Početkom godine činilo se da rusko gospodarstvo ozbiljno posrće. Pod pritiskom rata i sankcija, prihodi su padali, proizvodnja se smanjivala, a trgovina slabila. Uz rastuće carine, krediti su bili iznimno skupi, a zaduživanje gotovo nemoguće - na vidiku je već bio val bankrota. Krajem siječnja Rusija je bila prisiljena prodavati naftu Indiji za samo 22 dolara po barelu, što je bilo oko trećine tržišne cijene. Kao simbol neodrživosti, teško je bilo pronaći bolji primjer.
Ruski čelnik Vladimir Putin tijekom rata često je slušao pritužbe te tematike. Ipak, prema riječima ljudi iz njegova okruženja, uglavnom ih je odlučivao ignorirati. Dužnosnici i poslovni ljudi, sa svoje strane, shvaćali su da je nastavak rata njegov apsolutni prioritet i da je gospodarska situacija zemlje od sporedne važnosti.
Putinov izaslanik: ‘Razveselili smo se kad smo čuli izjavu Zelenskog. Napokon je shvatio‘
No, u veljači se nešto promijenilo. Putin je iznenada počeo obraćati pozornost na posustalo gospodarstvo. Pojavili su se čak i znakovi da bi mogao promijeniti stav o pregovorima s Ukrajinom, moguće tražeći izlaz iz sukoba.
A onda je izbio rat u Iranu. U samo jednom potezu, uvjeti za postizanje mira preokrenuli su se. Uz rast cijena nafte, podjele na Zapadu i američko pretjerano širenje utjecaja, pritisak na Putina da postigne dogovor počeo je slabjeti. Neobičnim obratom povijesti, početak rata u Iranu zaustavio je izglede za završetak rata u Ukrajini, upravo u trenutku kada se činilo da je Putin spreman o tome razmisliti, piše u svom komentaru za The New York Times ruski novinar Mihail Zigar.
Nadvili se tmasti oblaci, a onda...
U veljači se činilo da je Putin spreman promijeniti smjer i reorganizirati svoj pregovarački tim. Kiril Dmitrijev, glavni izaslanik Kremlja, kojeg se često smatra slabom figurom bez stvarnog utjecaja, navodno je bio na rubu smjene. Glavni kandidat za njegovu zamjenu bio je Igor Sečin, čelnik državnog naftnog diva Rosnjefta. Smatran Putinovom desnom rukom, Sečin je ranije nadzirao odnose Rusije s Latinskom Amerikom te razvijao bliske veze s američkim naftnim direktorima. To je bio znak da bi Putin mogao početi ozbiljnije pristupati pregovorima.
Istodobno su počele kružiti glasine o skoroj velikoj rekonstrukciji ruske vlade. Ako bi Putin ozbiljno ušao u pregovore i krenuo putem postizanja mira s Ukrajinom, morao bi potpuno preoblikovati strukturu vlasti. Prema izvorima bliskima Kremlju, to bi moglo uključivati i smjenu aktualne vlade. Nad premijerom Mihailom Mišustinom već su se počeli nadvijati tmurni oblaci - njemu bliske osobe nedavno su postale optuženici u kaznenim postupcima.
Nikada se, navodi autor, neće doznati što se moglo dogoditi jer je 28. veljače iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei, ubijen u zajedničkom američko-izraelskom napadu, a u danima koji su uslijedili sve se promijenilo - cijene nafte skočile su iznad 100 dolara po barelu, a u velikom zaokretu Sjedinjene Države ukinule su sankcije na rusku naftu. Potražnja za ruskim gnojivima naglo je porasla dok se svijet suočavao s poremećajima u opskrbi hranom.
Odjednom se činilo da su gospodarski problemi koji su mučili Rusiju nestali. Štoviše, produbile su se podjele između Sjedinjenih Država i njihovih saveznika u NATO-u, koji su odbili poslati brodove u Hormuški tjesnac. Američki predsjednik Donald Trump nazvao je to "vrlo glupom pogreškom". Za Putina, čija se vanjska politika temelji na poticanju nereda na Zapadu, to je bilo dobrodošlo.
Jednako je važno i to što je američka pozornost odjednom usmjerena na Bliski istok, čime je Ukrajina gurnuta u drugi plan. Ali ne radi se samo o pitanju pozornosti - Sjedinjene Države sada ondje troše oružje i streljivo koje bi inače mogle poslati Ukrajini.
Zelenski otkrio uvjet Washingtona: Sigurnosna jamstva samo uz povlačenje iz Donbasa!
I u ovoj Americi Kremlj vidi prednost. Nije teško zamisliti kako bi dugotrajan sukob s Iranom mogao narušiti politički položaj Donalda Trumpa i oslabiti Republikansku stranku, čineći predstojeće međuizbore posebno neizvjesnima. To bi dodatno učvrstilo Putinovo uvjerenje u prolaznost američkih politika. Trump je, kao i svaki američki predsjednik, privremena figura - nova administracija doći će prije ili kasnije, možda s potpuno drukčijim pristupom Rusiji, a rat u Iranu mogao bi ubrzati tu promjenu. Iz te perspektive, ustupci u vezi s Ukrajinom bili bi besmisleni.
Neće potrajati?
Sve su to značajne prednosti za Kremlj. No, novac koji sada pritječe u Rusiju nikako ne jamči da će Putin moći nastaviti rat unedogled. Naprotiv, neke od osoba bliskih vladi vjeruju da će trenutačna situacija biti kratkotrajna. Do svibnja, očekuju mnogi u Moskvi, rat u Iranu mogao bi završiti, a sankcije protiv Rusije ponovno biti uvedene. Za posrnulo rusko gospodarstvo nema trajnog spasa.
Situacija u samoj Rusiji također postaje nestabilna. Uoči parlamentarnih izbora ove jeseni, Kremlj je u stanju gotovo paranoičnog iščekivanja, nervozno mijenja planove o popunjavanju parlamenta veteranima i oštro je reagirao na jednog od prorežimskih blogera koji se javno okrenuo protiv Putina. Blokiran je i Telegram, najkorištenija aplikacija za razmjenu poruka u zemlji, dok su prekidi interneta u Moskvi i Sankt-Peterburgu sve češći.
Glasine o velikim promjenama u vladi nisu nestale. Razina javnog nezadovoljstva koja je donedavno bila nezamisliva sada je dio svakodnevice. Uskoro će, čini se, Putin morati donijeti ključnu odluku - ili pristati na neku vrstu deeskalacije u Ukrajini, potencijalno uključujući kraj rata, ili krenuti u suprotnom smjeru - dodatno pojačati kontrolu na svim razinama, čak i do nove mobilizacije. Nemoguće je predvidjeti kakvu će odluku donijeti, no velik čimbenik bit će hoće li Amerika nastaviti s vlastitim ratom, zaključuje Mihail Zigar na NYT.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....