VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Ruska drama kod Limana, problemi su i na jugu, a prema Ukrajini stiže veliki ‘paket‘ iz SAD-a!

Širom svijeta po pitanju Ruske Federacije na repertoar uvelike dolaze nove sankcije. Velika je Britanija već pripremila nove restrikcije

Igor Tabak; ukrajinski tenkovi u oblasti Harkiv; uništeni most u Kupjansku u bojama ruske zastave

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Petak, 30. rujna, ujedno je i 219. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Nakon tjedna obilježenog dovršetkom ruskih „referenduma“ u osvojenim krajevima Ukrajine, nastavkom mobilizacije širom Ruske Federacije i misterioznim eksplozijama na cijevima oba plinovoda Sjeverni tok na dnu Baltičkoga mora - naravno da je danas čitavu pažnju svijeta zaokupila prvo ruska objava “prisajedinjenja” četiri okupirane oblasti u Ukrajini, a onda i ukrajinsko traženje ubrzanog primanja u NATO savez.

Dok danas popodne i formalno otvoreno pitanje ubrzanog NATO članstva za vlasti iz Kijeva tek treba doći na raspored za raspravu između saveznika (iako su se baltičke države već večeras izjasnile „ZA“), već sada je jasno da se Ruskoj Federaciji spremaju dodatne ozbiljne sankcije.

Za sve to vrijeme, kao u nekoj paralelnoj realnosti, nastavljena je - ako ne i bitno pojačana - doprema zapadne pomoći Ukrajini, nastavljen je izvoz ukrajinske hrane Crnim morem, a nastavljene su i borbe širom Ukrajine. Dapače, dok ruska strana (baš kao da se nigdje ništa bitnoga ne događa) nastavlja robotski napadati ukrajinske položaje oko gradova Bahmuta i Donjecka, bilježi se i nastavak njihovog sve intenzivnijeg korištenja iranskih kamikaze-dronova Shaahid-136 na jugu, kod Mikolajiva i Odese. Za to vrijeme, ukrajinska strana i dalje drži pod intenzivnim pritiskom ruski kontingent na krajnjem jugozapadu bojišta, u enklavi na samom zapadnom rubu okupirane Hersonske oblasti, na zapadnoj obali rijeke Dnjepar. Ondje se bilježi i ponešto kopnenih sukoba, dok je ukrajinskim braniteljima izgleda opet uspjelo razbiti sve pokušaje ruskog popravljanja prometnih prijelaza preko Dnjepra, posebice na brani kod Nove Kahovke. Kako se po tom pitanju čuje iz ukrajinskih izvora, od procijenjenih oko 4000 tona logističkih potrepština za svoje snage dnevno, Rusi ondje uspijevaju dostaviti tek do 1500 tona - što dobro pokazuje koliki su im tamo problemi, te koliko bi od uvjetne koristi ondje bilo ubacivanje “u vatru” većeg broja mobiliziranih pričuvnika.

image

Plin curi iz cijevi plinovoda Sjeverni tok 2

Handout/SWEDISH COAST GUARD/AFP

Na dijametralno suprotnoj strani bojišta, uz granicu Harkivske te Donjecke oblasti, situacija se i dalje iz sata u sat komplicira za ruske agresore. Naime, tijekom ovoga tjedna postalo je i službeno jasno da se šire ukrajinski mostobrani uz rijeku Oskil (oko 100 km od ruske granice na sjeveru pa do područja oko Izjuma na jugu) - kako oni kod mjesta Dvorične i Kupjanska, tako i dalje južno, kod Senkove te između Gorohovatke i grada Oskila. Posebno na ovom južnom dijelu, istočno od grada Oskila, došlo je do većeg napredovanja ukrajinskih branitelja oko 30 km na istok - od rijeke Oskil pa sve do paralelne rijeke Žerebec, uz usputno oslobađanje niza manjih sela. Osim što je time stvorena osnova za buduće napredovanje prema sjeveroistoku, u smjeru ruskog uporišta Svatove - time su branitelji posljednjih dana ujedno i sa sjevera stigli i nadomak ruskih uporišta Drobiševe i Liman, u kojima su se snage separatista iz tzv. DNR već danima bjesomučno branile od ukrajinskih napada sa zapada, juga i jugoistoka. Kako izgleda, situacija je tu bila za Ruse i njihove saveznike tako loša da im još od oslobođenja sela Stavki prekjučer i sela Jampil jučer zapravo ondje prijeti okruženje. Kako tu nisu bila od pomoći postupno ubacivana pojačanja, teška borbena situacija je izgleda rezultirala prvo agresorskim odlaskom iz uporišta Drobiševe prema Limanu, dok se večeras čuje kako i sam Liman brane tek slabe snage - dok se glavnina izgleda sprema na pokušaj izlaska cestom na istok, prvo prema selima Zarične i Torske, a onda dalje u okupirane krajeve. Kako je spomenuta prometnica navodno pod konstantnom topničkom vatrom nedalekih ukrajinskih snaga, a i potencijalni prolaz ima širinu od tek koji kilometar otvorenog prostora - dok su i sama mjesta Zarične i Torske navodno pod ukrajinskim napadom - veliko je pitanje mogu li agresori uopće i izvesti takav manevar, ili su tu zakasnili s ikakvim ozbiljnijim povlačenjem.

image

Ukrajinski vojnik upravlja dronom u Bahmutu

Juan BARRETO/AFP

Što se zapadne pomoći za Ukrajinu tiče, ona je samo ojačala nakon završetka ruskih „referenduma“ o pripajanju Ruskoj Federaciji okupiranih područja Ukrajine - Luhanske, Donjecke, Zaporiške i Hersonske oblasti, o kojima agresori govore u njihovoj cjelini iako ih ni izbliza kompletno ne kontroliraju. Dok se s ruske strane ustrajno forsira priča o umoru saveznika, koji više ili ne mogu ili ne žele pomagati - put Ukrajine je iz Litve u ponedjeljak 26. rujna stiglo 50 oklopnih transportera M113, dok su tada i Sjedinjene Američke Države objasnile da u iduća dva mjeseca treba očekivati i prve protuzračne sustave NASAMS na bojištu. Sredinom tjedna čulo se kako je intenziviranje korištenja iranskih bespilotnih kamikaza-dronova Shaahid-136 već potaklo SAD (uz dozvolu Izraela) na isporuku novih specijaliziranih oružja za taj konkretni problem, a službeni Washington je najavio i novi veliki paket pomoći - kako civilne, tako i vojne. Prvo je američki Kongres podržao odvajanje dodatnih 12 milijardi USD za Ukrajinu (među ostalim 3 milijarde vojne pomoći, 1,5 za popunu zaliha državama koje su pomogle Ukrajini, još 2,8 za raznu obrambenu i sigurnosnu potporu). Sve to je suglasnošću inače podijeljenih velikih američkih stranaka određeno u formi privremenog zakona o financiranju koji vrijedi od početka nove američke fiskalne godine 1. listopada pa sve do 16. prosinca ove godine – da bi onda krajem srijede 28. rujna bio oglašen i novi paket izravnije vojne pomoći SAD. Oko 1,1 milijarda USD vrijednosti ovoga puta je otposlana u okviru Inicijative za sigurnosnu potporu Ukrajini (Ukraine Security Assistance Initiative - USAI), dakle, postupnom kupovinom traženih roba od američke vojne industrije za dugoročniju potporu Kijevu. Konkretno, tu se radi o još 18 preciznih raketnih lansera sustava HIMARS, 150 vozila HMMWV, 150 teretnih vozila za vuču topništva, 40 šlepera i 80 prikolica za prijevoz teške opreme, o 22 razna specijalizirana radara, o sustavima protiv bespilotnih letjelica, o komunikacijskoj i optičkoj opremi, o opremi za razminiranje, o osobnim zaštitnim sredstvima, te raznim drugim potrepštinama.

image

Vladimir Putin tijekom govora na Crvenom trgu u Moskvi

Sergei Karpukhin/AFP

Dok i dalje Crnim morem dnevno prolazi desetak brodova s ukrajinskim prehrambenim proizvodima za svjetska tržišta - pa je tako do jučer izvezeno oko 5,5 milijuna tona robe na više od 235 brodova - što je postignuto ljetošnjim ograničenim suglasjem Ukrajine i Rusije, širom svijeta po pitanju Ruske Federacije ipak na repertoar uvelike dolaze nove sankcije. Velika Britanija je već početkom tjedna oglasila svoje nove mjere – nove popise s ukupno 92 osobe pod sankcijama, među ostalim i iz ruskih koncerna i uprava Gazprombanke, Sberbanke i Sovkombanke – a Europska unija o svom osmom paketu takvih mjera tek raspravlja. Iako je bilo protivljenja dodatnom jačanju energetskih sankcija (posebno glasno iz Mađarske), na stol je temeljem zahtjeva 15 članica ipak vraćeno pitanje ograničavanja maksimalne cijene za ruske izvoze nafte i plina. Uz to se čuje i o budućoj zabrani EU-građanima da obnašaju visoke (i dobro plaćene) pozicije u ruskim kompanijama, a planira se i proširiti europske popise sankcioniranih pojedinaca, kao i proširenje mjere na oko 7 milijardi eura vrijedan uvoz raznih ruskih proizvoda. Dok se iz Moskve tu sprdaju ograničenjima izvoza ruskog toalet-papira, zasigurno će nešto bolnije sjesti i ograničenja na čelik, drago kamenje, nakit općenito, ali i na polju kriptovaluta (pružanje usluga kripto novčanika, računa ili pohrane ruskim građanima i organizacijama osnovanim u Rusiji). Uz to se i iz Sjedinjenih Američkih Država čulo o dodatnim mjerama koje bi od američke gospodarske ili vojne pomoći odrezale sve one države koje priznaju ruske „referendume“ u Donbasu, Zaporižju i Hersonu.

image

Referendum u Mariupolju

STRINGER/ANADOLU AGENCY/Anadolu Agency via AFP

No, niti poseban sastanak Vijeća sigurnosti u utorak 27. rujna o ruskim referendumima širom okupiranih dijelova Ukrajine, baš kao ni brojne objave da ta nastojanja neće biti međunarodno priznata, nisu omeli Rusku Federaciju u provedbi tog svog nauma. Do srijede ujutro je tako izbrojena podrška „pripojenju“ okupiranih krajeva Ruskoj Federaciji od 93,11 posto u Zaporižju, 87,05 posto u Hersonskoj oblasti, 98,42 posto u Lugansku i 99,23 u Donjecku – a njihovi marionetski čelnici su se do četvrtka 29. rujna i osobno okupili u Moskvi. Iako je do zadnjeg trenutka bilo naznaka da bi se možda mogao i predomisliti, Vladimir Putin je ipak danas, 30. rujna oko 16 sati po moskovskom vremenu, održao ceremoniju – prvo sat vremena govora o svim zlima Zapada i Ukrajine, a onda i potpisivanje akata o pristupanju četiri okupirane marionetske tvorevine iz Ukrajine u rusku Federaciju. Pri tome ga nimalo nije smetalo da praktično za sve te oblasti Rusi ne kontroliraju cjelinu prostora – a mirne duše su pripojeni i krajevi koje sada kontrolira Ukrajina, s naznakom da će i oni biti „oslobođeni te pripojeni kasnije“. Danas potpisane dokumente bi onda 3. i 4. Listopada još trebala usvojiti ruska Državna Duma, da bi se onda dosadašnje vojne formacije ukrajinskih separatista utopile u Oružane snage Rusije, dok bi se tamošnju privredu navodno probalo pridići nevelikom investicijom oko 3,3 milijarde rublji (oko 54,4 milijuna USD). Iako takvi planovi notorno idu kontra Povelje UN i osnova čitavog međunarodnog poretka od Drugog svjetskog rata na ovamo – sasvim je jasno da takvo „pripojenje“ okupiranih dijelova Ukrajine formalno otvara i mogućnost korištenja nuklearnog oružja radi odbijanja napada na prostor Ruske Federacije (kako onih sadašnjih, okupiranih krajeva, tako i dijelova koje Rusi tek planiraju ubuduće osvajati od Ukrajine). O konkretnom odgovoru na sve to tek treba raspraviti – među ostalim i na idućeg tjedna zakazanom sastanku država-članica EU.

image

Oštećena kuća u selu Visokopilja

Genya SAVILOV/AFP

Uz temu ruskih „referenduma“, na tom EU-skupu će velika tema biti i misteriozni niz incidenata na Baltičkom moru, gdje je u kasnim satima ponedjeljka 26. rujna ustanovljen prvo nagli pad tlaka u plinovodima „Sjeverni tok 1“ i „Sjeverni tok 2“, da bi se onda ustanovilo kako su barem tri oštećenja iz uporabe kompletno izbacila stariji i operativni „Sjeverni tok 1“, dok je od dovršenog ali ne i u promet puštenog plinovoda „Sjeverni tok 2“ možda ostala cijela samo jedna cijev. Odmah idućeg dana, u utorak 27. Rujna, ustanovljeno je da bi se tu moglo raditi o nekakvoj sabotaži, iako je itekako otvoreno ostalo pitanje počinitelja tako nečega na cijevima koje su tek oko 70 metara duboko – i time na jednostavnom dohvatu mnogima. Danska, Švedska i Njemačka započele su istrage, pri čemu se od švedskih seizmologa čulo i o detonacijama jačine oko 100 kg eksploziva – isključujući kao uzroke moguće potrese ili klizišta. Iako je uspostavljeno da će plinovodi biti prazni do kraja ovoga tjedna – ipak se iz ruskih izvora odmah prst uperilo prema SAD i njihovim helikopterima, da bi se onda saznalo kako su u vrijeme događanja na poprištu bili i brodovi ruske Ratne mornarice, koji tamo redovito djeluju. Tko god bio odgovoran – jedino je sigurno da su time ozbiljno sužene mogućnosti dostave plina direktno iz Rusije u Njemačku, dok se sada stvarno za „Sjeverni tok 1“ mora zaključiti da je zatvoren zbog objektivnih okolnosti (pa time nema ni penala za izostanak opskrbe plinom). Pri tome, potencijalni opstanak jedne cijevi plinovoda „Sjeverni tok 2“ mogao bi biti dodatno sredstvo prisile na Njemačku da ipak otvori taj dostavni pravac - što se do sada iz Berlina već mjesecima odlučno odbijalo - ako sada žele ikakvu dostavu ruskog plina.

image

Ukrajinski vojnici u Kupjansku

Yasuyoshi CHIBA/AFP

Za kraj treba spomenuti i daljnju provedbu ruske „djelomične mobilizacije“, kojom se iz Moskve nastoji barem donekle dopuniti vojne snage koje od kraja veljače ratuju u Ukrajini. Iako službeni izvori već danima ustrajno govore o redovitoj provedbi ovog nastojanja, ipak je postalo jasno da to baš i nije istina – velik je broj grešaka pri pozivanju ljudi, prikupljene snage se slabo oprema (često apelirajući i da si samo pribave skoro sve osim oružja), a još ih se i slabije vježba. Dapače, unutar prvog tjedna takve masovne mobilizacije već je dio tako prikupljenog ljudstva registriran na bojištima Ukrajine, gdje su ih počeli i zarobljavati te neutralizirati u okviru agresorskih postrojbi. Osim toga, postalo je jasno i da se izbjegava šire novačenje u velikim gradovima europskog dijela Rusije, dok su se na posebnoj meti mobilizacijskih komisija našle manjinske zajednice iz siromašnih provincija. Do kraja ovoga tjedna postalo je jasno i da će takve aktivnosti imati negativnih utjecaja kako na rusku industriju tako i na redovitu opskrbu građanstva raznim robama – budući da mobiliziranje vozača i logističara ruši civilne dostavne lance – a brojnost „grešaka u mobiliziranju“ postala je toliko očita da se njome jučer pozabavio i sam Vladimir Putin u okviru zasjedanja Vijeća sigurnosti Ruske Federacije. Pri tome se posebno obratilo pažnju na pozivanje raznih bolesnika, ali i dodjelu pojedinih kategorija vojno-deficitarnih stručnjaka u redove pješaštva (koje će jurišnim djelovanjima imati posebno visoke gubitke).

Kako bilo da bilo, ukrajinske snage suočene s takvim nadolazećim valom ruske vojske ipak ne planiraju ikakvo dodatno pozivanje svog ljudstva u obranu. Umjesto toga, oni i dalje rade na jačanju obuke i opreme svojih snaga, dok se aktivno pripremaju i za nadolazeću zimu – prikupljajući zimsku opremu od saveznika, i naručujući njenu dodatnu proizvodnju od domaće industrije. Ujedno se hvale i početkom uporabe vlastitog satelita ICEYE, kojeg su im zakupili građani Ukrajine prikupljanjem dragovoljnih priloga, dok je konačno u javnost pušten i obračun ruske vojne opreme nedavno zarobljene u ofenzivi kod Harkiva. Kada se vide brojke o „više od 400 tenkova, 700 oklopnih vozila i 170 topničkih sustava raznih vrsta”, postaje jasno da usprkos sve pomoći sa Zapada, ipak je najveći donator dosadašnje ukrajinske obrane - sama agresorska Ruska Federacija.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. studeni 2022 06:25