Nakon što je krajem listopada američki predsjednik Donald Trump uveo sankcije na izvoz ruske nafte i ciljao dvije najveće ruske naftne tvrtke, državni Rosnjeft i najvećeg privatnog energetskog diva Lukoil, Rusija se našla u velikim problemima.
Rupa u ovogodišnjem proračunu mogla bi narasti i do 50 milijardi dolara, a prihod od nafte past će, piše Bloomberg, za oko 37 milijardi dolara. Čak i ruska režimska agencija TASS navodi da su prihodi od prodaje energenata u listopadu pali za 27 posto u odnosu na isti period 2024. godine. Zbog tih sankcija te dogovora Kine, Turske i Indije s SAD-om, drastično je pao uvoz ruske nafte u te zemlje, a Lukoil bi se osim toga mogao naći u problemima da se ugasi ili čak da ga "anektira" Rosnjeft.
Za Rusiju, a pogotovo njezinu ratnu mašineriju, prodaja nafte je jedna od najvažnijih stavki. Moskva se hvalila da je našla zamjenu za europsko tržište na kineskom, indijskom i turskom tržištu, ali sada se pokazalo da su nakon "carinskog dogovora" Donalda Trumpa i Xi Jinpinga vodeći kineski distributeri Sinopec, PetroChina Co. te neke manje tvrtke, navodi ruski neovisni portal Meduza, smanjili obim nabavke ruske nafte.
Rezanje nabavki
Reuters je, pozivajući se na vlastite izvore, javio da je Yanchang Petroleum, vlasnik jedne od najvećih rafinerija nafte u Kini, odbio sudjelovati na tenderima za opskrbu ruskom naftom u razdoblju od prosinca do sredine veljače 2026. godine, a prema konzultantskoj firmi Rystad Energy AS, od uvođenja sankcija uvoz ruske nafte pao je za pola, za 400 tisuća barela dnevno. Istodobno, Indija je učinila isto. Bloomberg piše da pet velikih rafinerija u zemlji, koje su činile dvije trećine ukupnog uvoza iz Rusije u 2025. (Reliance Industries, Bharat Petroleum, Hindustan Petroleum, Mangalore Refinery and Petrochemicals i HPCL-Mittal Energy), nisu najavile nabavke u prosincu.
Ukrajinci izvode udare koje ranije nisu mogli
Osim toga, Trump je nedavno objavio da su New Delhi i Washington blizu postizanja trgovinskog sporazuma prema kojem se predviđa da Indija nabavlja više američke nafte. I Turska se, kao najvjerniji dosadašnji kupac ruske nafte, okreće drugim tržištima, pa je u posljednje vrijeme pojačala nabavku iz Irana, Kazahstana i Azerbajdžana.
Kako piše Bloomberg, u ovom trenutku u tankerima po oceanima luta "tajna flota" s oko milijardu barela, uglavnom iranske, venezuelske i ruske nafte (ruski udio je oko 40 posto), koji se u ovom trenutku ne mogu isporučiti. Stoga bi se, navode ruski neovisni izvori, sve to moglo vrlo bolno odraziti na rusku ekonomiju, koja ionako bilježi gubitke, pogotovo u energetskom sektoru, a BDP drastično pada (u 2024. godini ruski BDP je rastao 3,5%), i u 2026. godini će, prema procjenama MMF-a, rast iznositi oko 0,8 posto, i to prvenstveno zahvaljujući ratnoj industriji, ali s tendencijom daljnjeg pada.
Lukoil nestaje sa scene
No sa scene bi mogao nestati Lukoil, koji ne može prodati svoje inozemne "aktive" koji vrijede 14 milijardi dolara, među kojima su važna nalazišta u Iraku, kako piše Financial Times. Britanski list piše da su se pojavile glasine o mogućem Rosnjeftovom preuzimanju Lukoila. Vladimir Putin je navodno ranije blokirao pokušaje direktora Rosnjefta Igora Sečina da preuzme konkurenta, ali sada neki insajderi vjeruju da Rosnjeft, u ovoj složenoj situaciji, ima šanse. Naime, Lukoil je htio svoje inozemne subjekte prodati švicarskoj tvrtki Gunvor, koja je inače bliska Kremlju, odnosno samom Vladimiru Putinu, ali američko Ministarstvo financija odbacilo je njihovu ponudu, nazvavši ih " kremaljskom lutkom". Naime, većinski vlasnik Gunvora bio je bliski Putinov prijatelj Genadij Timčenko, a tvrtka je bila glavni prodavač ruske nafte.
Koliko dugo Rusija i Ukrajina još mogu ratovati?
Kako piše portal Meduza, Timčenko je nakon aneksije Krima svoj udio prodao svojem prijatelju švedskom poduzetniku Torbjörnu Törnqvistu, ali to nije upalio i nije zamelo tragove. Timčenko i njegova supruga su pod sankcijama EU i Velike Britanije, i nekoliko puta je pokušavao urgirati da se one ukinu, ali Bruxelles stalno odbija to učiniti. Isto tako, nastavlja Meduza, Lukoil ima rafineriju u bugarskom gradu Burgosu, ali Bugari bi mogli nacionalizirati Lukoilovu imovinu, kao i Rumunjska, dok Moldavija razmatra mogućnost otkupa Lukoilova naftnog skladišta.
No najveći problem Lukoila je taj da bi se mogao utopiti u Rosnjeft. "Lukoil nema budućnost u poslovanju i više se nije moguće širiti u inozemstvo To je tvrtka s podrezanim krilima", rekao je Vladimir Milov, bivši zamjenik ruskog ministra energetike, a većinu imovine u samoj Rusiji već je prodao najvažnijim kremaljskim tvrtkama Rosnjeftu i Gazpromnjeftu. Podsjetimo da se Rosnjeft, kao nekada mala naftna kompanija, zapravo izgradio na otetim i nacionaliziranim "aktivima" nekadašnje najveće ruske naftne tvrtke Yukos, čiji je vlasnik bio Mihail Hodorkovski, tako da Sečina svrbe prsti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....