Rat Rusije i NATO-a neće biti ni sličan onome u Ukrajini: Moskvi ne treba europski teritorij, cilj je posve drugačiji

Postoje dvije Rusije. Jedna je ona čija se zamisao o trodnevnom maršu kroz Ukrajinu do Kijeva i rušenja tamošnje vlasti krajem veljače i početkom ožujka 2022. pretvorila u skup višegodišnji pozicijski rat sa statičnom frontom. Ruske snage ne miruju, ostvaruju pobjede, međutim šanse za preokret na ukrajinskoj bojišnici male su ili nikakve. Druga je ona od koje strepe europske članice Sjevernoatlantskog saveza (NATO). Vojni lideri iz Saveza i tih zemalja kažu da NATO mora biti spreman odgovoriti na ruski napad koji bi se mogao dogoditi unutar tri do sedam godina. Danci kažu da Rusi Europu mogli napasti nedugo nakon što rat Ukrajini ili završi ili zamre. Te su dvije Rusije u koliziji, a u koliziji su zato što bi rat između NATO-a i Rusije bio bitno drukčiji od ruske invazije na Ukrajinu, piše Fabian Hoffmann sa Sveučilišta u Oslu u Norveškoj za Foreign Policy.

Rusija NATO ne bi napala kako bi zauzela velik teritorij već kako bi ga uništila - što politički, što vojno. To može napraviti a da njezine snage nikad ne zakorače u Berlin ili nadjačaju Savez u otvorenoj borbi. Kremlj bi u ratu s NATO-om napao njegovo zajedništvo i odlučnost te se nadao da će se slomiti pod pritiskom. Rusija najvjerojatnije može oformiti snage koje mogu snažno pritisnuti NATO. Još će u boljoj poziciji biti ako se rat u Ukrajini okonča ili zamrzne. Zbog toga Savez i Ukrajina Rusiju vide kao drukčiju prijetnju. Hoffmann smatra da ruske političke i vojne elite znaju da bi Rusija izgubila konvencionalni rat protiv NATO-a, čak i ako se Sjedinjene Američke Države u njega ne uključe. Zato Rusija mora izbjeći dugotrajni rat iscrpljivanja. Njezin cilj mora biti brzo i povoljno rješenje.

Nedavni izvještaji obavještajaca kažu da je Rusija uspjela mobilizirati dovoljno vojnika da nadoknadi gubitke u Ukrajini te proširi svoje kapacitete

STRINGER/AFP

PROČITAJTE VIŠE > Europa se sprema za rat, potpuno se mijenja geopolitička ravnoteža: Ovisili smo o jednoj tvrtki, ali sad niče novi pogon

Rusija se iz tog razloga ne bi fokusirala na uništavanje NATO-ove mehanizacije i ljudstva. Umjesto toga, usredotočila bi se na potkopavanje želje Saveza da pruži otpor i njegove političke kohezije. Da bi im to pošlo za rukom, Rusi bi najvjerojatnije napali jednu članicu NATO-a, eventualno dvije. Hoffmann kaže da bi takav napad Rusije na NATO mogao početi upadom na teritorij članice koju ruski lideri vide kao slabu točku Saveza, možda neke od baltičkih zemalja. Nakon inicijalnog napada, Rusija bi mogla reći da će na svaki pokušaj oslobađanja zauzetog teritorija odgovoriti nuklearnim oružjem. Kako bi pokazala da misli ozbiljno, mogla bi na bojno polje rasporediti nekoliko taktičkih nuklearnih bojevih glava i reći da će ih lansirati čim spazi bilo kakvu prijetnju. Ako bi NATO odgovorio protunapadom, Rusija bi zapadni dio Europe mogla napasti konvencionalnim dalekometnim projektilima. Ako bi Moskva procijenila da može profitirati od ozbiljnije eskalacije, može Europu "upozoriti" i nuklearnim oružjem.

Napad poput ovog napad je s visokim ulozima, a oslanja se na pretpostavku da bi NATO puknuo pod pritiskom i kapitulirao. Ruski lideri vjerojatno računaju s tim da će joj neke članice Saveza čak i nakon toga nastaviti pružati otpor. Potpuna kapitulacija svih članica nije izgledna. Hoffmann navodi da istočni blok gotovo sigurno ne bi položio svoje oružje. Unatoč tome, Kremlj možda misli da bi SAD i najjače europske vojne sile odustale od svojih savezničkih obveza kada bi se suočile s posljedicama napada ruskih snaga. Čim bi jedna od najmoćnijih članica Saveza prestala braniti napadnutu članicu ili na bilo kakav način oklijevala, NATO bi kolabirao i Rusija bi ispunila svoj prvi cilj.

Ruski tenkovi T-90M na paradi u Moskvi

Alexander Nemenov/Afp

PROČITAJTE VIŠE > Američki vojni moćnici preklinju Trumpa: ‘Ruska vojska gubi moć... Sad je prava prilika da nokautiramo Putina!‘

Ako procijeni da je odlučnija od NATO-a, Rusija će gotovo sigurno povući prvi potez. Uzme li se u obzir da Moskva smatra da Zapad nije sklon riskiranju i da ne tolerira bol te da od nauma da stvori novi globalni poredak nije odustala ni kada je u Ukrajini pretrpjela velike materijalne i ljudske gubitke, Rusi bi mogli doći u napast da prvi potez povuku ranije, a ne kasnije.

Da bi izvela napad poput spomenutog, Rusiji trebaju udarne snage koje mogu probiti najslabiji segment NATO-ove obrane te dovoljno vojnika i mehanizacije kako bi okupirala omanji, ali strateški važan komad saveznog teritorija. Rusi bi se u tom napadu gotovo sigurno koristili dronovima. Rat u Ukrajini pokazao je da se bez njih gotovo i ne može ratovati, a Rusi trenutačno raspolažu s iskusnim pilotima koji su bili na pravom bojištu. Nedavni izvještaji obavještajaca kažu da je Rusija uspjela mobilizirati dovoljno vojnika da nadoknadi gubitke u Ukrajini te proširi svoje kapacitete. Također, dužnosnici sa Zapada ističu da Rusija stvara zalihe mehanizacije i municije. Fabian Hoffmann navodi da ruske snage ne moraju izgledati onako kako su izgledale prije invazije na Ukrajinu da bi okupirale omanji dio NATO-ovog teritorija. Konačno, tu su precizni nuklearni i konvencionalni dalekometni projektili. Procjenjuje se da Rusija posjeduje oko 2000 nestrateških nuklearnih bojevih glava te više sustava za ispaljivanje istih. S druge strane, procjenjuje se da Rusija godišnje proizvodi 1200 krstarećih raketa tipa zrak-zemlja, 400 balističkih raketa kratkog i srednjeg dometa te više od 6000 dronova koji mogu prevaliti velike udaljenosti. Navodi se i da aktivno radi na povećanju proizvodnje.

Dokle god Rusija sve ili gotovo sve svoje resurse mora trošiti u Ukrajini, nije izgledno da će napasti NATO. Zato Savez mora stalno promatrati ukrajinsku bojišnicu. Kijev je jedini koji odlučuje o tome koliko će dugo rat u Ukrajini trajati i pod kojim će uvjetima pristati na mirovni sporazum s Moskvom. Dokle god ukrajinske snage pružaju otpor, europske zemlje imaju moralno i legalno pravo podupirati Ukrajinu. Plus, pružanje potpore Ukrajini strateški je mudra odluka i može obeshrabriti Rusiju.

Procjenjuje se da Rusija godišnje proizvodi 1200 krstarećih raketa tipa zrak-zemlja, 400 balističkih raketa kratkog i srednjeg dometa te više od 6000 dronova koji mogu prevaliti velike udaljenosti

Alexander NEMENOV/AFP

PROČITAJTE VIŠE > Potpuni preokret, Merz objavio fantastične vijesti za Ukrajinu: ‘Više nema ograničenja, mogu napadati i položaje u Rusiji‘; Oglasio se Kremlj

Da bi se NATO obranio od spomenutog napada, mora trupe i mehanizaciju približiti granici s Rusijom. One tamo trenutačno nisu, a nije poznato hoće li SAD zaista smanjiti broj svojih vojnika u Europi. Hoffmann smatra da će Europa biti ranjiva sve dok se obrambene industrije njezinih članica ne prebace na ratni način rada. Da bi obeshrabrila Rusiju, Europa na raspolaganju mora imati dovoljno dronova, raketa, tenkova, mina i pratećih sustava. Europi treba više svega i ne smije oklijevati, pogotovo zato što ruska obrambena industrija radi punom parom. Nadalje, europske članice NATO-a mora pokazati da mogu odgovoriti na ruske nuklearne i raketne prijetnje. Sustavi protuzračne obrane neće biti dovoljni. Europa mora Rusiji dati do znanja da joj može momentalno uzvratiti i napasti njezinu ključnu infrastrukturu. NATO Moskvi mora dati do znanja ne želi da sukob eskalira da nuklearne faze, ali da će odgovoriti na nuklearne prijetnje. Ako Amerika u tom segmentu neće podmetnuti svoja leđa, europske nuklearne sile moraju pokazati da misle ozbiljno.

Fabian Hoffmann navodi da je Rusija jasno do znala da njezine revizionističke ambicije nisu ograničene na Ukrajinu. Zato se NATO mora pripremiti za rat. Međutim, taj rat neće nalikovati onome u Ukrajini. Rusija će u sukobu s NATO-om potencirati svoje snage i iskorištavati slabosti Saveza. Moskva će se najvjerojatnije odlučiti za kratkotrajni, ali intenzivni sukob kojim će nastojati slomiti volju NATO-a. Europa se mora naoružati kako bi bila spremna upravo za takav scenarij.