Unatoč višegodišnjim američkim sankcijama koje gotovo onemogućuju bilo kakvo plaćanje Iranu za njegov izvoz nafte, Kina je pronašla način kako ih zaobići, piše Wall Street Journal.
Prema informacijama više zapadnih dužnosnika, dvije zemlje razvile su sofisticiran, gotovo potpuno tajni sustav razmjene koji im omogućuje nastavak suradnje i to izvan dosega međunarodnih financijskih tokova koje nadzire Washington.
Skriveni financijski kanal, koji funkcionira već nekoliko godina, dodatno je povezao dva američka suparnika i oslabio učinak sankcija kojima je SAD pokušao ekonomski izolirati Teheran.
Nafta za infrastrukturu
Srž dogovora temelji se na sustavu trampe: Iran u Kinu šalje sirovu naftu, a kineske državne kompanije u Iranu zauzvrat grade velike infrastrukturne projekte - rafinerije, zračne luke, ceste i energetske postroje. Na taj se način izbjegava potreba za klasičnim financijskim transferima, koji su pod američkim nadzorom i ograničenjima.
Prema zapadnim izvorima, ključnu ulogu u cijeloj mreži imaju dvije kineske institucije - Sinosure, državna osiguravajuća agencija, i Chuxin, tajanstveni financijski mehanizam koji se ne pojavljuje ni na jednom javnom popisu kineskih banaka ili financijskih tvrtki.
Iranu se vraćaju sankcije UN-a
Kineski državni kupci nafte, navodno povezani s tvrtkom Zhuhai Zhenrong, koja je već pod američkim sankcijama, svakog mjeseca uplaćuju stotine milijuna dolara na račune Chuxina. Taj novac potom završava kod kineskih izvođača radova u Iranu, čiji su projekti osigurani preko Sinosurea. Time novac nikada formalno ne prolazi kroz iranske financijske institucije, čime se izbjegava kršenje sankcija.
Zapadni dužnosnici procjenjuju da je prošle godine kroz taj sustav prošlo oko 8,4 milijarde dolara, a da su tim sredstvima financirani kineski infrastrukturni projekti diljem Irana.
Kako bi prikrili porijeklo nafte, Iranci i Kinezi koriste složene logističke metode: brodovi mijenjaju rute, nafta se prebacuje s broda na brod, a često se i miješa s naftom iz drugih zemalja. Službeni kineski carinski podaci od 2023. godine ne bilježe uvoz iranske nafte, ali američke i europske procjene govore da veliki dio iranskog izvoza ipak završava upravo u Kini.
Prema američkoj Agenciji za energetsku informaciju (EIA), Iran je prošle godine izvezao oko 43 milijarde dolara nafte i naftnih derivata. Kinesko tržište, prema svemu sudeći, i dalje je njegov glavni ekonomski spas.
Trumpova kampanja i otpor Pekinga
Kina je postala ključni kupac iranske nafte nakon što je 2018. tadašnji američki predsjednik Donald Trump povukao SAD iz nuklearnog sporazuma iz 2015. godine i ponovno uveo stroge sankcije. Cilj politike ‘maksimalnog pritiska‘ bio je prisiliti Teheran da ograniči svoj nuklearni program i prestane podržavati proiranske paravojne skupine u regiji.
Sjedinjene Države su od tada uvele niz sankcija kineskim tvrtkama i pojedincima koji su poslovali s Iranom, ali trgovina između dviju zemalja nastavila se gotovo neometano. Washington je čak upozorio i kineske financijske institucije, no Peking je i dalje vješto izbjegavao otvorene sukobe, čuvajući svoje najveće kompanije od izravnih kazni.
Istodobno, Kina Iranu pruža i političku potporu. Kineski predsjednik Xi Jinping u rujnu je u Pekingu ugostio iranskog čelnika Masuda Pezeškiana na međunarodnom summitu kojem su nazočili i lideri Rusije i Sjeverne Koreje - sve zemlje koje se otvoreno protive svjetskom poretku kojim dominira SAD.
Foreign Policy: Pogledajte tko će Rusima biti na granici čim rat završi
Sinosure – kineski financijski jamac
Središnji stup cijelog sustava je Sinosure, službeno China Export & Credit Insurance Corporation, financijski instrument kineske vlade koji podupire projekte od strateškog interesa za Peking. Do kraja prošle godine, Sinosure je, prema vlastitim podacima, podržao više od 9 bilijuna dolara međunarodne trgovine i ulaganja.
U Iranu, Sinosure stoji iza većine velikih projekata koje provode kineske državne tvrtke. Prema istraživačkom centru AidData sa Sveučilišta William & Mary u Virginiji, Kina je od 2000. do 2023. godine preuzela više od 25 milijardi dolara obveza za izgradnju infrastrukture u Iranu, a Sinosure je izravno sudjelovao u 16 od 54 dokumentirana posla.
Amerika zasad nije uvela sankcije ni Sinosureu ni Chuxinu, iako ih pažljivo nadzire. Ministarstvo financija SAD-a odbilo je komentirati njihove aktivnosti, a kinesko Ministarstvo vanjskih poslova poručilo je da ‘nema saznanja o takvom aranžmanu‘ i da se protivi ‘nezakonitim jednostranim sankcijam‘“.
Za Iran, koji se godinama suočava s padom izvoza i ograničenjem pristupa devizama, kineski sustav predstavlja ključnu ekonomsku arteriju. Dio prihoda od prodaje nafte Iran troši na kupnju kineskih proizvoda, a dio uspijeva vratiti u zemlju kroz paralelne financijske mreže.
Američki dužnosnici upozoravaju da iranske institucije i dalje koriste ‘bankarski sustav u sjeni‘ kako bi premještale milijune dolara mimo međunarodnog nadzora. No sustav koji su Peking i Teheran izgradili u praksi funkcionira i to unatoč desetljećima sankcija i političkog pritiska.
Nikad nismo bili udaljeniji od šireg sukoba na Bliskom istoku
Za Kinu, Iran je više od tržišta - to je geopolitički saveznik na Bliskom istoku i izvor sirovina koji pomaže Pekingu da osigura energetsku stabilnost i poveća svoj utjecaj u regiji. A za Teheran, kineski model suradnje znači preživljavanje u svijetu u kojem mu je većina financijskih kanala zatvorena, zaključuje Wall Street Journal.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....