenter nije jedini vlasnik UNE. Manjinski udio ima banjalučka tvrtka Infinity Media, članica grupacije koja se godinama povezuje s obitelji Dodik.
Jocić navodi da je za projekt UNE bilo potrebno imati lokalnog partnera, ali da je s Infinity Media jasno dogovoreno da uredništvo televizije bude slobodno i neovisno, piše Detektor.
„To je bio preduvjet za početak projekta i potvrđeno od strane lokalnog partnera i njegova vlasnika“, dodaje Jocić.
Dok UNA isprva javno ističe da iza nje stoji njemački kapital, domaćeg partnera ne spominje – unatoč sve glasnijim tvrdnjama da je riječ o „Dodikovoj televiziji“.
Kusovac tvrdi da se partnerstvo s manjinskim partnerom nije skrivalo. Detektoru je ispričao kako je za vezu s Igorom Dodikom i banjalučkom Alternativnom televizijom (ATV) saznao od Jocića, koji ga je početkom 2021. godine pozvao da se priključi novom medijskom projektu.
„Pitao sam ga zašto i kako ATV. On mi je objasnio (…) da ga je kontaktirao Igor Dodik i rekao: ‘Ja sam kupio tu televiziju. Vidim da to ne funkcionira. Želio bih da vi s nekom ekipom dođete i pomognete mi da od toga napravim funkcionalnu televiziju.’ Sve mi je to Dejan rekao“, prisjeća se Kusovac.
Igor Dodik nije davao izjave za Detektor, dok Jocić u pisanoj izjavi nije objasnio kako je uspostavio kontakt s njim niti kakvu je ulogu imao u rekonstrukciji ATV-a i njezinu uključivanju u projekt UNA TV.
„To su pitanja za ATV i njihov menadžment/vlasnike“, napisao je Jocić.
PROČITAJTE VIŠE > Iskusni televizijski urednici za Jutarnji: Zašto mislimo da ‘Dodikova TV‘ neće uspjeti
Promjena odnosa snaga
Prema Kusovčevim riječima, prije mogućeg uključivanja u preuređenje Alternativne televizije (ATV), trebalo je napraviti procjenu stanja i mogućnosti banjalučke televizije. Jocić je detaljno analizirao zabavni program i zaključio da bi se, uz veliki rad i ulaganja, možda nešto i moglo napraviti u tom segmentu, uz dovođenje kvalitetnih voditelja i producenata. Procjenu informativnog programa povjerio je Kusovcu, koji je proveo nekoliko dana na ATV-u.
Njegovi nalazi nisu bili ohrabrujući.
„Ni produkcija ni informativni program nisu bili upotrebljivi. Novinari nisu imali osnovna profesionalna znanja, etički stav ni moralni integritet, niti su bili spremni preuzeti odgovornost za svoj rad. Njihova upotrebljivost za nešto što bih ja radio, za projekt kakav je Dejan predložio i kakav smo zajednički počeli formirati, bila je nula“, kaže Kusovac.
Unatoč tome, odlučili su iskoristiti određene segmente – poput tehnike i prostora – za uspostavu nove televizije. Kusovac se početkom srpnja 2021. godine na Jocićev zahtjev susreo s Igorom Dodikom kako bi mu prezentirao plan razvoja nove televizije.
„Imao je pitanja kakva bi svaki investitor imao“, kaže Kusovac.
„Nijedno pitanje nije bilo političke prirode. Bilo je – koliko ljudi mislite zaposliti, kada će televizija početi zarađivati, koji će segment prvi krenuti i tako dalje“, dodaje.
U to vrijeme Kusovac je Igora Dodika doživljavao kao investitora i manjinskog partnera, koji nije mogao formalno donositi odluke. Događaji koji su uslijedili promijenili su odnos snaga.
Veze obitelji Dodik i UNE
Igor Dodik nije odgovorio na upite Detektora za intervju, dok je Jocić pristao razgovarati pod uvjetom da novinarka dođe u Njemačku.
„I ja sam iz novinarstva i najveći sam zaljubljenik u istraživačko novinarstvo, zato mi je i važno i čast da vam se javim“, rekao je Jocić novinarki u prvom telefonskom razgovoru.
„Da smo se znali ranije, možda biste bili dio ove priče“, dodao je.
Tvrdio je da ne daje intervjue preko telefona, ali da će „vrlo rado“ govoriti ako novinarka želi putovati u Berlin. Detektor je prihvatio taj zahtjev i zatražio termin za intervju, no Jocić je nakon toga prestao odgovarati na pozive i poruke.
Dva mjeseca kasnije, nakon što mu je novinarka poslala pitanja prije objave istraživanja, rekao je da je zbog zdravstvenih razloga bio spriječen da joj se javi. Obećao je da će odgovore dostaviti pismeno, ali u poslanom dokumentu nije odgovorio na većinu pitanja.
Umjesto toga, govorio je o ideji UNA TV-a, simbolici imena koje ga je inspiriralo, timu koji je trebao stajati iza tog medija i poteškoćama s dobivanjem dozvola za emitiranje, piše Detektor.
Veze obitelji Dodik i UNE zanimale su i medijske djelatnike iz Bosne i Hercegovine koji su pozvani da se pridruže novoj televiziji. Na razgovorima za posao objašnjavano im je da je većinski vlasnik njemački fond s 80 posto udjela, dok je „Infinity Media“ samo manjinski partner.
Neki tvrde da se prezime Dodik nije spominjalo tijekom tih razgovora, dok drugi kažu da jest.
„Rekao mi je – 20 posto je Igor Dodik, a 80 posto je kao Njemačka. Međutim, iz nekih priča već sam znao da je to povezano“, prisjeća se bivši zaposlenik UNE razgovora koji je vodio s Kusovcem u proljeće 2021. godine.
Pojedinci su već tada sumnjali da iza cijelog projekta zapravo stoji obitelj Dodik, ali da se o tome javno ne govori zbog negativnih reakcija.
„Bio sam svjestan da je to Dodikovo, ali svima nam je bilo zgodno da se pravdamo da su to 80 posto Nijemci“, kaže Obrdalj.
Došli su zbog - novca
Za hrvatsku pjevačicu Severinu Vučković upravo su te veze bile razlog da odustane od suradnje s UNOM. U izjavi za Večernji list rekla je da ne želi „sudjelovati u projektu koji ima veze s osobom koja vrijeđa žene na najgori način i koja ne priznaje da je u Srebrenici počinjen genocid“.
Unatoč kontroverzama, UNA uspješno okuplja svoj tim. Među zaposlenima su medijski profesionalci s iskustvom u svjetskim i regionalnim redakcijama poput Reutersa, Associated Pressa, Radija Slobodna Europa, N1, Nove TV i RTL-a.
Dok jedni vjeruju da profesionalci poput Kusovca i Jocića ne bi radili za obitelj Dodik, drugima je dovoljan motiv visoka plaća. UNA nudi iznadprosječne uvjete – za pojedine medijske djelatnike i dvostruko veće plaće u odnosu na prethodna radna mjesta, plaćeno mirovinsko i zdravstveno osiguranje te ugovorene otpremnine.
„S kim god da porazgovaraš, tko je radio na UNI, svatko će ti reći – možda neće javno priznati – ali su zbog novca došli. Zato što su se dijelile jako velike pare“, kaže jedan od bivših zaposlenika.
Dok se na UNU ranije prelazilo zbog atraktivnih ponuda, danas bivši zaposlenici nerado govore o vremenu provedenom u toj redakciji.
Sugovornici su odbijali razgovor, predomišljali se i prestajali odgovarati na pozive Detektora nakon što bi saznali temu istraživanja.
Većina onih koji su pristali govoriti učinila je to pod uvjetom da njihova imena ne budu objavljena – neki zbog novih poslodavaca, a drugi kako ne bi bili povezani s bivšim poslodavcem – UNOM. Radi zaštite identiteta, Detektor ne objavljuje njihove ranije funkcije niti koristi rodne oznake.
‘Bosna mora biti u Sarajevu‘
Bosanskohercegovačke novinare koji su 2021. godine pregovarali o poslu na UNI zanimalo je i kako će na novoj televiziji biti organiziran rad između Sarajeva i Banjaluke.
“Ako ćemo imati dva dnevnika u jednoj državi, ja to neću raditi”, prisjeća se jedan od bivših zaposlenika svog razgovora za posao.
“Mi onda dijelimo medijski prostor koji je već podijeljen”, dodaje on.
Rečeno im je da će centar televizije za BiH biti u Sarajevu, dok će Banjaluka biti dopisništvo. Kusovac kaže da je on na tome inzistirao, iako mu je rečeno da bi Igor Dodik volio da centar bude u Banjaluci.
“Meni od samog početka jednostavno ta ideja nije bila bliska, iz više razloga. Ja sam odmah rekao Dejanu: ‘Ako radimo, Bosna mora biti u Sarajevu’. Dejan je rekao: ‘Naravno’“, objašnjava Kusovac.
U početku se činilo da će tako i biti – u sarajevskom Vila Parku gradi se studio i zapošljava tehničko osoblje. Novinarima se obećavalo da će moći raditi profesionalno i slobodno.
“Ja sam pitao nju [urednicu] mogu li u toj emisiji reći da je u Srebrenici bio genocid, kaže možeš. Mogu li raditi kriminal i korupciju Dodika, kaže možeš. Mogu li to dobiti napismeno, može“, opisuje Obrdalj svoj razgovor za posao.
Način izvještavanja postaje upitan već početkom 2022., kada redakcija treba izvijestiti o obilježavanju 9. siječnja – neustavnog dana Republike Srpske.
Dok banjalučka ekipa namjerava o tom danu izvještavati kao o prazniku, sarajevska inzistira da ga se tretira kao neustavnog, što je i proglasio Ustavni sud BiH. Zaposlenici iz Sarajeva traže od banjalučkih kolega da navedu koliko građane entiteta košta proslava, što o tome misle Bošnjaci i Hrvati iz Banjaluke te koliko presuđenih ratnih zločinaca sudjeluje u događaju.
Njihovi zahtjevi nisu prihvaćeni, a taj događaj ponovno otvara pitanje – čija je UNA televizija i tko njome upravlja. Sugovornici Detektora opisuju da su upravo u to vrijeme kadrovi bliski Igoru Dodiku pokušavali preuzeti vodstvo televizije.
Među njima je Dario Trokić, tehnički direktor televizije i kompanije u BiH.
Prema Kusovcu, Trokić je za tehničkog direktora predložen kao zaposlenik ATV-a koji je jedini pokazivao interes za novi projekt, ali se kasnije pokazalo da nema znanja za posao koji mu je povjeren. Iako je i on postao svjestan da s Trokićem UNA neće moći završiti pripreme za emitiranje ni za mnogo mjeseci, Jocić je predložio da se nađe rješenje tako da Trokić formalno ostane, da se ne bi otvarao sukob s manjinskim suvlasnikom.
“Ja sam rekao: ‘Dobro, ako je tako, ali u tom slučaju nemamo televiziju’“, prisjeća se Kusovac, koji je potom angažirao engleskog glavnog inženjera, stručnjaka s iskustvom u BBC-u i ITN-u, da završi posao koji Trokić nije mogao.
Trokić je za Detektor negirao veze s Igorom Dodikom: “Da je za mene urgirao, ne bih vozio auto od deset tisuća”.
“Taj čovjek [Igor Dodik] nije radio u toj grupaciji, niti ima veze s tom grupacijom, a novine što pišu… kad bih vjerovao svemu, ne znam na što bi izašli, iskreno”, dodao je.
Nije se sjećao ni tehničkih problema ni angažmana engleskog stručnjaka, a na pitanje što je trebao raditi na UNI, odgovorio je: “Niti sam ovlašten da to odgovaram, niti to treba vas zanimati.”
Iako je tvrdio da je na UNU došao preko natječaja, nije se mogao sjetiti od koga je saznao za natječaj, s kim je razgovarao za posao, niti tko ga je postavio na direktorske pozicije: “Ja sam na osnovu svog stručnog znanja o televiziji ušao u projekt. Nemam veze s bilo kim, niti me možete povezivati s bilo kim.”
PROČITAJTE VIŠE > Masovni otkazi u hrvatskoj podružnici Una TV-a: Sve zaposlene pozvali na hitan sastanak, zavladala tjeskoba
Nagla promjena mišljenja
Druga osoba koja je nastojala preuzeti kontrolu nad bosanskohercegovačkom redakcijom je Dubravka Gajić, bivša zaposlenica Radio-televizije Republike Srpske (RTRS) i Optima Grupe.
Kusovac nije želio zaposliti Gajić u vrijeme kada je aplicirala za posao na UNI, jer je nakon razgovora zaključio da je “neupotrebljiva“. Kad joj je prezentirao odgovornosti i način rada, “na način da joj pokaže kako ona za te zahtjeve nije sposobna”, sama je rekla da to nije za nju. Nekoliko mjeseci kasnije ipak ju je zaposlio na Jocićeve više puta ponovljene molbe, koji mu je rekao da Igor Dodik inzistira na njenom zapošljavanju jer u “nju ima povjerenja”.
Gajić je odbila govoriti za Detektor. U kratkom telefonskom razgovoru pozivala je novinarku na objektivnost, iako joj nije dopustila da objasni o čemu želi razgovarati.
“Imate pravo na svoj stav, ja imam pravo na svoj stav. Molim vas da me ne smještate ni u kakav kontekst, na to zaista nemate pravo“, rekla je Gajić, ne pojašnjavajući o kakvom kontekstu govori.
Na pitanje o zapošljavanju i zadržavanju kadrova bliskih Igoru Dodiku, za koje mu je ukazano da nisu kompetentni, Jocić je odgovorio da ni on ni Kusovac nisu prihvaćali pokušaje miješanja u kadriranje zaposlenih.
Uz sve veći utjecaj Gajić i Trokića, među zaposlenima raste zabrinutost zbog neizgradnje sarajevskog studija i sve glasnijih glasina da se produkcija seli u Banjaluku.
“Dolaze ljudi iz tehnike da to snimaju, ali tamo se ništa ne radi. Svi shvaćamo da od studija u Sarajevu nema ništa. Kad tko ide u Beograd, sreće se s ljudima iz Banjaluke koji imaju potpuno drugačiju priču”, prisjeća se jedan od bivših zaposlenika.
Umjesto odgovora o situaciji u redakciji i prostoru, stižu promjene koje za neke označavaju kraj karijere na UNI.
U ožujku 2022. godine “Infinity Media” objavljuje da preuzima potpuno vlasništvo nad televizijom. Njemački fond, zajedno s Jocićem, povlači se iz projekta – bez objašnjenja. Bivši zaposlenici vjeruju da se to dogodilo zbog američkih sankcija uvedenih Miloradu Dodiku i ATV-u početkom godine.
To je bio drugi put da je Milorad Dodik sankcioniran zbog potkopavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, a prvi zbog korupcije. Sankcije su označile ATV kao medij u vlasništvu kompanije bliske obitelji Dodik. U to vrijeme ATV i UNA imaju istog suvlasnika – “Infinity Media”, piše Detektor.
“Dodik je kupio ATV kako bi namjerno i izričito unaprijedio vlastitu agendu koja uključuje njegove napore da omalovaži druge političke ličnosti, izgladi svoj javni imidž i unaprijedi svoje osobne i političke ciljeve”, priopćio je Ured za kontrolu imovine stranaca Ministarstva financija SAD-a obrazlažući sankcije.
Kusovac kaže da ga je neposredno po uvođenju sankcija Jocić obavijestio da su njemački investitori željeli što prije prekinuti suradnju s ATV-om. Plan se zakomplicirao kada je, prema njegovim riječima, Igor Dodik – koji je početkom prosinca, nezadovoljan što ne može ostvariti politički utjecaj na UNU, najavio povlačenje iz projekta i prodaju svog udjela – iznenada promijenio mišljenje.
“Oni kažu: ‘E sad nećemo prodati’“, prepričava Kusovac.
“Očito su osjetili da Nijemci zbog sankcija žele izaći“, dodaje.
‘Neću raditi za Dodika‘
Umjesto Nijemaca, kompletnu UNU preuzima Igor Dodik.
“Vidio sam da je Dejan pod ogromnim pritiskom. U jednom trenutku došao je i rekao: ‘Preuzet će Igor sve’. Dakle, preuzet će njemački dio. Rekao je: ‘Ja odlazim’. Ja sam mu rekao: ‘Odlazim i ja’“, prisjeća se Kusovac trenutka kada je odlučio napustiti medij koji je do tada s Jocićem podizao.
Kusovac nije jedini koji ne želi raditi za novog vlasnika. Pet zaposlenika sarajevske redakcije daje otkaz ubrzo nakon što saznaju da Igor Dodik preuzima televiziju.
“Moj poriv je bio – neću raditi za Dodika“, kaže bivši zaposlenik.
“Rekla sam im: ‘Ja dajem otkaz jer imam urednički ugovor i smatram se odgovornom za sve što će biti objavljeno. Ne znam što će ići u program, ali ne želim u tome sudjelovati. Posao sam prihvatila pod drugačijim okolnostima’“, prisjeća se Edina Šećerović kako je obavijestila kolege o odlasku s UNU.
PROČITAJTE VIŠE > Nakon samo nekoliko mjeseci napustila ‘Dodikovu‘ TV: Matea Dominiković novo je lice HTV-ova informativnog programa
Povlačenje prije probnog emitiranja
Dok zaposlenici vjeruju da obitelj Dodik preuzima kontrolu nad televizijom nakon uvođenja sankcija, dokumenti do kojih je došao Detektor otkrivaju da se to dogodilo znatno ranije.
U listopadu 2021. godine, Jocić je prodao 50 posto udjela u kompaniji UNA World Network za 50.000 eura banjalučkoj firmi “Infinity Media”. Tada je UNA World Network bila ključna kompanija jer je vlasnik ostalih UNE firmi u BiH, Srbiji i Hrvatskoj.
“Nitko od nas [članova užeg rukovodstva] o tome nije bio obaviješten. To budite sigurni. Da je tada prešao kontrolni paket Dodikovoj firmi, ja bih tada napustio, a ne kad sam napustio“, kaže Kusovac.
Projekt u to vrijeme nije imao vidljivih financijskih problema, pa mu nije jasno “što bi se moglo prodati za 50.000 eura“.
Na pitanje zašto je u listopadu 2021. prodao 50 posto udjela kompanije UNA World Network, Jocić nije dao jasan odgovor. Povlačenje iz projekta obrazložio je pritiscima koji su se pojavili prilikom pokušaja dobivanja dozvola za emitiranje.
“To je bio trenutak kad smo odlučili da se povučemo iz projekta s najmanjom mogućom štetom i povratkom svih troškova. Taj proces je, nažalost, počeo prije nego što je UNA TV ušla u ‘probno emitiranje’. Dodatno, bez distribucije nije imao više ni ekonomskog smisla. U dogovoru sa svim ključnim kadrovima i zaposlenima zajedno smo se povukli iz projekta”, napisao je Jocić.
Ostatak svog udjela Jocić prodaje u veljači 2022. – nakon objave američkih sankcija – za 30.000 eura. Time “Infinity Media” postaje jedini vlasnik UNE, piše Detektor.
Jocić je razriješen dužnosti, a u novu upravu ulaze Srđan Praštalo, Aleksandra Miladinović Čabarkapa i Aleksandar Radoš, kojeg sugovornici opisuju kao ključnu osobu u budućem radu televizije. Detektor nije uspio doći do Praštala i Miladinović Čabarkape. Radoš je najprije pristao na razgovor, da bi potom rekao da se UNA emitira samo u Srbiji i da ne zna “zašto bi to bilo interesantno novinarki i ljudima u BiH”.
Nakon što ga je novinarka podsjetila da je bio dio UNE od samog početka – kao direktor marketinga i komunikacija, član upravnog odbora i regionalni direktor – odgovorio je:
“Iskreno, ne vidim kako vam mogu pomoći oko toga. Nisam više dio UNE BiH skoro godinu dana. Niti imam informacije što se sada događa. Ali ako mislite da vam mogu pomoći, slobodno mi pošaljite pitanja. Imate mail.”
Na pitanja poslana e-mailom nije odgovorio te je prestao odgovarati na pozive i poruke.
Pitanje koje i dalje ostaje bez odgovora jest jesu li njemački investitori ikada postojali te kakav je bio dogovor Jocića i obitelji Dodik. Na pitanja o imenima i prezimenima investitora, koliko novca su uložili i kada, Jocić nije odgovorio.
“Sada, s ove točke gledišta, mislim da tog investitora nikada nije ni bilo“, navodi jedan od bivših zaposlenika.
Kusovac kaže da je u projekt ušao s povjerenjem u ono što mu je Jocić govorio o financijerima i organizaciji, baš kao i ostali članovi uprave.
“Imao sam previše posla da bih provjeravao, a ništa nije ukazivalo da bih trebao biti nepovjerljiv. Razne segmente na projektu radili su poznati stručnjaci iz Njemačke, Norveške, Italije: producenti, grafički dizajneri, programeri i ostali. Redovno smo se sastajali, njihovi proizvodi bili su vrhunske svjetske kvalitete i sve smo uspješno implementirali. Nikakvog razloga nije bilo da sumnjam. Zabavni projekti, čija su snimanja pripremljena i obavljena u jesen 2021., daleko prije početka emitiranja, uredno su plaćani u svim segmentima: najam studija, opreme, izrada scenografije i honorari sudionicima”, dodaje Kusovac.
Službeni izlazak njemačkog fonda označio je i početak kraja ideje o regionalnoj televiziji. Banjaluka postaje centar UNE u BiH, a sarajevski dio redakcije svodi se na dopisništvo. Na pitanje zašto se odustalo od ideje da se centralni studio gradi u Sarajevu, Trokić kaže:
“Zato što nešto, za promjenu, može biti i u Banjaluci.”
“I onda se, naravno, Banjaluka tu nameće, znači, preokreće se sve. Taj Vila Park je završena priča, doslovno nismo ni ušli u tu zgradu”, prisjeća se jedan od zaposlenika događaja koji su uslijedili nakon promjene vlasništva.
PROČITAJTE VIŠE > Dodik komentirao Severinu: ‘Nemam veze s TV Unom, ali da je mene netko pitao - nju ne bih zvao‘
Niska gledanost
Dio zaposlenika tehnike koji su trebali raditi u sarajevskom studiju dobiva otkaze. Oni koji ostaju sele u druge prostorije, ali ne one koje su im na početku obećane. “Mi smo u Importanneu doslovno imali redakciju. Napravili smo jedan zid, okrečili ga. Tu smo obavljali razgovore, intervjue“, prisjeća se jedan od njih.
Sarajevski zaposleni nisu najgore prošli. Krajem 2022. godine UNA u Hrvatskoj gasi se nakon što nije uspjela dobiti dozvolu za emitiranje. Medij nastavlja raditi u BiH, te u Srbiji kao gradska televizija.
Gledanost u BiH je bila niska, a poslovni izvještaji pokazivali su višemilijunske gubitke.
“To je bilo na nekim, kako se zovu, ‘cloud’ servisima. Nije bilo ni na jednom kablovskom operateru u BiH”, objašnjava jedan od zaposlenika, ukazujući da UNA od početka nije imala osigurano emitiranje preko kablovskih operatora, zbog čega program nije mogao biti gledan.
Ipak, oni koji su ostali kažu da su uvjeti bili dobri.
“Meni je bilo fino. Dobra plaća, dobri uvjeti, nije bilo previše posla. Putovali smo, dnevnice su uvijek isplaćivane, hotel i sve je bilo osigurano. Jedino je postojala nesigurnost koliko će trajati i što će biti“, kaže bivši zaposlenik.
“Radno vrijeme? Nekad smo radili sat-dva-tri dnevno, što kod nas na televizijama nije česta pojava. Novinari bi znali da rade press u podne i poslije kažu: ‘Idem kući’. Ne samo novinari, već i snimatelji, montažeri, svi su koristili takav režim. Po mom mišljenju, svima je bilo ok raditi tu”, dodaje drugi.
‘Uljepšana‘ verzija RTRS-a i ATV-a
Mišljenja o naslijeđu UNE danas su podijeljena. Dok jedni televiziju vide kao “uljepšanu“ verziju RTRS-a i ATV-a, koju su vodili ljudi bez televizijskog iskustva, za druge je UNE bio objektivan i profesionalan medij s najboljim uvjetima za rad.
“To će ostati jedno od najljepših iskustava u mojoj karijeri. Mjesto gdje sam se osjećao cijenjeno, poštovano, sa punom slobodom“, kaže jedan bivši zaposlenik.
“Iskreno, imali smo punu slobodu da radimo onako kako mislimo da treba. Kad sam bio urednik, nisam osjetio nijedan pritisak da se nešto mijenja. Novinari su radili priloge kako su smatrali da treba“, kaže Mišo Radaković, urednik i voditelj emisije UNA DAN.
Neki tvrde da pritisaka na uređivačku politiku nije bilo izravno, ali da su teme poput rata u BiH ili Ukrajine često kratko bile prisutne na web portalu, piše Detektor.
“Moji prilozi su se emitirali na TV-u, ali nisu uvijek prenošeni na portalu, jer im nisu bili zanimljivi. Mislim da je to utjecaj Igora Dodika“, navodi bivši zaposlenik.
Mnogi primjećuju da se sadržaj i pristup udaljio od onoga što je predstavljeno na početku.
“Njima je vijest, na primjer, da Arhiv Republike Srpske ima 70 godina. Prvo, Republika Srpska nema toliko godina, drugo, koga zanima to u gledateljstvu komercijalnog medija“, kaže jedan bivši zaposlenik.
“To se pretvorilo u još jedan format ATV-a. Možda je grafika malo bolja, možda su kamere modernije, ali je počelo sa predsjednikom Republike Srpske, predsjednikom Srbije”, dodaje drugi.
Nove američke sankcije, uvedene u listopadu 2023. Igoru Dodiku i njegovoj sestri Gorici zbog korupcije, nisu obuhvatile UNU.
Osam mjeseci kasnije, sankcije su proširene na još sedam kompanija koje se smatraju dijelom mreže za “značajne prihode” obitelji Dodik. Među njima je i UNA World Network, osnivač UNE kompanija. Ove sankcije označile su kraj UNE u BiH.
“Iz našeg programa i načina izvještavanja nije se moglo zaključiti da UNA treba sankcije. Nismo to govorili samo mi, već i mnogi drugi“, kaže Radaković.
Iako su zaposlenici vjerovali da će uprava pronaći način za opstanak, to se nije dogodilo. Gašenje projekta značilo je otkaze za oko 80 radnika u BiH.
“Nitko nije očekivao da ćemo se zaista ugasiti“, kaže jedan od bivših zaposlenika.
Program je službeno ugašen 31. srpnja 2024. godine, uz poruku:
“Nakon tri godine objektivnog i profesionalnog izvještavanja i postavljanja standarda u modernom i zabavnom programu, zbog nametnutih sankcija američke administracije UNA televizija je prinuđena da prestane s radom.”
Razočarenje
Milorad Dodik, koji je ranije tvrdio da nema veze s UNOM, rekao je da je ova televizija imala ambiciju da bude medij koji promiče normalnost:
“Oni gašenjem UNA televizije žele da kažu da je BiH nenormalna, što ja smatram da je točno.”
Za razliku od BiH, UNA u Srbiji je nastavila raditi. Dotadašnji članovi uprave, Radoš i Praštalo, preuzeli su vlasništvo i formalno prekinuli veze sa sankcioniranom kompanijom.
Dok dio bivših zaposlenika vjeruje da su sankcije bile presudne za UNU, drugi smatraju da je projekt bio neodrživ od samog početka i da su sankcije samo ubrzale njegov pad.
Različito gledaju i na vlastito iskustvo u ovom mediju – neki danas ne žele da ih se uopće povezuje s UNOM, dok drugi žale što je televizija ugašena.
Pojedini ne kriju razočaranje ni prema Kusovcu, uvjereni da je morao znati više o razlozima koji su doveli do propasti ideje kojoj su se pridružili.
“Ja sam u taj projekt ušao s velikim entuzijazmom i željom da se od toga nešto napravi. Uspio sam okupiti vrhunske profesionalce iz tri države i postići da oni za kratko vrijeme počnu raditi ne zajedno, nego zajednički. Da je ista situacija danas, ne znam što bih drugačije napravio“, kaže Kusovac.
Đorđe Vujatović je doprinio ovom tekstu
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....