Nakon što su se iznenađujuće uspješno finalizirala prva dva preduvjeta za početak kraja krvavog trogodišnjeg rata u Ukrajini - susret Trumpa i Putina na Aljasci te Trumpa i Europljana u Bijeloj kući - na dnevni red pristigao je i treći preduvjet, koji trenutačno djeluje gotovo nepremostivo.
Naime, ruski predsjednik Vladimir Putin i njegov ukrajinski kolega, imenjak Zelenski, po svakoj bi se logici sada trebali i osobno susresti, prvi put oči u oči od početka krvavog sukoba, da bi finalizirali dogovor kojem su prethodnih dana put utabali europske, američke i ruske delegacije.
Očekivano, zapelo je već na samome početku.
Iako se Moskva, u svom stilu, jako potrudila da optimističnim (i naivnim) interpretatorima kremaljskih priopćenja da do znanja da "aktivno rade na ispunjavanju preduvjeta za susret", analitičarima čija su osjetila istrenirana za čitanje između redaka već sad je kristalno jasno da je teško zamisliti da će u dogledno vrijeme doći do tete-a-tete susreta Putina i Zelenskog.
Kako li samo Vladimir Putin može mirne duše stisnuti ruku neprijatelju, "nacistu" odgovornom za "genocid" nad ruskim stanovništvom u istočnoj Ukrajini, protiv kojeg je godinama sustavno nahuškavao cijelu naciju? Takav bi susret, naime, jedino mogao biti prikazan kao konačni dokaz slabosti Putinova režima.
Uostalom, zašto bi se jedan "legitimno izabrani i reizabrani predsjednik", poput Putina, trebao zamarati "nelegitimnim diktatorom" koji je dozvolio da mu "sitnica poput ratnog stanja onemogući raspisivanje izbora za novi mandat", zbog čega se na vlasti "zadržava uz asistenciju proglašenog izvanrednog stanja"?
Kako li si samo jedan svjetski moćnik, kakvim se Putin želi prikazati i dokazati, može dozvoliti ravnopravno sjesti uz "klauna", kako režimski mediji neumorno prikazuju Zelenskog?
Teško da će si Putin to htjeti dozvoliti.
Utoliko više što Kremlj u ovome trenutku nema razloga pristajati na velike ustupke, pogotovo nakon što mu je aktualna američka administracija na pladnju servirala prvoklasnu nagradu kojoj se nije usudio niti nadati - pompozan (i bezuvjetan!) summit na Aljasci.
Ne treba, tako, pretjerano čuditi da je Moskva za lokaciju hipotetskog tete-a-tete susreta Zelenskog i Putina predložila ni manje ni više nego - Rusiju. Prijedlog je, naravno, odlučno odbačen u samome startu; ako ni zbog čega drugoga, onda zato što je Kremlj u više navrata pokušao atentat na Volodimira Zelenskog prošlih godina.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji se posljednjih dana nametnuo kao jedan od ključnih lidera Europe, promptno je predložio alternativu - Ženevu. Švicarska je Putinu spremno ponudila i mogućnost okretanja glave od međunarodnog uhidbenog naloga ako na teritorij njezine države stigne s ciljem postizanja mira.
Osim Ženeve, kao grad domaćin hipotetskog susreta spominje se i Rim; što na inicijativu talijanske premijerke Giorgie Meloni, a što na inicijativu novog pape Lava XIV., koji je u nekoliko prilika svog kratkog pontifikata jasno dao do znanja da bi jako volio sudjelovati u građenju dijaloga između zaraćenih strana u Ukrajini.
Ako uzmemo u obzir da bi Ženeva bila preveliki ustupak Zapadu, a Rusija (i Kina) preveliki ustupak Moskvi, postoji jedna lokacija kojoj logika u ovome trenutku daje komparativnu prednost - Budimpešta. Mađarsku prijestolnicu kao opciju je ponudio premijer Viktor Orbán; ideološki blizak Donaldu Trumpu, a kućno blizak Vladimiru Putinu.
U bubnju mogućih mjesta susreta nalaze se i Beč, Istanbul i Doha.
No sama lokacija trenutačno je manje bitna. Neusporedivo važnija je dinamika kojom će se (pokušati) graditi most između Kijeva i Moskve.
Dok skeptici ne očekuju mnogo od susreta Putina i Zelenskog, unatoč tome što glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt neumorno tvrdi da je krajnji cilj njihove administracije dogovoriti tete-a-tete susret dvaju predsjednika i da u tome očekuju uspjeh, Steve Witkoff, Trumpov posebni izaslanik za mir u svijetu, ima bitno trezveniji stav i tvrdi da će prihvatiti i opciju tzv. trilaterale.
Drugim riječima, u tom bi (osjetno izglednijem) scenariju za stolom osim Putina i Zelenskog sjedio i Donald Trump, kao svojevrsni posrednik tek uspostavljenog rusko-ukrajinskog dijaloga.
Međutim, s velikom pažnjom treba proanalizirati izjavu pomoćnika Kremlja Jurija Ušakova, koji je ove srijede izjavio da "prikladnim smatra uključiti mogućnost podizanja razine predstavnika ruske i ukrajinske strane". Zašto je to važno? Zato što, prema svemu sudeći, Kremlj i ne planira dogovoriti susret Putina i Zelenskog, nego radi na uspostavi preduvjeta za susret premijera (Mihaila Mušustina i Julije Sviridenko) i/ili ministara vanjskih poslova (Sergeja Lavrova i Dmitra Kulebe).
Na taj bi način Rusi zadovoljili formu, ali bi si ostavili dovoljno manevarskog prostora da ne legitimiraju Volodimira Zelenskog i, općenito, Ukrajinu. Ta opcija je, naime, trenutačno daleko najizglednija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....