Treba li se ruski predsjednik Vladimir Putin zabrinuti za svoj položaj i politiku koju vodi već na isteku prve godine svog četvrtog mandata na kremaljskom tronu? Naime, relevantna sociološka istraživanja među Rusima pokazuju tendencije koje mogu izazvati uznemirenje u Kremlju, kao i da je sve veći broj Rusa u disproporciji sa željama vladajuće elite.
U svega devet mjeseci, od ožujka do prosinca 2018. godine, popularnost i povjerenje u samog Vladimira Putina smanjila se sa 89 posto (ožujak), preko 60 posto (srpanj) na oko 40 posto u prosincu, kažu podaci prestižnog moskovskog sociološkog instituta Levada centar.
Dvije odlike
To je prilično drastičan pad u tako kratkom vremenskom periodu. Za Putina je zabrinjavajuće da mu popularnost najviše pada među mladima između 25 i 35 godina (oko 59 posto njih), a najviše ga podržava starija umirovljenička populacija koja mu je sklona (80 posto). Direktor Levada centra Lev Gudkov je za neovisnu Novaju gazetu izjavio da se mogu detektirati dvije važne odlike u 2018. godini: prva je “tendencija vlasti da održi i potiče velikodržavno raspoloženje stanovništva”, a s druge strane se “uočavaju sve veći socijalni i egzistencijalni strahovi te nespokojstvo za budućnost” kod velike većine Rusa.
Naime, pojavio se i strah od “svjetskog rata” (57 posto). To je direktno utjecaj stalne antizapadne, antinatoovske propagande u javnom i medijskom prostoru. Gudkov kaže kako je primjetno da raste uznemirenost kod Rusa da bi se konfrontacija Rusije sa SAD-om i NATO-om mogla “izroditi u rat”.
Zanimljivo je da se 40 posto Rusa “boji povratka represije”, a najviše ih se boji policije (51 posto). Zbog toga, piše Novaja gazeta, unatoč neprestane domoljubne promidžbe, stalne antizapadne propagande i uvjeravanja o rusofobiji Zapada, militarizaciji društva, inzistiranja na “ruskom samostalnom putu”, “građenju kulta vlastitih nacionalnih tradicija i konzervativnih duhovnih vrijednosti” i toga da “nam sankcije ne mogu ništa”, raste broj Rusa koji žele promptnu normalizaciju odnosa sa Zapadom. Takav stav sada zagovara 79 posto Rusa, a do prije šest mjeseci podržavalo ga je nešto više od 45 posto ljudi.
Osim toga, stalno raste broj onih koji imaju pozitivno mišljenje o SAD-u (oko 42 posto, početkom 2018. bilo ih je jedva 20 posto), iako se ta zemlja označava kao glavni ruski suparnik i neprijatelj. Gudkov kaže kako pada i “Krimska euforija”. Prije četiri godine pripajanje Krima kod Rusa je izazivalo osjećaj ponosa i slave, ali danas se sve više pitaju koliko to košta te koliko su zbog toga izgubili na standardu, a Rusija se našla u izolaciji. Oko 40 posto Rusa smatra da im je u 2018. pao standard, dok je samo 9 posto reklo kako se on popravio. Zanimljivo je, kaže Gudkov, da raste broj onih koji ne razmišljaju “kako živjeti bolje” nego “samo da ne bude gore”, pa ne začuđuje da se 45 posto Rusa boji siromaštva, a njih 70 posto tvrdi da nema nikakvu ušteđevinu.
Spremnost
No, Putina je ipak najviše koštala mirovinska reforma, protiv koje je čak 90 posto Rusa iskazalo nezadovoljstvo, ali i ono što režim najviše brine - spremnost da izađu na prosvjede. Kako kaže Gudkov, do sada su spremnost za prosvjede izražavali uglavnom obrazovani i mlađi ljudi (studenti) iz velikih urbanih sredina, dok sada raste broj Rusa spremnih na “izlazak na ulice” i među radnicima i u provinciji, ali i među “proračuncima”, odnosno onima koji žive na proračunu. Iako, kaže Gudkov, režim nastoji pokazati da ne strahuje ni od sankcija ni od izolacije, od 62 do 64 posto Rusa osjeća strah, depresiju te ima osjećaj poniženja i nanesene nepravde.