Njegovo je tijelo ležalo ondje gdje je pao. Ubijen je 24. rujna oko 12 sati. Ruska je vojska toga dana na raketiranje Bahmuta, grada u Donjeckoj oblasti na istoku Ukrajine, utrošila više sati. Novinari BBC-a slučajno su nabasali na spomenuto tijelo. Kasnije su doznali da se radi 52-godišnjem Andriju Jablonskom.
Nedaleko od Andrijevog tijela, žena u crvenom kaputu neutješno je vrištala. Skrila se u štoku za vrata. Izmučena žena Andrijeva je sestra. "Što da napravim za svog brata", zaurlala je. Tijelo njezinog brata više od sat se vremena nije moglo pomaknuti zato što Rusi nisu prestajali udarati po Bahmutu.
Andrij je život posvetio spašavanju drugih. Radio je kao vozač kola hitne pomoći, a nastradao je u blizini zavoda za hitnu medicinu u kojem je radio. Tijelo su mu probušili geleri.
Njegovo je ime dodano na popis civila koje su ruske snage tijekom posljednjih nekoliko mjeseci ubile u Bahmutu. Na tom je popisu više od 70 imena. Novinarka BBC-a Orla Guerin kaže da su ona i članovi njezine ekipe vjerojatno čuli raketu koja je ubila Jablonskog.
Glavnim su trgom u Bahmutu tog jutra odzvanjali hici koje su razmjenjivali Rusi i Ukrajinci. Ruske su rakete pištale i škripale dok su odjeci ukrajinskih voleja bili više tupi. Duel Rusa i Ukrajinaca bio je toliko frenetičan da BBC-jevi novinari nisu stigli ni izbrojati koliko je projektila ispaljeno. "Poput badmintona je to", rekao je jedan ukrajinski novinar koji se tog 24. rujna našao u njihovoj blizini.
Desetak se civila sagnulo pored jednog zida. Trznuli bi se nakon svake eksplozije. Sve što su imali nagurali su u putne torbe koje tijekom raketiranja držali kod nogu. Čekali su muškarca koji ih je trebao izbaviti iz grada.
Prije nego što je Rusija 24. veljače napala Ukrajinu, u Bahmutu je živjelo oko 70 tisuća ljudi. Grad je bio poznat po rudnicima soli i vinarijama. Danas u njemu života praktički nema. Izudaran je i zgažen.
Irina, 48-godišnja žena u upadljivoj žutoj jakni, nervozno je pogledavala prema svojoj 14-godišnjoj kćerki Jelisaveti, koja je naoko utonula u svoju majicu s kapuljačom. Njih bi dvije ponekad istovremeno pognule glave kada bi čule kakvu eksploziju ili fijuk projektila. U trenucima mira, Jelisaveta je pazila na košaru za kućne ljubimce u kojoj su se nalazili obiteljska mačka i njezini mačići.
Irina nije htjela napustiti Bahmut, ali je iz grada ipak odlučila otići zbog svoje kćerke. "Jako je to teško", rekla je novinarima BBC-a. "Jako teško. Da nije rata, ne bih napustila ovo mjesto. Glavno mi je da spasim život svoje kćerke. Sa sobom nosimo i mačku i njezine mačiće. Svi želimo preživjeti."
Irina kaže da se jednog dana želi vratiti u Bahmut. "Naše će oružane snage ponovno zauzeti (okupirani) teritorij i sve će biti u redu", rekla je 48-godišnjakinja.
Mnogi Ukrajinci u to vjeruju. Mnogi se u to i kunu.
Ruska invazija na Ukrajinu traje već više od sedam mjeseci. Predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin nedavno je ponovio da Rusija želi pod svoje staviti cijeli Donbas.
Bahmut se još uvijek ne da.
Ruskoj bi vojsci nakon uvjerljivih poraza koje je pretrpjela na sjeveroistoku Ukrajine dobro došla pobjeda. Ukrajinske snage stacionirane na istočnom rubu Bahmuta rade sve da je ne ostvari baš u tom gradu.
Bitka za Bahmut možda će se jednom i okončati, no Irina i Jelisaveta imaju preče brige - moraju preživjeti do kraja dana.
Brzo su pokupile svoje stvari i ukrcale se u kombi koji vozi 39-godišnji volonter Serhij Ivanov. Serhij na licu ima sunčane naočale, a na glavi kacigu. Prije rata bio je bubnjar u rock bendu. Danas je član mreže volontera "Spas odmah". Hrani se, čini se, čistim adrenalinom. Na desnoj ruci ima tetovažu latinske krilatice "carpe diem" - "iskoristi dan". To radi već mjesecima. Civile s fronte prebacuje na sigurno.
Ivanov svakodnevno riskira svoj život, ali ne smatra da je on toliko ugrožen koliko se čini. "Mislim da je to uobičajeno. Uobičajeno za svakog Ukrajinca. Sretan sam kad vidim osmjehe na njihovim licima. Volim život, volim Ukrajinu i volim ljude", rekao je 39-godišnjak.
Nakon toga se otisnuo na put. Irina i njezina kći pokušat će se dočepati Kijeva. Vožnja u Serhijevom kombiju bit će prva etapa na tom opasnom putu.
Drugi su odlučili ostati u gradu. Radi se mahom o starijim osobama. Ili su im uspomene koje su stekli u gradu jedino što imaju ili ne bi mogli fizički podnijeti napor dugotrajnog putovanja. Među onima koji su ostali je i 80-godišnja Lidija.
Lidijina se skromna kuća nalazi nasuprot peterokatnice koju su ruske snage uništile 15. rujna. Sva je crna od čađe. Pet je civila poginulo u tom napadu. Dok su hitne službe u ruševinama tražile preživjele i mrtve, ubijen je jedan djelatnik hitne. Stradao je tijekom ponovnog raketiranja.
Lidija je novinare BBC-ja dočekala sjedeći na klupi ispred svoje kuće. Bila je umotana u veste, a na glavi je imala crnu vunenu kapu. Nagnula se na svoj štap za hodanje. Čim je počela pričati s novinarima, suze su joj potekle. Još uvijek žaluje za svojim mužem Volodimirom s kojim je u braku bila 60 godina, a koji je nedavno preminuo nakon bolesti. Žaluje i za mirom u kojem su zajedno uživali.
"Sedamdeset godina nije bilo nikakvog rata. Zašto su ga započeli? Za što se bore? Želim danonoćno plakati", rekla je Lidija BBC-u. "Od muža tražim da me uzme. Djeca su mi evakuirana. I njihovi su životi uništeni. Mala su djeca također evakuirana. Oni na muče, 100 posto sam sigurna."
Lidijine rečenice završavaju eksplozije. "Kakva li će to zima biti", uzdahnula je. "Nema plina, u hladnoj kući. Radije bih gladovala samo da nas prestanu bombardirati."
Dok su BBC-jevi novinari napuštali Bahmut, crni dim koji se nakon nedavnog ruskog napada na jedan stambeni kompleks nadvio nad gradom još se uvijek nije razišao. Ruševine su se još dimile.
U želji da zauzme Bahmut, Rusija je, čini se, spremna sravniti ga sa zemljom.
Tako Rusi ratuju protiv Ukrajinaca. Ruševni gradovi diljem zemlje su dokaz. Rusi bombardiraju i ubijaju. I tako u krug, tko zna koliko puta.