Nakon dosta nagađanja, i nekoliko važnih iskoraka na globalnom planu koji se tiču Kine, ali i njenog sve otvorenijeg vanjskopolitičkog angažmana, objavljeno je da u Moskvu, u čak trodnevni posjet stiže kineski vođa Xi Jinping, koji je na nedavnom svekineskom kongresu potvrdio da je, novim izborom za predsjednika, nadmašio i kultnog Mao Tsetunga.
Xi Jinping, prema objavi koje prenose i ruske agencije, stiže kod Vladimira Putina 20. ožujka, kada će prvo biti neformalni susret na večeri, a onda 21. počinju "pravi" razgovori, a odlazak se predviđa 22 ožujka. Xi Jinping dolazi Putinu na kako, prenose ruski mediji, konstruktivne, opsežne razgovore koji trebaju potvrditi i, kako podvlači prokremaljska agencija Ria novosti, ‘zacementirati rusko-kinesko prijateljstvo i partnerstvo‘, a naglašava se da će se tokom posjete ‘potpisati i čitav niz važnih međudržavnih bilateralnih sporazuma‘.
Kineski ambasador u Moskvi Zhang Hanhui u razgovoru za Ria novosti kazao je da će Rusija i Kina biti "rame uz rame" u borbi za ostvarenjem "višepolarnog svijeta" i dokidanja dominacije jedne strane (misli se na SAD), a to su ruski mediji odmah protumačili da će "Kina uvijek Rusiji čuvati leđa", pa i u ratu protiv Ukrajine.
Do posjete, koju svi s nestrpljenjem očekuju, dolazi u važnom političkom trenutku kada Kina sve otvorenije preuzima političku inicijativu na globalnoj sceni. Rusiji, pak s druge strane, čak i svijest da može potpasti pod kinesku dominaciju, u trenutku kada se suočava s međunarodnom izolacijom, sve razornijem utjecaju ekonomskih sankcija i više-manje nepovoljnom stanju na bojištu u Ukrajini, od velike je važnosti naklonost Kine, ponovimo, čak i po cijenu da postane kineski "mlađi brat", dakle u poziciji u kojoj Rusija nikad nije bila.
Moskva očito spremno (namjerno ili iznuđeno!?) prepušta Kini glavnu ulogu u "velikoj novoj podjeli svijeta" i stvaranju tzv. novog svjetskog poretka. Posjet Xija Putinu mogao bi potvrditi tu veliku promjenu na globalnoj sceni i zamjenu mjesta na pozicijama glavnih velesila i suparnika SAD-u. A za takvu ulogu Peking se mora prometnuti u stožernog vanjskopolitičkog čimbenika.
Podsjetimo se da je Kina prije koji tjedan prvo iznijela svoj dosta "hermafroditski" mirovni plan za okončanje rata u Ukrajini, koji doduše ni jednom riječju ne spominje ni termin "rat" niti da je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu, niti se, recimo, spominje da se Rusija povuče s okupiranih područja, ali je pokazala da ima nekakav prijedlog, dok drugi (misli se na Zapad), kao, nemaju.
No, važan je to iskorak za Peking koji se dosad uglavnom klonio takvih vanjskopolitičkih iskakanja. Rusija je podržala taj nedorečeni mirovni plan, pa se očekuje da o njemu bude riječi na sastanku s Putinom, pogotovo jer je iz kineskog ministarstva vanjskih poslova već najavljeno da će Xi Jinping, nakon susreta s Putinom, telefonski nazvati i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i obavijestiti ga o svom razgovoru s ruskim čelnikom.
Za sada se čini da Xi ipak ne bi potegnuo do Kijeva, ali znakovito je da Peking želi stvoriti dojam da je pokrenuo mirovnu inicijativu dok, po njima, SAD i EU nisu "skloni" mirovnim pregovorima u ovom trenutku. Doduše, zadnjih tjedana Kina se "sumnjiči" da prodaje oružje Rusiji. A svi se pitaju i donosi li Xi u svom koferu i kakvo oružje za Putina, što bi rsuakog lidera, jasno, silno obradovalo.
Inače, nedavno je oboren i jedan kineski dron u Ukrajini, premda se provlače informacije da te kineske dronove koriste i jedna i druga zaraćena strana...
Ovaj iskorak u angažmanu oko rata u Ukrajini dolazi i nakon, dugotrajnog i tajnog, uspjeha u posredovanju "mirenja" zakletih neprijatelja Saudijske Arabije i Irana, što se smatra najvećim postignućem kineske vanjskopolitičke operacije. Kina ne želi poraz Rusije u Ukrajini (mada vjerojatno nije ni za bespogovornu rusku pobjedu) jer smatra da bi to dovelo do potpune prevlasti Zapada, odnosno SAD-a na globalnom planu, te da Kina bez Rusije, koja je ionako sve podređenija u njihovim međusobnim odnosima, ipak nije se u stanju suprotstaviti zapadnoj dominaciji.
Doduše, Kina sebe vidi kao velesilu koja bi/će od Rusije preuzeti štafetu glavnog suparnika Zapadu i postati njegov istočni "ekvivalent", dok će Rusija, kao lokalna regionalna sila (u kakvu se već pretvara) biti važni suradnik i pobočnik Pekinga u tom suparništvu. Osim toga, Kina računa i na sibirske resurse, pa ponovimo što je kazao ruski neovisni politolog Andrej Piontkovski: "U slučaju ruske pobjede Kina bi mogla ‘dobiti‘ Tajvan, a u slučaju ruskog poraza - Sibir".
Tajvan svakako igra važnu ulogu u Xijevoj političkoj agendi i mnogi smatraju da bi "hongkongizacija" Tajvana bila kruna njegove vladavine. Kina je osim toga ustrašena i jačanjem američkog utjecaja na tihooceanskom području. Filipini su se okrenuli SAD-u, a jača i vojno-politička asocijacija AUKUS, odnosno trojni vojno-sigurnosni savez Australije, Velike Britanije i SAD-a, koji bi mogao zadominirati tim važnim područjem na koje Kina također polaže pravo.
Osim toga, Japan je povećao vojni budžet, a baš ovih dana Južna Koreja i Japan su ojačali vojno-političko-ekonomsku suradnju, koju je Kina protumačila kao udruživanje protiv njenih interesa. No, zanimljivo je hoće li Xi Jinping od Putina tražiti da malo "marginalizira" svoje odnose s Indijom, jer nije tajna kako su tražili da Rusija ne prodaje oružje Indiji i to uvjetovali kupnjom ruskog plina i nafte.