Brod RSS Ernest Shackleton zaplovio je preko Južnog oceana i na smrznutom otoku na vrhu Antarktičkog poluotoka ostavio 26 izdržljivih duša. Oni koji su mahali s obale za pozdrav gledali su kako njihova posljednja opipljiva veza s ostatkom svijeta odlazi dok je njih čekalo šest mjeseci zime na najhladnijem kontinentu na planetu, piše BBC Future.
- Kažu da je brže doći do nekoga na Međunarodnoj svemirskoj postaji nego medicinski evakuirati nekoga s Antarktika zimi, kaže Marlon Clark, jedan od onih 26 međunarodnih istraživača i pomoćnog osoblja koji su ostali u Rothera istraživačkom centru ‘Britanskog antarktičkog istraživanja‘ u ožujku 2018. godine.
Antarktika je najslabije naseljen kontinent na planeti, nema stalne ljudske populacije, sa samo nekoliko istraživačkih stanica i baza razasutih na 5,4 milijuna četvornih milja (14 milijuna četvornih kilometara) smrznutog krajolika. ‘Dakle, izolirani ste, kaže Clark.
- Ima puno misterija i predanja o ‘zimi na Antarktici‘. Iščekivanje je bilo najjači osjećaj kao i spoznaja, da je to je stvarno, bit ću ovdje još dugo, dugo‘.
Tijekom sljedećih 26 tjedana gotovo vječne tame i oštrog vremena, Clark i njegovi sustanari u Rotheri radili bi, jeli i družili se s jedva ikakvim kontaktom s domom. Satelitski telefonski pozivi su skupi i stoga se štedljivo koriste. Imajući samo jedni druge za društvo i ograničenu zabavu u bazi, ‘zimovnici‘, kako ih zovu, međusobno bi razgovarali – puno.
- Razgovarali bismo jedni s drugima dok smo radili, na našim pauzama, igrajući bilijar ili u našim sobama, kaže Clark, koji je pomogao koordinirati prikupljanje zimskih snimaka.
- Morali smo naučiti priče jedni drugih prilično brzo. Bilo je puno razgovora o vremenu – ovi ludi vjetrovi, morski led, sante leda, oblaci. Bilo nam je jako ugodno jedno s drugim.
Njihov zajednički jezik bio je engleski, posut žargonskim riječima jedinstvenim za antarktičke istraživačke postaje, no o tome više kasnije.
Usred svog tog razgovora događalo se nešto iznenađujuće: naglasci su im se mijenjali.
Clark i njegovi kolege to tada nisu primijetili. Sve što su znali je da sudjeluju u neobičnom eksperimentu, koji je uključivao praćenje vlastitih glasova tijekom vremena. To je učinjeno tako što su svakih nekoliko tjedana snimali 10-minutne snimke. Sjedili bi ispred mikrofona i ponavljali istih 29 riječi koje su se pojavljivale na ekranu računala. Hrana. Kava. Sakrio se. Protok zraka. Većina su bile riječi koje su redovito koristili tijekom dana i sadržavale su samoglasnike za koje se zna da se razlikuju u engleskim naglascima.
Kad su se snimke konačno vratile timu fonetičara na Sveučilištu Ludwig-Maximilians u Münchenu u Njemačkoj na analizu, otkrili su da se izgovor nekih riječi neznatno promijenio. Ono što su vidjeli bio je početak pojavljivanja novog naglaska.
Eksperiment na Antarktici ponudio je snimku nečega što se dogodilo bezbroj puta kroz ljudsku povijest, Grupe ljudi postale su odsječene od drugih, a to je dovelo do toga da se njihovi naglasci, dijalekti, pa čak i jezici razlikuju jedni od drugih. U velikoj mjeri, istraživači kažu da može pružiti uvid u to zašto su se američki i britanski engleski razlikovali na način na koji jesu.
- Željeli smo replicirati, što smo bliže mogli, što se dogodilo kada je Mayflower otišao u Sjevernu Ameriku, a ljudi na brodu bili su izolirani dulje vrijeme, kaže Jonathan Harrington, profesor fonetike i obrade govora na Ludwig-Maximillians sveučilištu u Münchenu.
- Šest mjeseci nije jako dugo, pa smo vidjeli vrlo, vrlo male promjene. Ali otkrili smo da su se neki od samoglasnika pomaknuli.
Promjene u izgovoru samoglasnika
Jedna od tih promjena bio je zvuk "ou" u riječima kao što su "flow" i "sew" koji se pomaknuo prema prednjem dijelu vokalnog trakta. Također su vidjeli kako se neki od ‘zimovaca‘ počinju približavati u načinu na koji izgovaraju tri druga samoglasnika.
Razlog za ovu promjenu otkriva mogući osnovni mehanizam za to kako biramo naglaske tijekom života.
- Kada razgovaramo jedni s drugima, pamtimo taj govor i onda to ima utjecaja na našu govornu produkciju, kaže Harrington. U stvari, prenosimo i zarazimo jedni druge izgovorima svaki put kada komuniciramo s drugima. S vremenom, ako imamo redovit i dugotrajan kontakt s nekim, možemo početi hvatati njegove zvukove.
Za ljude koji žive u izoliranoj zajednici – možda u selu u udaljenoj dolini ili naselju s druge strane oceana – to bi dovelo do pomicanja naglaska jer bi neobičnosti ili pogrešna percepcija govora postala pretjerana. Ali to može potrajati jer se naglasci proizvode iznimno finom kontrolom vokalnih organa kako bi se proizvele promjene u glasovima kao što su nazalni samoglasnici koji karakteriziraju određene naglaske poput američkog engleskog.
Na Antarktici je tijekom zime 2018. bio još jedan faktor u igri – raznolikost podrijetla znanstvenika.
Među onima koji su te zime boravili u Rotheri bilo je nekoliko Amerikanaca, islandski mehaničar, nekoliko Nijemaca, neki Škoti i jedan govornik velškog.
- Baze Ujedinjenog Kraljevstva na Antarktici prilično su jedinstvene po tome koliko su gostoljubive, tako da završite u ‘pravom loncu‘ ljudi iz različitih sredina, kaže Clark, koji je pomogao koordinirati prikupljanje snimaka koje su napravili.
Harrington i njegovi kolege koristili su se računalnim modelima kako bi predvidjeli kako bi ovaj ‘lonac‘ mogao utjecati na naglaske. Model je koristio snimke napravljene prije nego što su ‘zimovnici‘ otišli kako bi simulirao što bi se moglo dogoditi s njihovim naglascima dok su provodili vrijeme zajedno. Njihovo je predviđanje bilo nepogrešivo točno, čak i ako je preuveličalo učinke u usporedbi s onim što se dogodilo u stvarnom životu. Ni sami ‘zimovnici‘ ne bi primijetili kako su se s vremenom dogodile promjene. Ali kada su zvukovi analizirani, promjene su se mogle vidjeti unutar akustičnih valova.
- Bilo je vrlo suptilno – ne možete čuti promjene, kaže Harrington.
Ali Clark kaže da su neki od onih koji su te zime ostali u bazi pretrpjeli mnogo dramatičnije promjene u načinu na koji su govorili.
- Jedan od mojih prijatelja tamo govorio je velški kao prvi jezik i imao je jako jak naglasak kada je govorio engleski, kaže. ‘Do kraja našeg boravka tamo njegov je naglasak postao sličniji scouse (naglasak iz Liverpoola u Engleskoj).
Iako njegov prijatelj iz Walesa nije bio uključen u istraživanje naglaska, jedna Njemica jest. Njezin je naglasak postao sličniji izvornom govorniku engleskog dok je vježbala s ljudima oko sebe, prema Harringtonu i njegovim kolegama.
Novi naglaci u Londonu i Berlinu
Ova mješavina ljudi iz različitih kulturnih sredina, jezika i naglasaka nije karakteristična samo za daleke istraživačke postaje. Također se može naći – u puno većoj mjeri – u modernim gradovima. I baš poput antarktičkog lingvističkog mikrokozmosa, ti veliki, multikulturalni gradovi proizvode vlastite nove dijalekte i naglaske, pokazuje istraživanje.
Na jugoistoku Engleske, jedan od primjera toga je razvoj multikulturalnog londonskog engleskog, također poznatog kao MLE – dijalekta koji se počeo pojavljivati 1980-ih u dijelovima grada gdje su bile visoke razine imigracije. Smatra se da je nastao kad se East End Cockney u početku pomiješao s jamajčanskim patois jezikom, a kasnije i drugim jezicima među 300 ili više jezika koji se govore u Londonu.
Među utjecajima je i veliki broj ljudi u Londonu koji engleski uče kao drugi jezik, kaže Eivind Nessa Torgersen, profesor engleskog jezika na Norveškom sveučilištu za znanost i tehnologiju, koji je studirao MLE zajedno s kolegicama Jenny Cheshire i Susan Fox na Queen Mary, sveučilištu u Londonu.
- Brojni govornici MLE-a imaju druge maternje jezike i odrastaju koristeći engleski i neki drugi domaći jezik, kaže Torgersen.
- Primjer je upotreba ‘nije bilo‘ – kao u ‘ja nisam bio, ti nisi bio, mi nismo bili, oni nisu bili‘. Stariji govornici u središtu Londona i mladi govornici drugdje u jugoistočnoj Engleskoj obično koriste ‘nisu bili‘, kaže on.
- Vidjeli smo sličan razvoj događaja u drugim velikim gradovima u Europi s visokom razinom migracije, kaže on, dajući primjere nove vrste njemačkog u Berlinu i novog švedskog dijalekta u Stockholmu.
- Ove kontaktne, multikulturalne varijante imaju slične značajke: kontakt dijalekta i jezika, učenje drugog jezika, posuđenice iz drugih jezika. Ono po čemu se MLE razlikuje od drugih multikulturalnih varijanti, barem do nedavno, bilo je to što nismo pronašli mnogo posuđenica riječi iz drugih jezika.
To bi, kaže on, moglo biti djelomično zbog velikog dijela imigracije u London koja dolazi iz zemalja Commonwealtha u kojima su ljudi govorili varijaciju engleskog.
Kako reći ‘lijep dan‘ na Antarktici
U slučaju Antarktike, stanovnici u istraživačkim bazama nisu samo suptilno mijenjali svoje naglaske. Također su razvili neku vrstu antarktičkog istraživačkog slenga: zbunjujući niz riječi koje malo znače onima iz vanjskog svijeta. Možda iznenađujuće, neke od ovih riječi nemaju nikakve veze sa znanošću ili Antarktikom.
- Postoji čudan, nijansiran narodni jezik koji ljudi razviju kad su dolje, kaže Clark. ‘Ako je lijep dan, imate ‘dan čamca‘ ili ako idete van pokupiti smeće, bavite se hranom. Brzo ga pokupite i to postane vrlo normalno.‘
Unatoč tome, Antarktika je još uvijek daleko od vrste divergencije naglasaka koja se dogodila nakon kolonizacije Sjeverne Amerike, Australije i Novog Zelanda.
- Da bi se naglasci razvili do točke kada su uočljivi, zaista je potrebna promjena generacije, kaže Harrington. ‘Djeca su jako dobri imitatori, pa je taj proces međusobnog pamćenja govora kod djece pojačan. Kad bi ‘zimovnici‘ imali djecu, poput doseljenika na Mayfloweru kad su otišli u Ameriku – naglasak bi postao stabilniji.
Iznenadne navale trudnoća na jednom od najnegostoljubivijih mjesta na svijetu vjerojatno neće biti nešto što bi British Antarctic Survey potaknuo (kao ni druge baze na kontinentu).
No, s druge strane, ‘zimovnicima‘ bi to svakako dalo još nešto za razgovor osim o vremenu.