Utorak 16. travnja ujedno je 783. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini – državi koja se nakon nekoliko dana promjenjivog vremena s povremenim nepogodama nalazi pred lijepim i toplim početkom tjedna, prije nego i njih dohvati zahlađenje koje upravo osjećamo u Hrvatskoj. Za to vrijeme, ukrajinski nacionalni elektroenergetski sustav teško je oštećen nedavnim ruskim masovnim zračnim napadima, koji su odjednom poništili glavninu radova provedenih tijekom zadnjih godinu dana, dok nužne popravke nadalje ometaju i dodatne manje štete koje se bilježe gotovo svakodnevno.
Što se agresora tiče, oni su te napade opravdavali bilo odgovorom na ukrajinsku kampanju napada na ruski energetski sektor ili (ako se baš gleda detaljnije) i nastojanjem da se „identificiraju tvornice za proizvodnju bespilotnih letjelica u dubini Ukrajine i onda pokuša uništiti njih i energetske objekte koji im osiguravaju rad“. Naravno, kako je ukrajinska proizvodnja dronova jako decentralizirana, ta logika zapravo opravdava kontinuirane udare po čitavoj državi. Samo tijekom prošlog tjedna Rusija je Ukrajinu gađala s gotovo 130 kamikaza-dronova Shaheed, uz još 80 raznih raketa te gotovo 700 navođenih zračnih bombi.
No, dok je čitav svijet (uključujući i Ukrajinu) gledao kako se Izrael brani od sličnih napada – pojedini su mediji javljali kako vlasti u Kijevu više nemaju dovoljno streljiva za pojedine sustave protuzračne obrane niti za zaštitu strateški važne infrastrukture.
Nešto slično u ponedjeljak se čulo i od samog ukrajinskog predsjednika Zelenskog kada je za medijsku kuću PBS objasnio da se od 11 raketa u naletu na kijevsku termoelektranu Tripiljska obranom srušilo njih 7 – dok za preostalih 4 više nije bilo protuzračnih raketa, i objekt je bio uništen. Američko kašnjenje u isporuci vojne potpore ujedno je nazvao „sramotom za demokraciju“. Ne bi li ublažili situaciju, iz Savezne Republike Njemačke su se 13. travnja odlučili pod hitno lišiti još jedne bitnice svojih sustava MIM-104 Patriot koja će u Ukrajini biti dočekana kao suho zlato, koliko god im bude trebalo da stvarno i osvanu na terenu.
Čeka se isporuka granata koje je detektirala Češka
Do tada treba očekivati i nastavak ukrajinskih uzvratnih napada na rusku energetsku infrastrukturu (kojih nije bilo zadnjih desetak dana, pa su Rusi uspjeli popraviti dio šteta na rafinerijama) – gdje se na američke prigovore takvoj praksi bilježilo i odgovor ukrajinskog ministra vanjskih poslova Dmitra Kulebe kako „svatko preživljava kako zna i umije“, dok bi se od takvih napada moglo i odustati kad bi Zapad isporučio znatnu količinu protuzračnog naoružanja (na primjer, barem 7 bitnica sustava Patriot).
Dok brojni američki i strani igrači apeliraju na Zastupnički dom Kongresa da konačno stavi na raspravu i donese paket pomoći za Ukrajinu, tek se čeka početak pristizanja na ratište prvih količina topničkih granata kupljenih s međunarodnih tržišta putem češke inicijative. Kako se čuje od češkog premijera Fiale, isporuka prvih 180.000 komada je već ugovorena – što ne mijenja na situaciji da Rusi svakodnevno pritišću branitelje na kompletnoj bojišnici, tražeći slabu točku za prodor.
Iako ukrajinska obrana još odolijeva, treba uočiti i situaciju koja se zadnjih dana komplicira po pitanju okupirane nuklearne centrale Zaporižje u Enegodaru na Dnjepru. Makar taj objekt za sada ima dovoljno opskrbe strujom i vodom za hlađenje, on je zadnje vrijeme bio aktivnom ruskom logističkom bazom, a onda i čestom metom ukrajinskih napada kako topništvom, tako i bespilotnim letjelicama. Glavni objekti tog kompleksa otporni su na takve stvari, ali ipak je ondje bio dijagnosticiran niz osjetljivih točaka.
I dok je upravo provedena još jedna rotacija stručnih promatrača Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), do subote 13. travnja konačno se obavilo i prebacivanje zadnjeg od tamošnjih šest blokova elektrane iz statusa „vrućeg isključenja“ u „hladno gašenje“ (po prvi put od 2022. godine). Ovaj potez predstavlja dodatnu mjeru sigurnosti u vrijeme dok se zaraćene strane žustro prepiru tko i kada napada ovaj kompleks - gdje se s ruske strane čulo čak i tvrdnje kako se navodne ukrajinske napade (koje Kijev kompletno negira) izvodi „u dogovoru sa Sjedinjenim Državama“.
Stanje na terenu
Iako je pažnja svjetske javnosti od nedjelje 14. travnja uvelike bila usmjerena na borbeno odmjeravanje Irana s Izraelom i njegovim saveznicima, ratište u Ukrajini nipošto nije mirovalo. Usprkos relativnom zatišju po pitanju kopnenih sukobljavanja na sjeveru Donbasa (uz intenzivne zračne napade i razmjene topničke vatre) – tek je prostor zapadno od okupiranog grada Kremina bio redovito aktivan (borbe istočno od poteza ukrajinskih utvrda Terni-Jampolivka-Torske). Ipak, najžešće poprište ratovanja tijekom zadnjih nekoliko dana bilo je južnije od rijeke Siverski Donjec, na prilazima okupiranom gradu Bahmutu.
Kao prvo, nastavio se ruski pritisak na potezu od rijeke do okupiranog Soledara (posebno oko ukrajinskih uporišta Verhnokamjanske, Spirne, Viimka, Rozdolivka), prekinut tek pokušajima ukrajinskih protunapada u zoni nedavno okupiranog sela Vesele. Uz to, nastavljen je i ruski pritisak zapadno od okupiranog Bahmuta – prema nedalekom ukrajinskom uporištu Časiv Jar. Dok je to mjesto svakodnevno na meti ruskih bombardiranja i svekolikih zračnih napada, za sada su pristizanja pojačanja braniteljima omogućila da agresore zadrže izvan gradskog prostora. Dakle, još se drži obrana u središnjem sektoru, na prilazima gradskoj četvrti „Kanalska“. No, stanje je lošije na sjeveroistočnom prilazu Časiv Jaru, gdje se do kraja subote 13. travnja navodno bilježilo kompletno rusko zauzimanje sela Bogdanivka – pa treba očekivati da se borbe presele prema selu Kalinina, na sami sjeveroistočni ulaz u Časiv Jar.
Jednako tako, i na jugoistočnom prilazu mjestu Časiv Jar bilježi se određeno napredovanje agresora, kroz šumski pojas sjeverno od sela Ivanivske (u kojem izgleda ipak i nadalje traju borbe, budući su Ukrajinci uspjeli održati položaje na krajnjem zapadu mjesta). Time se može ukupno zaključiti kako i dalje jačaju kliješta za obuhvat Časiv Jara, iako se situacija ondje razvija sve polaganije, uz žestoke borbene napore obje strane te ruske kombinirane napade pješaštva i oklopništva. Kako navode ukrajinski vojni izvori, ruski je cilj zauzeti Časiv Jar do 9. svibnja, kojeg se u Ruskoj Federaciji slavi kao „Dan pobjede“, no za sada ne izgleda kao da bi se taj cilj baš moglo lako ostvariti.
Slično se situacija polagano mijenja i na sjeverozapadnom prilazu okupiranom Donjecku – u prostorima neposredno na zapad od okupirane Avdiivke. Ondje se borbe već tjednima vode na ostacima ukrajinske obrambene linije na koju su se branitelji Avdiivke povukli po napuštanju tog grada sredinom veljače. Zadnjih se dana počeo ozbiljno drmati sjeverni dio tamošnje obrane – napadi agresora su se tijekom zadnjih tjedan dana s istoka i juga ozbiljno približili ukrajinskom uporištu Novokalinove (oko 7 km sjeverno od koksare u Avdiivki), da bi se onda ovog tjedna izgleda uspjeli primaknuti i ukrajinskim uporištima Novobahmutivka te Očeretine.
Na jugu mirnije
Ovaj potez im je otvorio put i za zaobilaženje sa sjevera srušenih ostataka sela Berdiči (na koje se oslanjala ukrajinska obrana, makar to u praksi bila „siva zona“ i poprište svakodnevnih borbi). Ujedno, oko 1,5 km južnije, čulo se 15. travnja neslužbeno i o padu u ruske ruke sela Semenivka, koje je zaklonjeno iza umjetnih jezera predstavljalo iduću točku tamošnje ukrajinske obrane. Ulazak agresora u zonu poljoprivrednih zemljišta zapadno od sela Berdiči i Semenivka lako bi moglo natjerati branitelje na daljnja povlačenja prema zapadu, gdje je iduća linija prirodnih prepreka oko 5 km dalje na zapad (potez Novobahmutivka-Soloviove-Novopokrovske-Novoselivka Perša) – a ujedno bi bilo otežano i održavanje linija samo 3 km južnije, na potezu rijekama zaklonjenih naselje Umanske, Jasnobordivka i Netailove. To je posebno neugodno budući se zadnjih dana gledalo postupno prilaženje agresora ovim mjestima direktno s istoka, gdje su otvoreni prostori od okupiranog sela Tonenke davali dobre prilike za nanošenje velikih gubitaka ljudstvu i tehnici agresora u dolasku.
U nastavku bojišnice, baš istočno od spomenutog mjesta Netailove, Rusi su 13. travnja službeno objavili osvajanje srušenog sela Pervomajske – iako se i na njegovim zapadnim rubovima bilježi nastavak ukrajinskog otpora baš kao i u okolini okupiranog sela Nevelske, oko 4 km južnije. U nastavku bojišnica tu nadalje obuhvaća i Krasnogorivku, ukrajinsko uporište koje će uskoro biti moguće napadati sa sjevera – baš kao što se trenutno napada i s istoka (od okupirane Staromihailivke), te s juga (iz prostora srušenog mjesta Marinka). Usprkos napadima na rubna područja naselja, Krasnogorivka se i dalje drži, baš kao i južnija ukrajinska uporišta Georgiivka i Novomihailivka (koja je pod velikim pritiskom, i borbeno podijeljena). Održavanje ovih pozicija omogućava daljnje držanje i ukrajinskih linija oko Vugledara, oko 19 km jugozapadno, gdje su Rusi već mnogo puta tijekom zadnjih mjeseci polomili zube u napadu.
Za razliku od tih poprišta žestokih borbi, jug Ukrajine ipak je nešto mirniji. Borbe su ovih dana bile bilježene tek južno od Velike Novosilka (Staromajorske i Urožaine), te južno od Orihiva (Robotine i sjeverozapadni prilazi okupiranom selu Verbove) – a i nadalje se čuje da agresorima odolijevaju i ukrajinski mostobrani na okupiranoj istočnoj obali donjeg toka rijeke Dnjepar (posebno oko sela Krinki).
Zračni napadi
U nastavku na djelovanja tijekom prošlog tjedna i u petak 12. travnja moglo se čuti o ruskim zračnim napadima na Harkiv (navodno na vojnu opremu u selu Cirkuni), kao i na vojni aerodrom Starokonstantiniv kod Hmeljnickog – jednu od lokacija na kojima izgleda traju radovi potrebni za zaprimanje američkih borbenih aviona F-16. No, subota 13. travnja ipak je ostala prvenstveno zabilježena po dva ukrajinska napada. Prvi od njih predstavljao je ukrajinsku premijeru projektila GLSDB (Ground Launched Small Diameter Bomb) ispaljenih iz višecijevnog sustava HIMARS na okupirani grad Tokmak u Zaporižju. Dok se iz ukrajinskih izvora čulo o gađanju smještajnih objekata za rusku vojsku i ponešto tamošnje metalske industrije, ruski su izvori idućih dana glasno brojili civilne žrtve (na kraju službeno 16 mrtvih i oko 28 ranjenih).
Drugi spomenuti napad bio je izveden borbenim avionima – dvije krstareće rakete Storm Shadow po industrijskoj zoni okupiranog Luganska, kojima je izgleda bilo pogođeno ondje smješteno zapovjedno mjesto grupe postrojbi „Centar“, dok su ruski izvori ustrajno spominjali štete i na obližnjem autobusnom kolodvoru. Uz to se ruske pogranične krajeve napadalo i topništvom (regija Brijansk), te bespilotnim letjelicama (barem dva komada u regiji Belgorod) – dok su agresori vođenim zrakoplovnim bombama opet gađali brojne pozicije na samoj bojišnici (posebno Očeretine oko 14 km sjeverozapadno od Avdiivke, gdje smo već spomenuli kopnena sukobljavanja).
Nedjelja 14. travnja opet je započela ruskim zračnim napadima na Harkiv, kuda je iz ruske regije Kursk bilo otposlano 10 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 – no iako su oni svi završili srušeni od ukrajinske protuzračne obrane, nije takve sreće bilo i po pitanju 4 rakete PZO sustava S-300/S-400 koje se iz okupirane Donjecke oblasti ispalilo na ukrajinske ciljeve balističkom putanjom. Ostaci barem jednog od dronova oštetili su trafostanicu kod željezničke stanice Losjeve na jugoistoku Harkiva, jedna je raketa napravila štete na „infrastrukturnom objektu“ u gradu Dnipro (12 ranjenih), dok je bez šteta prošlo rusko lansiranje dvije rakete Kh-59 s Crnog mora prema Odesi.
Ukrajinski udari na jug Rusije
Zauzvrat, bilježilo se i napade ukrajinskih bespilotnih letjelica na jug Rusije, prema Krasnodarskom kraju (10 letjelica), te sjeverno u regiji Belgorod (5 letjelica) – dok se moglo čuti i kako dronovi manjeg dometa pretvaraju put između okupiranih gradova Donjecka i Gorlivke (okupirana Donjecka oblast) u svojevrsnu „cestu smrti“ za agresore i njihove suradnike.
Ponedjeljak 15. travnja obilježili su ruski raketni napadi na Slovjansk u Donjeckoj oblasti, gdje su izvori agresora tvrdili kako se gađalo „ukrajinske časnike i strane plaćenike“ – navodno francusko osoblje povezano s dodatnim isporukama mobilnih topničkih sustava Caesar. Uz to, vođenim zrakoplovnim bombama gađalo se sela u oblast Sumi, na meti je bila i Harkivska oblast (četiri udara na Čuguiv radi ometanja rotacije ukrajinskih snaga, te školu u selu Lukjanci sjeveroistočno od Harkiva), kao i Poltava te Kropivnicki. Nasuprot toga treba spomenuti ukrajinski zračni napad u kojem se raketama gađalo Sevastopolj na okupiranom Krimu (navodni pogodak u zapovjedno mjesto) – radi čega se u tamošnjoj luci diglo dimnu zavjesu, a privremeno je bio zaustavljen i promet na Krimskom mostu. Ujedno, ukrajinskim bespilotnim letjelicama napadalo se i ciljeve u ruskoj regiji Krasnodar te Belgorod (barem 13 dronova).
Konačno, utorak 16. travnja započeo je ruskim lansiranjem 9 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s rta Čauda na okupiranom Krimu (svi navodno uništeni iznad središnje Ukrajine) – dok se tijekom dana čulo i o uspješnom zračnom napadu kojim je u ruskoj pograničnoj regiji Brijansk bio uništen napredni radarski sustav 55Ž6U „Nebo-U“ (NATO oznaka „Tall Rack“) – skupi komad vojne opreme kojim su agresori nadgledali zračni prostor na sjeveru Ukrajine.
Međunarodna arena
U ponedjeljak 15. travnja Europska komisija je usvojila pozitivne ocjene o „Ukrajinskom planu“, strategiji reformi i ulaganja u Ukrajini za iduće četiri godine. Riječ je o dokumentu nužnom za isplate iz fonda „Ukraine Facility“ u kojem se početkom veljače ove godine izdvojilo 50 milijardi eura za potrebe održavanja rada državne administracije u Ukrajini, isplate tamošnjih plaća i mirovina, te provođenje i nužnih mjera oporavka i obrane. Provedbom ovog zajedničkog ulaganja, naravno da EU neće na razini čitave Unije dostići ni blizu razine izdvajanja koje za Ukrajinu već sada imaju pojedine zemlje članice – gdje je dobar primjer Litva, čija bilateralna pomoć Ukrajini iznosi 1,5 posto njihovog BDP-a, da bi onda kroz sve EU-mehanizme pomoći službeni Vilnius dodatno izdvajao i još 0,5 posto BDP-a za Ukrajinu.
Ipak, sve je to za sada beskrajno bolje od stanja pomoći iz Sjedinjenih Američkih Država. Iako se ondje Zastupnički dom Kongresa vratio s praznika i opet krenuo raditi početkom prošlog tjedna – tek bi ovog tjedna možda akti o paketima međunarodne pomoći za Ukrajinu, Izrael i Tajvan možda stvarno mogli biti stavljeni na dnevni red. Iako je čitava tema zapravo bila u sjeni protivljenja Donalda Trumpa (i njegovih poslušnika) ikakvoj raspravi na ovu temu – napad Irana na Izrael ipak je pokrenu duhove i protresao stvari. Naravno, „stekliši“ među republikancima sada bi rado razdvojili taj jedinstveni paket kojeg je predložio predsjednik Biden i u veljači već usvojio Senat – a navodno im se za pomoć Ukrajini posebno sviđa ideja o obustavi donacija te uvođenju zajmova (koje Ukrajina vjerojatno neće biti u stanju iole normalno podmiriti).
No, dok je Biden (zajedno s brojnim američkim i stranim političarima) još u ponedjeljak apelirao na razum i usvajanje predloženog akta o pomoći – iz republikanskih se redova čuje kako bi oni najradije na dnevni red stavili četiri odvojena akta (za Ukrajinu, Izrael, Tajvan i nacionalnu sigurnost općenito), ne bi li onda mogli usvajati samo ono što se i Donaldu Trumpu sviđa.
Dok sudbina paketa od preko 60 milijardi USD pomoći i dalje visi u zraku, treba uočiti da se u samoj Ukrajini riješilo jedno bitno pitanje koje je također već duže izazivalo velike prijepore i neslaganja. Naime, nakon što je Vrhovna Rada 7. veljače u prvom čitanju usvojila prijedlog novog Zakona o mobilizaciji, taj je akt krenuo u svoje drugo čitanje za koje se s raznih političkih strana uložilo brojne amandmane. Konkretno, riječ je bila o 4.294 predložene promjene, čija je rasprava pred parlamentarnim odborima odužila i čitavo donošenje novog propisa (koje se prvotno optimistično predviđalo za prije kraja ožujka).
Mobilizacija kao veliki problem u Ukrajini
Naravno, tijekom tih rasprava, periodično se u javnost puštalo i razne radikalne verzije potencijalnih metoda kažnjavanja onih koji izbjegavaju mobilizaciju, jednako kao i verzije obuhvata te mjere kao smišljene da podignu maksimalnu buru (žene, zdravstveno nesposobni, njegovatelji invalida, studenata itd.) – što se zadnjih mjeseci učestalo moralo demantirati, dižući tenzije. Ne bi čudilo da se tu barem dijelom radilo i o učincima kampanje ruske ratne propagande i psihološkog ratovanja – baš u vrijeme kada je prilično jasno da se nešto po pitanju mobilizacije ipak mora promijeniti, jednako kao i po pitanju demobilizacije barem dijela ljudi koji su na prvim crtama završili već davno i zapravo ratuju bez jasne perspektive otpusta ili odmora.
Konačno je novi propis o mobilizaciji kroz proceduru u Odboru za obranu Vrhovne rade prošao u utorak 9. travnja, da bi u srijedu 10. travnja započeo i postupak drugog čitanja ovog zakona. Pri tome, Vlada je od podnesenih 4.294 amandmana usvojila njih samo 31, dok je preostalih 4.263 bilo odbijeno – a onda su svi još jednom prošli kroz parlamentarnu proceduru. Dan kasnije, u četvrtak 11. travnja, novi Zakon o mobilizaciji (br. 10449) bio je usvojen s 283 glasa „ZA“, 1 glasom „PROTIV“ i 49 suzdržanih, uz prisutnost i čitavog vojnog vrha kao gostiju u dvorani.
Doduše, u ovom postupku se odustalo od uvrštavanja odredbe o obveznoj demobilizaciji vojnika nakon isteka 36 mjeseci vojne službe – i tu se temu odlučilo rješavati zasebnim, specijalnim propisom – čija će izrada u suradnji Ministarstva obrane i Glavnog stožera vjerojatno potrajati nekoliko mjeseci. Ipak, do tada se pojačao i rad na redovitijoj rotaciji vojnih postrojbi s prve crte na duže odmore, jednako kao i preispitivanje broja vojnika iz aktivnog sastava koji su duže vrijeme provodili u pozadini. Tako izglasan zakonski tekst upravo u utorak su potpisali i predsjednik Vrhovne Rade Ruslan Stefančuk i predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski.
Time dio odredbi novog Zakona o mobilizaciji navodno na snagu stupa odmah, dok će za još dio trebati proći još mjesec dana priprema. Među ostalim, u te pripreme spada i početak rada „Vojnog pomoćnika“ kao digitalne platforme za rješavanje statusnih pitanja vojnog osoblja – za koju je krajem prošlog tjedna dovršena i digitalizacija potrebnih osobnih podataka vojnih obveznika. Ujedno, da se ljudima olakša služba, Zelenski je mjesečne naknade vojsci dignuo na oko 170.000 grivni za borbeno osoblje (oko 4.000 eura), dok će medicinska revizija dosadašnjih „ograničeno sposobnih“ obveznika početi od sredine svibnja.