Je li savezništvu Rusije i Turske došao kraj? Je li suradnja sada tako krhka da bi moglo doći i do izravnog sukoba dvaju donedavnih glavnih igrača u Siriji?
Razlog je Idlib, odnosno jedini teritorij koji u Siriji ne kontroliraju snage predsjednika Bašara al Asada, koji je sada uz pomoć Irana, navalio na područje koje drže antibašarovske snage i to uz pomoć Turske. Ankara taj dio Sirije smatra zonom svog utjecaja zbog vlastite sigurnosti, a s Rusijom su u Sočiju 2017. godine i dogovorili demilitarizaciju Idliba koju osigurava Turska.
Sad je, pak Bašar al Asad, ojačan ruskom podrškom (on je opstao na vlasti zahvaljujući Rusima) odlučio i taj dio Sirije "priključiti " sebi - prvo zato što je tamo značajna antibašarovska Nacionalna vojska Sirije (nekada poznata kao Slobodna sirijska armija), a tamo prolaze i dvije najznačajnije ceste M 4 i M 5, glavne transportne žile kucavice Sirije.
U napadima na Idlib, gdje ima najmanje 3 do 4 milijuna izbjeglica, ima puno poginulih civila, ali i turskih vojnika, što je razbjesnilo turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, koji je tražio od ruskog kolege Vladimira Putina, da smjesta obuzda Bašara al Asada i Irance, ali i da sa svojom avijacijom i logistikom ne sudjeluje u napadima na Idlib (Moskva, Teheran i Damask inače tvrde da su tamo ostaci vojnih struktura iz Islamske države i njenih saveznika).
Naime, Ankari je posve jasno da Bašar al Asada u potpunosti ovisi o Rusima i teško da bi jednu takvu vojnu operaciju poduzeo na svoju ruku, bez odobrenja ili konzultacija s Kremljem. Turska se čak, nakon dugogodišnjih napetih odnosa sa SAD-om, sada odjednom obratila Washingtonu, tražeći od njih raketni sustav Patriot koji bi razmjestili u dometu Idliba. No, sada je problem da je Turska, ignorirajući, upozorenja Bijele kuće, kupila od Rusa njihov proturaketni sustav S 400. No, neki čak u šali kažu da bi se u Idlibu mogla dogoditi bizarna i apsurdna situacija da S 400 bude uporabljen protiv Asada pa čak i Rusa!?
Osim toga, Turci navodno žele da se i Amerikanci uključe u patroliranje i nadgledanje neba iznad Idliba, što bi moglo dovesti do toga da se Rusi i Amerikanci gledaju preko nišana. Vladimir Putin stalno umiruje Erdoğana, ali ovaj je na rubu živaca te neki ne isključuju da bi Turska i Rusija ponovno mogli zahladiti odnose kao i 2015. godine kada su Turci srušili jedan ruski borbeni zrakoplov u Siriji.
Tako da je sada situacija vrlo napeta te bi, nakon određenog primirja, ponovno moglo doći do razbuktavanja sukoba, ali ovaj put uz direktno sudjelovanje dvaju saveznika na suprotstavljenim stranama. Teško je, za sada, povjerovati u takav rasplet, (i Moskva i Ankara bježe od izravnog sukoba), ali Turska neće dozvoliti da izgubi kontrolu nad tim dijelom Sirije, što je za njih od strateške važnosti, no ne želi se konfrontirati s Rusijom, pogotovo jer je još uvijek u napetim odnosima sa SAD-om i EU. Moskva također ne bi htjela izgubiti važnog saveznika, pogotovo jer preko Turske dodatno destabilizira NATO, što je jedna od najvažnijih strateških ciljeva Rusije. No, ipak treba napomenuti da su čak tri runde rusko-turskih razgovora propale, ali se čeka nastavak.