Iza Donalda Trumpa bilo je 100 uludo potrošenih dana i trebao je pobjedu, nešto veliko, piše Michael Wolff u knjizi “Fire and Fury: Inside the Trump White House”. Odjednom, sve se posložilo. Višednevni put u Saudijsku Arabiju, Jeruzalem, Rim i Bruxelles, bilo je upravo to - nešto veliko - i dobrodošao predah od hektičnosti zbog smjene Jamesa Comeyja, šefa FBI-a, te imenovanja posebnog istražitelja Roberta Muellera.
Trump je grintao oko puta zbog svojih fobija, no s druge se strane veselio pozitivnim novinskim stupcima. Vjerovao je da bi mogao utrti put prema miru na Bliskom istoku.
Saudijci, prepoznajući priliku u Trumpovoj vanjskopolitičkoj transformaciji SAD-a, dočekali su ga kao kralja. Trump je, doduše, i dalje bio Trump. Kad mu je, piše Wolff, egipatski predsjednik rekao da je on “jedinstvena osobnost koja može napraviti nemoguće”, ovaj mu je odgovorio da mu se sviđaju njegove cipele. Isto tako, i dalje je bio opsjednut svojom medijskom slikom, željom da ga vole, da mu se dive.
No, mediji su i dalje rovarili po Comeyju i Muelleru. Bio je, čak i od suradnika, prozvan kao jedini krivac za nastalu situaciju i sada se otvoreno moglo sumnjati u njegovu prosudbu. “On nije samo lud, on je glup”, ustvrdio je, piše Wolff, čak i Trumpov veliki prijatelj Thomas Barrack.
Glavni strateg Bijele kuće, njena omražena “siva eminencija” Steve Bannon znao je rješenje, navodi Wolff. Odgovor je ležao u taktici koji su koristili Clintonovi. Bijeloj kući je trebao poseban ured, tzv. ratna soba, prepuna pravnih i komunikacijskih stručnjaka, koji će braniti predsjednika u odnosu na istragu. Postojala su dva problema. Predsjednik je trebao biti discipliniran (nemoguće u slučaju Trumpa) i trebalo je pronaći odvjetničku tvrtku. Dobili su čak devet odbijenica.
Bannon se, šuškali su njegovi, opet vratio. Dokazao je, smatrali su, da je bio u pravu oko Comeyja (da ga nije trebalo smijeniti), dok su savjeti Jarvanke, kako je zvao Ivanku i Jareda, bili pogubni.
Netrpeljivost je, naravno, i dalje bila obostrana. Ivanka i Jared su krivili Bannona da odaje informacije o Jaredu i njegovim kontaktima s Rusima, primjerice ideji o osnivanju tajnog kanala komunikacije, i taj sraz doživljavali kao borbu na život i smrt. Da bi Bannon preživio, Jared je trebao biti uništen. Sukobljavali su se i pred samim Trumpom. “Ti si jeb... lažljivica”, rekao je Bannon Ivanki. Trump je reagirao ravnodušno. “Rekao sam ti da je ovo teško mjesto, srce”.
No, nitko nije znao što Bannonov “povratak” (spasili su ga od otkaza bogati donatori Mercer) znači i ima li Trumpovu naklonost. No, Trumpovi potezi su mu išli u prilog. Povukao je SAD iz Pariškog sporazuma, nešto čemu se Ivanka žestoko protivila. “Pogodak, kučka je mrtva”, rekao je Bannon, prenosi Wolff.
Paranoja je u međuvremenu postajala sve izraženija. Posebni istražitelj ozbiljna je stvar i svi su počeli tražiti odvjetnike. Svaki intervju ili izjava predstavljali su rizik, svi su bili potencijalni svjedoci. Najtoksičniji u odnosu na istragu ruske veze bili su, smatrao je Bannon, Jared i Ivanka. On je, s druge strane, tvrdio da je čist.
Iako je ideja službene urote svima bila smiješna, nitko nije znao što se sve skriva iza kulisa. Svi su bili uvjereni da će istraga s vremenom doći do Trumpovih transakcija. Dodatni problem bio je nepredvidljivi Trump. “Mogu ga otpustiti”, govorio je misleći na Muellera. Kao i u slučaju Comeyja, i ovo je za njega bio osobno. Zaposlenici Bijele kuće postali su bolno svjesni da je Trump nepopravljivo sklon sabotiranju samog sebe.
No, stvari će, kao da već nisu bile dovoljno grozne, postati još gore.
Trumpovi sinovi Eric i Donald Jr. inače su bili svedeni na administratore i operativce, dok je Ivanka bila “mozak u obitelji”. No, s kandidaturom se obiteljska dinamika promijenila. Jared je postajao sve moćniji, a dolazili su neki novi ljudi. Donald Jr. se osjećao isključenim, želio je impresionirati oca. Pikirao je mjesto šefa kampanje. Odjednom se pojavila prilika kojom bi se mogao umiliti ocu: mogao je dobiti štetne informacije po Hillary Clinton.
Donald Jr. (kojeg će Bannon nazvati Fredo, aludirajući na Kuma), Paul Manafort i Kushner susreli su se s ruskim predstavnicima na 25. katu Trumpova tornja 9. lipnja 2016.
“Mislili su da je dobra ideja sastati se sa stranom vladom u Trumpovu tornju u konferencijskoj sobi bez odvjetnika. Čak i da mislite da to nije izdajnički, nepatriotski ili loše sranje, a ja mislim sve to, odmah ste trebali javiti FBI-u”, rogoborio je Bannon.
Za sporni sastanak, za koji Bannon tvrdi “kako je šansa da Don Jr. nije odveo te ljude da upoznaju njegova oca na 26. kat jednaka nuli”, doznalo se 13 mjeseci kasnije. Trump je bio u Hamburgu kad su dobili informaciju da članak o sastanku ide u objavu. Prema jednoj od teorija, medijima je informacije o sastanku dojavio Kushner, kako bi žrtvujući Donalda Jr. spasio sebe.
No, ono što se dogodilo na putu kući, u Air Force Oneu, bilo je još zanimljivije.
Raspravljali su kako reagirati, i to Trump, njegova mlada uzdanica Hope Hicks, Jared i Ivanka te njihov glasnogovornik Josh Raffel. Komunikacijski su odjel potpuno isključili (Wolff piše da će glasnogovornik Bijele kuće Sean Spicer kasnije reći kako ga je povrjeđivali kad bi radili njegov posao, ali da mu je sad drago što je bio izvan toga), kao i Bannonovu pravnu ratnu sobu. Odvjetnika su ostavili da čeka na liniji. Isto tako, na sastanku nisu bili ni ostali iz pratnje, primjerice savjetnik za nacionalnu sigurnost H. R. McMaster. On je u konferencijskoj sobi, s ostalima, gledao Fargo, piše Wolff.
Trump je inzistirao je da se klone priče o Hillary Clinton i da se drže priče o posvajanju kao temi spornog sastanka. Zanimljivo, Ivanka i Jared su, navodi Wolff, vjerojatno znali da postoji e-mail prepiska oko susreta. Naposljetku ju je, kad je postalo jasno da će biti objavljena, objavio sam Donald Trump Jr.
Sastanak u avionu bio je pokazatelj raspada Trumpove pravne strategije, navodi Wolff. Jarvanka je rastjerala pravnike, a Bannon je poludio na Hicks. “Glupa si, ne znaš u kakvoj si nevolji”, optužio ju je Bannon.
Općenito, u kaotičnoj i posvađanoj Bijeloj kući, stalno se spekuliralo tko je na listi za odstrel. Imena su se izmjenjivala. Na listi je bio i McMaster, a cijelo se vrijeme postavljalo pitanje “što sa Spicerom”, piše Wolff. Isto tako, nikome nije bilo jasno što s Anthonyem Scaramuccijem, živopisnim predatorom na poziciju u administraciji, koji se mjesecima motao okolo. Jared i Ivanka u njemu su odjednom vidjeli rješenje, osobu koja bi ih mogla štititi te je on imenovan za direktora komunikacija koji će odgovarati predsjedniku.
Bannon je, s druge strane, 20. srpnja, likovao. “Počinje me umarati pobjeđivanje”, hvalio se. Njemu mrski McMaster bio je u nemilosti, Jarvanka u problemima, njihova saveznica Dina Powell je tražila posao. No, nije mogao shvatiti zašto je Trump dao intervju dan ranije (koji su organizirali Jared i Ivanka) u kojem je zaprijetio istražitelju Muelleru da ne smije dirati u financije njegove obitelji. Pitao ga je zašto je to učinio i podsjetio da je Mueller angažirao Warrena Weinsteina, “čovjeka za pranje novca”.
“Sve ovo je oko pranja novca. Njihov put do Trumpa ide preko Manaforta, Donalda Jr., Kushnera. To je jasno. Preko Deutsche banke i svog Kushnerova sranja koje je masno. Sjede na plaži pokušavajući spriječiti uragan pete kategorije. To nije moja stvar. Ima pet genijalaca oko sebe, Jarvanku, Hicks, Dinu i Josha Raffela. Ja ne znam Ruse, ja nisam svjedok, ja ne uzimam odvjetnika. Ja neću biti pred mikrofonom na nacionalnoj televiziji. Hicks je toliko sjeb... da još ni ne zna. Slomit će Donalda Jr. kao jaje na nacionalnoj televiziji”, ispuhivao se Bannon, dodajući svojim prijateljima kako bi ostavka Muellera ubrzala opoziv. Dotaknuo se i Kushnerova oca.
“Charlie Kushner ludi jer će ući duboko u njegovo sranje. Oko toga kako je sve financirao. Rabini s dijamantima i sve to sranje koje izlazi iz Izraela. I svi ti likovi iz istočne Europe. Svi ti ruski likovi i dečki u Kazahstanu. On je gotov. Dobar sam u pronalaženju rješenja, no ovdje ga ne vidim”, ljutio se Bannon. Scaramucciju je predvidio “tjedan dana života”.
Ovaj je izdržao 10 i sam si je iskopao grob spornim intervjuom: u tom su periodu otišli Spicer i Priebus (kojem je tzv. Mooch potpisao kraj). Trump je Priebusu rekao kako želi da njegov odlazak dobro pripreme, da se dogodi kad on bude spreman. Nekoliko minuta kasnije, Priebus je dobio obavijest da je Trump objavio da ima novog šefa kabineta, Johna Kellyja.
Kelly je slovio kao kandidat za tu funkciju od prvog dana. Za imenovanje je doznao s društvenih mreža.
Trebao je brzo reagirati u raspadnutoj Bijeloj kući, koju je gledao s gađenjem, piše Wolff. Netko je morao otići - ili Bannon ili Jarvanka. Trump je bio oduševljen kćeri i zetom, sanjario je, navodi Wolff, da bi ovaj mogao biti državni tajnik jednog dana. Bannon je vjerovao da će ih Kelly udaljiti (bio bi to logičan potez s obzirom na sve greške koje su prema njegovu mišljenju napravili). Isto tako je znao, tvrdi Wolff, da ne može ostati u Bijeloj kući (iako je to želio), ako će oni i dalje biti tamo. Nakon što je dao svoj drugi intervju otkad je Trump postao predsjednik (na svoju vlastitu inicijativu te se kasnije pokušavao opravdati), a u kojem je bilo kritika, Bannon je bio gotova stvar. Barem u Bijeloj kući.
Izvan nje se spremao, piše Wolff, za iduću fazu Trumpova pokreta, ovaj put bez Trumpa. Misija mu je bila zaštititi trumpizam od predsjednika, a prijateljima najavio namjeru da se kandidira za šefa države. Trump je za njega, dodaje Wolff, bio samo uvod “u nove autsajdere”, predsjednik koji neće vladati dva mandata. Šanse da preživi prvi su mu 33 posto, jednake kao i one da bude opozvan ili da ga maknu iz ureda zbog nesposobnosti, tvrdi Bannon.