U nastavku donosimo:
- razliku između ciljeva SAD-a i Izraela koja oblikuje tijek operacija i diplomatske poteze
- što iz izjava Tulsi Gabbard i ministra Petea Hegsetha proizlazi za američki pristup Iranu
- kako Izrael definira svoje prioritete prema Iranu, Hezbollahu i regiji
- ključne naglaske iz Godišnje procjene prijetnji NI i njihove posljedice za savezništva
- iskustva i stavove aktera u regiji o posredovanju i završetku sukoba
Diskrepancija ciljeva SAD-a i Izraela u napadu na Iran naslućivala se od početka operacije, prvim izraelskim napadima na iranske spremnike goriva 7. ožujka počela je izranjati na površinu, a napad na iransko plinsko polje Južni Pars ju je potvrdio.
Tulsi Gabbard, direktorica američke Nacionalne obavještajne službe, na dvodnevnom saslušanju u Kongresu u srijedu i četvrtak (o prvom danu više u rubrici Svijet u Magazinu) nije mogla izbjeći to pitanje i odgovorila je iskreno: “Ciljevi koje je postavio predsjednik razlikuju se od ciljeva koje su postavili Izraelci.” S te, konačno razjašnjene pozicije, ulazimo u četvrti tjedan rata; Trump je najavio trajanje od četiri do šest tjedana. Podržava ga samo srž njegove biračke baze.
Netanyahu uživa podršku Izraela
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu nije se vremenski ograničio, a uživa premoćnu podršku javnosti. Njegovi su ciljevi potpuno uništenje iranskog nuklearnog programa, eliminacija programa balističkih projektila i stvaranje uvjeta koji će Irancima omogućiti da svoju sudbinu uzmu u vlastite ruke, sruše režim i prestanu podržavati paravojne skupine u regiji, zbog čega vodi usporednu operaciju u Libanonu protiv Hezbollaha, a prati zbivanja i djeluje vatreno u Siriji. Nastavak je to procesa rekonfiguriranja regije započetog nakon Hamasova terorističkog napada na Izrael 7. listopada 2023. godine, čiji bi vrhunac bio Iran koji nije prijetnja opstanku Židovske države.
Američki su ciljevi uništenje iranske vojne industrijske baze i obrambeno-ofenzivnih kapaciteta te onemogućiti Teheran da dođe u posjed nuklearnog oružja, kako je rekla Gabbard, a potvrdio istog dana ministar rata Pete Hegseth. Rušenje režima više nije na popisu.
Putanja rata dovela je do novog protuslovlja: Izrael se ne zabrinjava utjecajem na globalnu ekonomiju i ne zanima ga zatvoreni Hormuški tjesnac, dok to SAD-u predstavlja ozbiljan problem na domaćoj razini i u odnosima s drugim državama.
Američka obavještajna zajednica (NI) u Godišnjoj procjeni prijetnji (ATA), objavljenoj u srijedu, a zaključena je s datumom 14. ožujka, najavila je razilaženje saveznika.
Ključnim prijetnjama SAD-u smatra: transnacionalni organizirani kriminal, ilegalnu trgovinu drogom, migracije, prijetnju islamističke ideologije i terorizma, nadmetanje velikih sila i prijetnje oružjem masovnog uništenja. Na ovoj je razini ATA u skladu s druga dva stožerna dokumenta, Nacionalnom sigurnosnom i obrambenom strategijom. Napad na Iran zasnivao bi se na prijetnji oružjem masovnog uništenja i na sljedećoj tezi: “Kina, Rusija, Iran i Sjeverna Koreja (osovina otpora) smatraju SAD strateškim konkurentom i potencijalnim protivnikom, percipirajući ga prijetnjom svojim interesima i ambicijama te nastoje suzbiti i potkopati američki utjecaj i moć nizom diplomatskih, ekonomskih i vojnih sredstava.”
Europa odaslala jasnu odbijenicu Trumpa, ali u rat na Bliskom istoku se uključila - Ukrajina!
Američki obavještajci analizu stanja u Iranu zasnivaju na regionalnom slabljenju zbog izraelskih akcija protiv Hezbolaha i pada proteheranskog režima u Siriji. “Iranski strateški položaj suočava se s ekstremnim izazovima dok pokušava riješiti sukob koji prijeti režimu i trajni rizik domaćih nemira. Zasad zadržava sposobnost projiciranja moći u regiji i suzbijanja unutarnjih prijetnji opstanku režima.” Posljednja rečenica protuslovi Trumpovim i Netanyahuovim posljednjim izjavama o razbijanju iranske vojne moći. Obavještajci dobro znaju: “Operacija Epski gnjev gotovo sigurno je ograničila iransku sposobnost projiciranja moći, ali koristi sve svoje preostale kapacitete — uključujući napredne balističke projektile, besposadne letjelice i osovinu otpora — kako bi se osvetio nama i našim saveznicima u nadi da će sukob okončati.” NI koristi frazu “ako režim preživi” lukavo, jer se tako ne izlaže u bilo kojem ishodu.
Dokument pozicionira Izrael srednjom silom u regiji uz Egipat, Pakistan i Tursku (UAE je manja sila), koje su “sve sklonije koristiti silu za ostvarivanje svojih interesa”.
“Izraelska tolerancija stalnih prijetnji na svojoj granici se istrošila, a njegova politika projiciranja vojne sile izvan granica radi suočavanja s novonastalim ili potencijalnim prijetnjama stvorila je unutarnji pritisak na arapske vođe, dovela u pitanje ekonomske planove Zaljeva i otežala otvorena arapska partnerstva s Izraelom”, precizna je slika sadašnje strategije Netanyahuove vlade koja u tom smjeru mijenja i obrambenu doktrinu. Nastavit će koristiti “proaktivne, a ponekad i provokativne vojne akcije u nastojanju da potkopaju i odvrate regionalne protivnike“. Napadi na iranske energetske potencijale mogu se klasificirati kao provokativne vojne akcije.
Na ključno pitanje, ako iranski režim preživi, izraelski vjerojatni odgovor bit će “upotrijebiti sva raspoloživa sredstva kako bi spriječio Islamsku Republiku da obnovi svoje sposobnosti poharane tijekom 12-dnevnog rata i operacije Epski gnjev. Tražit će i dodatne načine potkopavanja režima”. Istodobno, Iran će se pokušati oporaviti i obnoviti svoj utjecaj, uključujući održavanje sposobnosti projiciranja moći i predstavljanja održive prijetnje odmazdom interesima Izraela i SAD-a.
Regionalne sile traže kraj rata
Obavještajci upozoravaju na supstancijalne političke i socioekonomske pritiske na zemlje regije, a iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči u četvrtak je razgovarao odvojeno s kolegama iz Egipta, Turske i Pakistana, izvještavajući ih o napadima na energetska postrojenja u Iranu, odgovoru Teherana udarom na zemlje Zaljeva te “pozvao na budnost i koordinaciju regionalnih zemalja kao odgovor na te prijetnje”. Sve tri zemlje nastoje sukob privesti kraju posredovanjem.
A kad dođe kraj rata, NI smatra da će ključni igrači u regiji “vjerojatno preispitati dugogodišnje pretpostavke i saveze dok odlučuju kako najbolje unaprijediti svoje interese u regiji koja se mijenja. Među ključnim odlukama bit će kako nadolazeća ravnoteža snaga između Jeruzalema i Teherana utječe na poželjnost partnerstva s Izraelom i njihovu razinu predanosti mirovnom planu za Gazu pod pokroviteljstvom SAD-a, što predstavlja dodatne prilike za regionalnu sigurnost i ekonomsku suradnju”.
Regija u previranju otvorit će prostor al-Qa‘idi i Islamskoj Državi, terorističkim skupinama koje nisu povezane s Iranom, da ojačaju prisutnost i destruktivno djelovanje. Prijetnja koju smo smatrali neiskorijenjenom, ali svakako oslabljenom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....