Jedne srpanjske noći 2002. godine, u 23:35 sati, let 2937 Bashkirian Airlinesa i let 611 DHL-a sudarili su se brzinom većom od 1300 kilometara na sat iznad njemačkog grada Überlingena. U putničkom avionu, samo nekoliko sekundi ranije, 52 ruske djece i tinejdžera smijalo se i čavrljalo, na putu prema Barceloni i svojem sanjanom odmoru na Costa Doradi. Nekoliko sekundi kasnije, smijeh i veselje zamijenili su vriskovi užasa.
Na jednu od najvećih zrakoplovnih tragedija u Europi podsjetio je norveški dnevnik Dagbladet. U 23:35, repni dio teretnog aviona prepolovio je putnički zrakoplov. Stanovnici Überlingena i okolnih sela čuli su snažnu eksploziju.
- Prvo smo čuli ogroman prasak. Zatim su s neba pale dvije ogromne vatrene kugle - rekao je očevidac Jürgen Tundelsweiler.
Na površini većoj od 200 četvornih kilometara, metal, krhotine i tijela padali su poput kiše. Mrtva djeca pronađena su u vrtovima, na cestama i po poljima. No, kako su se dva moderna zrakoplova, oba opremljena najnovijim sustavima za upozorenje na sudar, mogla sudariti u strogo kontroliranom zračnom prostoru iznad srednje Europe?
Svjedok najgore avionske nesreće u Hrvatskoj za Jutarnji: Još sanjam tijela kako padaju s neba
U kontrolnom centru švicarske zrakoplovne tvrtke Skyguide, Danac Peter Nielsen bio je jedini kontrolor leta na dužnosti. Njegov kolega bio je na pauzi, a nekoliko ključnih sustava nije radilo zbog održavanja. Automatski sustav za upozorenje na sudar bio je isključen. Telefonske linije s drugim kontrolnim centrima bile su u prekidu. Nielsen je morao ručno pratiti sav promet – zadatak koji se pokazao nemogućim za jednu osobu.
Jurili su jedan prema drugome
U 23:34 uočio je dva zrakoplova na istoj putanji, no bio je zauzet drugim zrakoplovom kojem je bila potrebna pomoć te nije mogao kontaktirati svoje njemačke kolege.
Samo 44 sekunde prije sudara, zgrabio je mikrofon:
- Spustite se na razinu leta 350, požurite! - zapovjedio je pilotima baškirskog aviona.
Vjerovao je da je time spriječio katastrofu. No, upravo ta naredba bila je kobna. Zrakoplovi su imali automatski sustav protiv sudara nazvan TCAS. Kada se dva zrakoplova opasno približe, sustav izdaje naredbu jednom da se penje, a drugome da se spušta.
Međutim, kada je TCAS naredio ruskom avionu da se penje, Nielsen mu je istovremeno dao suprotnu naredbu, da se spušta. U kokpitu baškirskog aviona nastala je potpuna zbrka. Koga slušati, automatski sustav ili kontrolora leta?
- Penjanje! Penjanje! - alarmirao je TCAS.
- Vodi nas dolje! - odlučio je kapetan Oleg Grigorijev slijediti naredbu kontrolora.
Istovremeno, drugi, DHL-ov avion, slijedio je svoju TCAS naredbu i također se spuštao. Oba zrakoplova sada su jurila ravno jedan prema drugome. Dvije sekunde prije sudara, ruski pilot očajnički je pokušao promijeniti putanju, no bilo je prekasno.
U baškirskom avionu bilo je 60 putnika i devet članova posade. Među njima 52 djece, mnogi od njih školarci iz ruskog grada Ufe, daroviti učenici koji su se istaknuli u umjetnosti, glazbi i sportu.
Biserna ogrlica među olupinama
Putovanje u Barcelonu bila je nagrada, organizirana od strane lokalnog UNESCO-ova odbora. Većina roditelja bili su visokopozicionirani državni službenici u republici Baškortostan. Djeca su izvorno trebala letjeti drugim letom. No, vozač ih je odveo na pogrešnu zračnu luku u Moskvi, zbog čega su propustili prvotni let. Umjesto toga, prebačeni su na nesretni let 2937.
Među putnicima bili su i Svetlana Kalojeva (42), Konstantin (10) i Diana (4). Putovali su kako bi se pridružili svom suprugu i ocu, Vitaliju Kalojevu, koji je tog ljeta radio kao arhitekt u Barceloni.
Dok je Kalojev čekao obitelj na aerodromu, stigla je strašna vijest da se avion srušio. Nitko nije preživio. Požurio je na mjesto nesreće i bio među prvim članovima obitelji koji su stigli. Dok je panično pretraživao olupinu, pronašao je slomljenu bisernu ogrlicu koja je pripadala njegovoj kćeri Diani.
Ubrzo je pronašao i njezino tijelo, relativno netaknuto jer je pad ublažilo drveće. Njegova supruga Svetlana pronađena je na polju, a sin Konstantin na autobusnoj stanici u Überlingenu. Vlasti su proglasile dane žalosti, trgovine su bile zatvorene, festivali otkazani, a na radiju se puštala samo tužna glazba.
Peter Nielsen, kontrolor leta, bio je shrvan i počeo je primati psihološku pomoć - u mjesecima koji su uslijedili, mnogi su za nesreću krivili upravo njega. Iako istražni odbor još nije iznio konačne zaključke, Vitalij Kalojev već je donio svoju: Nielsen je kriv i mora platiti.
U Rusiji ga slavili kao heroja
Godinu i pol nakon nesreće, Kalojev je otputovao u Švicarsku. Unajmio je privatnog detektiva kako bi pronašao Nielsenovu adresu. U prtljazi je nosio nož dug 22 centimetra i fotografije svoje pokojne obitelji.
Dana 24. veljače 2004. pokucao je na vrata Nielsenove kuće u Klotenu, predgrađu Züricha. Nielsen je izašao na terasu i našao se licem u lice s ožalošćenim ocem. Kalojev mu je navodno pokazao fotografije supruge i djece.
- Pristupio sam Nielsenu kao otac koji voli svoju djecu. Htio sam da vidi slike moje mrtve djece pored svoje žive djece - objasnio je Kalojev kasnije na sudu.
Prema njegovim riječima, Nielsen je reagirao hladno i odbojno. Tada mu se, kaže, "zacrnilo pred očima". Ubo ga je oko 20 puta, u lice, prsa i leđa. Kada je čula vriske, Nielsenova supruga istrčala je van i pronašla ga kako krvari na tlu, dok je Kalojev bježao. Peter Nielsen preminuo je od zadobivenih ozljeda.
Tri mjeseca kasnije objavljeno je službeno izvješće o nesreći. U njemu je utvrđeno da je nesreća bila posljedica sistemske pogreške unutar Skyguidea, a ne osobna Nielsenova greška. U listopadu 2005. Kalojev je osuđen na osam godina zatvora zbog ubojstva iz predumišljaja. U Rusiji je proglašen herojem. U anketi koju su provele ruske novine Izvestija, 69 posto čitatelja smatralo je da treba biti oslobođen optužbi.
"Bio mi je nitko. Idiot"
Već 2007. godine pušten je na uvjetnu slobodu. Na moskovskom aerodromu dočekala ga je Putinova omladinska organizacija s plakatom: "Ti si naš heroj!"
Slavljen je i u svom rodnom Vladikavkazu. Ubrzo nakon toga imenovan je zamjenikom ministra graditeljstva u Sjevernoj Osetiji.
- Zaštitio sam čast i uspomenu na svoju djecu - rekao je Kalojev za Los Angeles Times 2008. godine.
O Nielsenu je tada rekao: "Bio mi je nitko. Idiot. I za to je platio životom."
Nesreća iznad Überlingena dovela je do važnih sigurnosnih reformi u zrakoplovstvu. Danas je kristalno jasno: piloti se uvijek moraju pridržavati upozorenja TCAS-a, čak i kada su u suprotnosti s naredbama kontrolora leta. Skyguide je također prošao opsežne reforme. Sada su na dužnosti uvijek barem dva kontrolora, čak i pri slabom prometu.
Na mjestu tragedije u Überlingenu danas stoji spomenik u obliku slomljenog komada nakita - simbol biserne ogrlice Kalojeve kćeri. U kontrolnom centru Skyguidea, dva kamena bloka simboliziraju dva aviona. Između njih uzdiže se staklena ploča ukrašena zlatnim lišćem. U bazi su uklesana dva datuma, jedan za tragediju, drugi za osvetničko ubojstvo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....