LONDON - Kada je u travnju 2007. bivši šef moskovskog dopisništva Guardiana, Luke Harding, prvi put shvatio da je na meti FSB-a, sve se u njegovu stanu činilo normalnim - osim što je u sobi njegova šestogodišnjeg sina bio otvoren prozor, a bio je siguran da ga je zatvorio, i u gostinjskoj se sobi vrtjela prazna kazeta, za koju je bio siguran da je nije stavio u kazetofon.
Znakova provale nije bilo, u stanu nije nedostajalo ništa. Ali da se zbiva nešto neobično podsjetio ga je i alarm koji se usred noći začuo iz dnevne sobe - netko je budilicu namjestio da zvoni u 4.10, a Harding je znao da to nije bio on.
“Čini se da je uljezima cilj bio demonstrirati da su bili tamo, i vjerojatno pokazati da bi se mogli vratiti. Mračnu simboliku otvorenog prozora u dječjoj sobi nije bilo teško dokučiti: pazi ili bi ti djeca mogla slučajno ispasti”, piše Harding u novoj knjizi “Mafia State” (Mafijaška država), u kojoj opisuje kako je postao najomraženiji novinar u Kremlju i FSB-ov “psihološki rat” protiv njega i njegove obitelji koji je uslijedio.
Tajna kampanja
Harding tvrdi da je FSB - bivši KGB - od dolaska na vlast Vladimira Putina, također bivšeg KGB-ovca, postao najmoćnija sila u Rusiji, koja operira izvan zakona i prema svojim vlastitim tajnim pravilima.
Osim izravne likvidacije političkih protivnika - poput ubojstva Aleksandra Litvinenka 2006. u Londonu, Harding tvrdi da FSB vodi masovnu i sustavnu tajnu kampanju maltretiranja opozicijskih aktivista te zapadnih diplomata i novinara.
U najboljoj maniri istočnonjemačkog Stasija, agenti FSB-a provaljuju u stanove i koriste “meke” tehnike zastrašivanja - razmještaju pokućstvo, otvaraju ili zatvaraju prozore, navijaju budilice u neobična vremena, prisluškuju telefone, provaljuju u e-mailove - sve kako bi demoralizirali svoje ciljeve. Iako se službeno o tome ne govori, kampanja FSB-a toliko je raširena da britanska vlada, primjerice, ne uspijeva pronaći dovoljno radnika za svoju moskovsku ambasadu, a diplomati koji se i pristanu preseliti u Rusiju zbog zastrašivanja često se prijevremeno odluče vratiti kući.
Neobične stvari
Dva tjedna prije nego što se dogodila prva provala u Hardingov stan, ruski oligarh i otvoreni kritičar Kremlja Boris Berezovski Guardianu je dao intervju u kojem je pozvao na nasilno rušenje Vladimira Putina. Na tekstu su bila tri imena, uključujući i Hardingovo.
Oko njega su se odmah počele zbivati neobične stvari: provaljeno mu je u privatni e-mail, u ured ga je nazvala osoba koja je tvrdila da je iz predsjednikova ureda i zahtijevala broj njegova mobitela, ispred ulaza u njegov stan u sedam ujutro se pojavila čudna žena koja ga je, kada je otvorio vrata, samo pogledala i otišla bez riječi.
Tjedan dana nakon provale primio je i poziv FSB-a, koji je u međuvremenu pokrenuo kaznenu istragu o njihovu tekstu. Djelatniku FSB-a, koji mu je zakazao informativni razgovor, Harding je pokušao objasniti da je njegov doprinos tekstu bilo to što je nazvao glasnogovornika Kremlja Dmitrija Peskova i zatražio komentar.
- Predlažem da dođete u pratnji odvjetnika - rekao mu je FSB-ovac.
Razgovor je zakazan u nekoć zloglasnom KGB-ovu zatvoru Lefortovo, a Harding tvrdi da svrha razgovora nije bilo otkrivanje istine, nego zastrašivanje.
Čudne stvari nastavljale su se događati u njegovu životu. Telefonska veza prekidala bi mu se svaki put kada bi bile spomenute riječi “Litvinenko” ili “Berezovski” - što je Harding neko vrijeme uspješno izbjegavao koristeći riječ “banana” - ili kada bi rasprava prešla na kremaljsku politiku.
Pogoršanje situacije
Situacija se opet pogoršala kada je u kolovozu 2008. u Gruziji izbio rat oko Južne Osetije. Harding je s terena izvještavao o tome kako je ruska vojska brzo porazila gruzijsku, ali i kako su paravojne jedinice iz Južne Osetije uz potporu ruskih postrojbi krenule u krvavi pohod na gruzijske civile.
“Bilo je to etničko čišćenje 21. stoljeća, i ja sam to tako i nazvao”, napisao je Harding.
Kada se vratio u Moskvu, pozvao ga je dužnosnik ministarstva vanjskih poslova zadužen za akreditacije britanskih novinara.
- Zašto ostajete u ovoj zemlji? Zar se vaša obitelj ne boji da bi vam se, ako ostanete ovdje, moglo dogoditi nešto neugodno? - pitao ga je.
“Je li to bila prijetnja? Izgledalo je tako”, napisao je Harding.
Neformalna pravila
Provale u njegov stan i ured postale su učestalije. Opet im je u stanu ostavljen otvoren prozor, a iz sustava alarma izvađene su baterije. Jednom im je isključeno centralno grijanje, a ispod stepenica ostavljena zvoneća naprava.
Provaljeno mu je u ured, a s računala izbrisana fotografija žene i djece. Idući su mu put očistili tipkovnicu, a vrata je postalo teže otvarati.
Harding piše kako se većina stranih medija u Rusiji drži neformalnih pravila. “Tabu teme uključuju korupciju u Kremlju, aktivnosti ruskih obavještajnih agencija i kršenja ljudskih prava od strane federalnih sigurnosnih snaga i njihovih lokalnih suradnika na Sjevernom Kavkazu, te spekulacije o Putinovu osobnom bogatstvu, za koje neki izvori tvrde da bi moglo iznositi i 40 milijardi dolara”, piše Harding.
Kršenje tih pravila Hardinga je dovelo do toga da su mu na kraju uskraćene akreditacija i viza. Istekle su u studenome 2010., a u ministarstvu vanjskih poslova rečeno mu je da je prekršio pravila tijekom Greenpeaceova putovanja za novinare po ruskom Arktiku, kao i posjetom Ingušetiji. No, drugi novinari koji su bili na istim putovanjima nisu imali problema.
“Moje četiri godine u Rusiji završavaju, dakle, na dramatičan način: školskim izbacivanjem u sovjetskom stilu. Postajem prvi zapadni dopisnik s takvom sudbinom od završetka hladnoga rata”, piše Harding.
Zabranili mu ulazak
No, 24 sata prije nego što je trebao otići iz Moskve, stiže novi poziv - viza mu se produžuje za šest mjeseci kako bi djeca mogla završiti školu. Početkom siječnja, obitelj mu se stoga vratila u Moskvu, a on je u Britaniji ostao završiti knjigu. No, Guardian je u međuvremenu objavio više članaka o američkim depešama u kojima se Rusija opisuje kao “mafijaška država” - s Hardingovim potpisom - pa kada se i on u veljači odlučio vratiti u Moskvu, na aerodromu mu je rečeno da se makne u stranu.
- U skladu s člankom 27 ruskog federalnog zakona, zabranjuje vam s ulazak u Rusku Federaciju. Za vas je Rusija zatvorena - rekao mu je policajac.
Ispostavilo se da ga je na crnu listu stavio FSB, a da ministarstvo vanjskih poslova o tome nije znalo ništa. Četiri dana poslije javljeno mu je da ipak može dobiti vizu. Vratio se u Moskvu, no njegova je obitelj izglasala da se ipak žele vratiti u Britaniju.
KGB je trikove učio od Stasija
Ruski obavještajci, još u tadašnjem KGB-u, psihološke su taktike naučili od DDR-ove tajne službe Stasi, čiji su agenti pokušavali onemogućiti djelovanje protivnika režima tako što bi im stvarali kaos u privatnom i obiteljskom životu. Znali su im provaljivati u stanove i sa zidova skidati slike, zamijeniti jednu vrstu čaja drugom, pa čak i poslati vibrator ženi muškarca koji im je bio meta, kako bi posumnjao da ga žena vara, piše Guardian. Ljudi često nisu shvaćali da je to napravio Stasi, mnogi su mislili da su poludjeli, neki bi stvarno dobili slom živaca, a nekoliko ih se i ubilo. Istočnonjemački lider Erich Honecker smatrao je da su psihološke operacije bolje od otvorenog progona jer ih se može lakše negirati. Ako bi se netko požalio policiji, bilo bi mu jednostavno rečeno da ga očito muči paranoja. ( N. Šajn)
FSB-ovci priznaju da su ubili Litvinenka
MOSKVA - Iako to nikad neće službeno reći, u privatnim razgovorima visoki dužnosnici FSB-a priznaju da je ubojstvo ruskog disidenta Aleksandra Litvinenka 2006. u Londonu moralo biti djelo njihove agencije. No, nisu impresionirani načinom na koji je operacija izvedena, rekla je Hardingu Olga Krištanovskaja, najbolja ruska stručnjakinja za kremaljske elite i dobra poznavateljica FSB-a. Litvinenko je očito otrovan premalom dozom radioaktivnog polonija pa je, umjesto da umre odmah, umirao tri tjedna. Britanska je istraga utvrdila da je plan ubojica vjerojatno bio da se ne otkrije čime je otrovan.
Harding u knjizi otkriva i da u britanskom veleposlanstvu u Moskvi postoji ‘polonijska’ stolica na kojoj je sjedio, i ozračio je, Andrej Lugovoj, agent FSB-a koji je vjerojatno ubio Litvinenka. Veleposlanstvo ne zna što bi s njom pa stoji zaključana u jednoj sobi.