Neočekivana najava javne istrage u slučaj ubojstva Aleksandra Litvinenka iznenadila je mnoge. Marina Litvinenko na taj je trenutak čekala gotovo osam godina. Njeno neumorno nastojanje da se pronađe i osudi ubojica njezina supruga godinama je nailazilo na šutnju, odgađanje i isprike. William Hague, koji je do neki dan služio na mjestu ministra vanjskih poslova, inzistirao je na tome da je slučaj osjetljiv i da bi javna istraga mogla ugroziti operacije MI6, odbijajući sastanak s Marinom Litvinenko koja ga je upozoravala da će Putin iskoristiti svaki znak slabosti. Nije jedini. Litvinenko je godinama zaprepašteno pratila kako Zapad tolerira ono što naziva Putinovim kršenjem pravila i danas, promatrajući posljedice, koje uključuju stravično ubojstvo njezina supruga, britanskog državljanina, oružjem masovnog uništenja, rat u Ukrajini i katastrofu leta MH17, poručuje: Upozorila sam vas!
Širok osmijeh
S Marinom Litvinenko nalazim se početkom tjedna na ručku u jednom restoranu u zapadnom Londonu. Očekujem strogu osobu opreznih kretnji i izjava, iz koje će izbijati rane žene koja je prije četrnaest godina preko noći bila prisiljena napustiti Rusiju, koja je preživjela bolest i smrt supruga u stravičnim okolnostima i čiji je strah za vlastitu sigurnost i sigurnost njezina sina dio svakodnevnice. Umjesto toga, Marina me dočekuje sa širokim osmijehom na licu, veseleći se sunčanom danu i ribljim faširancima fishcakes, osebujnoj tvorevini britanskog kulinarstva koje su, kaže, osobito dobre u restoranu u kojem se nalazimo. Samouvjereno se hvatam za indikativni tajming koji je Theresa May odabrala za početak javne istrage u ubojstvo Aleksandra Litvinenka. Prošlog ljeta britanska ministrica unutarnjih poslova odbila je zahtjev za istragu. U međuvremenu dogodilo se rušenje aviona u Ukrajini i ubojstvo njegovih 298 putnika te ostavka ministra vanjskih poslova Williama Haguea. Slučajnost? U političkim i medijskim kuloarima Londona jednoglasno se zaključilo da je odluka o javnoj istrazi, koja je započela krajem ovog tjedna, jasna poruka Putinu da je došao kraj rusko-britanskom prijateljstvu. Marina odbija takav medijski svrsishodan scenarij. - Ja sam godinama očekivala tu odluku. Znala sam da će do nje doći, samo zašto tako kasno? Ipak, ne mislim da je odluka donesena kao kazna Putinu, mislim da su se stvari slučajno poklopile. Odluka je morala biti donesena danima ranije, a pošto je ovaj tjedan zadnji dan zasjedanja parlamenta, odlučeno je da se ona sada provede - govori. Iako će Rusi, slaže se, početak suđenja vidjeti kao poruku Rusiji i Putinu, Marina iznistira: - Važno je da Rusi shvate - zakon je zakon. Mnogi su sumnjali, uključujući moje prijatelje, i pitali me: ‘Gdje ti je sada to britansko zakonodavstvo?’. Sada se događa i sada će vidjeti. Ja nikada nisam gubila vjeru - tvrdi.
1Više puta ste naveli da su lideri zapadnih zemalja naivni u načinu na koji se odnose prema Putinu?
- Ljudi ne shvaćaju s kime imaju posla. Političari školovani na Oxfordu i Cambridgeu ne mogu razumjeti nekoga tko je školovan u školi KGB-a. Oni međusobno govore različitim jezicima. Dok ti gledaš kako postići najbolje za svoju zemlju, osoba s druge strane samo te pokušava prevariti prepredenim trikovima. Nju ne zanima koje su tvoje najbolje strane, već samo traži tvoje slabe strane kako bi te mogla iskoristiti i slomiti u budućnosti. Nažalost, Rusiju su danas kidnapirali takvi ljudi, oni je koriste na svoje načine i učinili su lice Rusije ružnim pred cijelim svijetom.
Smatrate li da su zapadne zemlje, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, dijelom odgovorne?
- Činjenica je da je koalicijska vlada u Britaniji željela postići bolje odnose s Rusijom. Mislili su, ako laburistima nije uspjelo, nama će uspjeti kroz trgovinu, biznis, mislili su da će pronaći način kako uzeti novac od Rusije i imati partnera u Rusiji. No, ti ljudi iz Rusije imaju drugačiji mentalitet, njima nikad nije dovoljno. Oni uvijek žele još.
A Zapad? Mislite li da se radi isključivo o naivnosti ili dijelom o pohlepi?
- Istina, ne radi se samo o naivnosti, već i o pohlepi. Zbog poslovnih odnosa, mnogo novca, ovisnosti o plinu - u jednom trenutku Zapad se bojao da će biti smrznut zimi ukoliko ne zadrže dobre odnose s Rusijom. Neki su naravno imali i osobne veze i interese. Bila sam šokirana kada je prije godinu dana ili dvije osnovana udruga “Mladih konzervativaca Rusije”, s velikom ceremonijom u ruskoj ambasadi u Londonu i mnogim uglednim političarima, uključujući Sir Malcolma Rifkina (zastupnika u parlamentu za londonski Kensington iz redova konzervativaca, op.a.), kojeg osobno poznajem. Sjećam se da sam bila toliko šokirana da sam poslala e-mail Sir Malcolmu i pitala ga što mu to treba. Jedan od članova te konzervativne omladine je sin čelne osobe KGB-a. Kako je to moguće?! To je neukusno! Kao i činjenica da je Lubov Chernukhin, supruga jednog bivšeg Putinova ministra, dala 160.000 funti (oko 1,5 milijuna kuna, op.a.) konzervativnoj stranci. Moj suprug uvijek je upozoravao Britance da se čuvaju ruskog novca. Znao je da će on pristizati u London u velikim količinama i upozoravao je Britance da ne dozvole da postanu ovisni o njemu.
Je li Zapad indirektno odgovoran za činjenicu da se Rusija usudila na rušenje leta MH17?
- Radi se o kršenju pravila. Kada igraš igru, moraš slijediti pravila, iako zbog njih katkad gubiš, to su pravila. Kako se sada pokazalo, Rusi imaju svoja vlastita pravila. Povijest počinje još 2001. kada je nakon napada na SAD 11. rujna Zapad odlučio da žele imati Ruse na svojoj strani. Dvije godine kasnije odlučili su da su problem sa Čečenijom interni problemi, onda kada je Mihail Hodorkovski uhapšen ponovno su se držali podalje, zaključujući da se radi o internim problemima. Još jednom su prekršili pravila 2006., ubojstvom moga supruga radioaktivnim polonijem. Dvije godine kasnije - Gruzija. Svaki put poruka je bila jasna. Svaki put Zapad je rekao: Dat ćemo vam još jednu šansu. Nadamo se da ćete se popraviti. Evo što se dogodilo. Sada su u velikom problemu jer je Rusija prekršila sva pravila.
Ipak, Rusi u Rusiji ne misle tako. Putin je popularniji nego ikada.
- Nevjerojatno je kako Rusi reagiraju na Ukrajinu, kako su sretni što je došlo do invazije Ukrajine. To je zaista čudno. Ali, medijska propaganda je potpuno nevjerojatna. Ona utječe na samo na neobrazovane ljude, već i one koji imaju pristup internetu, stranim medijima, BBC-ju, Financial Timesu. No, propaganda je toliko agresivna! Ideja patriotizma danas je vrlo popularna u Rusiji. Patriotizam i propaganda danas mnogo su opasniji nego u sovjetsko doba. Tada ljudi nisu bili aktivni, znali su da sve što se piše nije istina, znali su da ne može biti istina da su svi Amerikanci gladni, ali nisu se obazirali, gledali su samo kako imati dovoljno novca da prežive od jedne plaće do iduće. Danas su ljudi postali vrlo agresivni, svoja demokratska prava okupljanja i demonstracija koriste na krivi način. Ali, sva ta politička aktivnost koja ide u korist Putinu jedan dan se može okrenuti u suprotnom smjeru. Toliko je sličnih primjera - najpopularniji primjer je Ceausescu koji je bio naoko obožavan, a nakon dva tjedna smaknut. Putin živi u strahu i ne vjeruje nikome. Poruke sa Zapada ga ljute i osjeća se dezorijentirano. Vjerovao je da ga se ljudi boje, ali sada mu Zapad pokazuje da ga se ne boji i da znaju da je zao tip. Nedavno je pokazao da je spreman na promjene, kada je dao videoizjavu usred noći u Moskvi, a tijekom dana u SAD-u čime je pokazao da je poruka ustvari bila namijenjena Zapadu. No, on ne smije pokazati Rusima bilo kakav znak slabosti, iako zna da bi izostanak potpore Zapada imala katastrofalne posljedice. On mora zadržati kruti stav ispred Rusa jer Rusi žele ličnost poput Staljina.
(...)