VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Ruska obrambena linija uzdrmana; ‘Energetski Ramstein‘ i ‘Patriot‘ mogli bi spasiti Ukrajinu

Dok stanje na bojištima ne miruje, jednako tako nema mira ni za sve one koji svakodnevno nastoje popravljati ukrajinsku strujnu mrežu

Igor Tabak, sustav Patriot i ukrajinski vojnici kod Kremina

 Profimedia/Cropix

Petak 16. prosinca ujedno je i 296. dan ovogodišnjeg intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Ovotjedno zatopljenje dovelo je do oživljavanja kopnenih djelovanja, tako da su tijekom tjedna bilježeni prilično intenzivni sukobi – naravno, još uvijek ipak pretežito vezani uz prometnice, budući da kretanje izvan njih jako otežava duboko blato. Pa ipak, i dalje se vidi ukrajinska borbena inicijativa na sjeveru Donbasa. Iako istočno od Kupjanska i neposredno oko ruskog uporišta Svatove izgleda da nije bilo ozbiljnijih pomaka bojišta, dio proukrajinskih izvora spominje mogućnost ukrajinskog oslobađanja nekoliko sela ponešto južnije. Riječ je tu o Plošćanki, oko 22 km južno od Svatove, te Červonopopivki, oko 30 km južnije – obje na prometnom pravcu P66 između bitnih ruskih uporišta Svatove i Kremina. Ako se ti navodi pokažu točnima, oni bi značili prekidanje te prometnice koju se već duže držalo pod ukrajinskom paljbom - što bi itekako moglo utjecati na rusko održavanje kontrole nad mjestom Kremina, kojem se posljednje vrijeme ukrajinske snage primiču i s jugozapada, iz šumskih krajeva oko Dibrove. Oslobađanje Kremine ujedno bi temeljito uzdrmalo rusku obrambenu liniju koju se nastoji formirati posljednjih mjeseci, a otvorilo bi za Ukrajinu i put dalje na istok, prema ljetos okupiranim gradovima Rubižne i Severodonjeck.

Stanje ponešto dalje na jug, preko rijeke Siverski Donjec, također je bilo obilježeno borbama. Ukrajina tu uspijeva održati kontrolu nad mjestom Bilogorivka, smještenom uz Siverski Donjec, međutim nije jasno kakvo je stanje ponešto južnije. Naime, dok se i dalje uspješno drži linija bojišta koja od rijeke ide na jug uz administrativnu granicu Donjecke i Luhanske oblasti, problemi izgleda počinju kada bojišnica oko još jedne Bilogorivke kreće pratiti cestu T1302 prema Soledaru. Izgleda da je ondje naselje Jakovlivka bilo poprište žestokih borbi, a nakon vijesti o okupaciji, pa onda o protunapadima, sada nije jasno je li ono „ničija zemlja“ ili ga ipak većinom drže Rusi. Iako se ne čuje o bitnijim pomacima bojišta par kilometara dalje jugozapadno, oko grada Soledara, posljednjih se dana opet bilježe jaki ruski napadi između Soledara i Bahmuta, gdje navodno u prostoru sela Pidgorodne agresori pokušavaju sjeverni prodor oko Bahmuta.

Kod Bahmuta nema preokreta

Iako se već čulo kako je ukrajinska rotacija snaga krajem prošlog tjedna otvorila prostor za manja ruska napredovanja u prostoru samog grada Bahmuta, zadnjih dana su se tu izvori dviju zaraćenih strana jako razlikovali. Naime, dok se s ukrajinske strane o tome nije čulo mnogo, ruski su izvori danima isticali pomake na istoku Bahmuta – u industrijskoj zoni, po Ulici Patricea Lumumbe (T0504), te manje od kilometar južnije, gdje je pješaštvo predvođeno privatnom kompanijom Wagner uspjelo ući u prvo prigradsko naselje kuća. Treba napomenuti da se tu radi o kvartu pravilne pravokutne mreže ulica, konzistentno popunjene obiteljskim kućama s velikim dvorištima – a Rusi su tu prvo dospjeli do rubne Ulice Fodora Maksimenka u širini od oko kilometar, da bi onda krenuli u unutrašnjost naselja, maksimalno dosegavši sredinom ovog tjedna dubinu od 4 bloka, otprilike po 120 metara svaki. Kako se čuje, posljednjih dana su ondje bili izloženi protunapadima svježe pristiglih ukrajinskih postrojbi, i navodno je danas bojišnica otprilike na pola tih njihovih maksimalnih postignuća u ovom urbanom prostoru.

image

Ukrajinski vojnici kod Bahmuta

Celestino Arce Lavin/Zuma Press/

Ujedno se čuje i o nastavku borbi oko pojedinih industrijskih kompleksa na sjeveroistoku i jugoistoku Bahmuta, koji navodno posljednjih dana prelaze iz ruke u ruku. Time se mora konstatirati određeni ruski napredak, ali i napomenuti kako to sve još nipošto nije i bitan preokret u borbama za Bahmut, budući se sve događa na jako rubnim krajevima velikog grada, i to u dijelu koji od glavnine mjesta još dijeli i rijeka (oko 1,7 km zapadno od spomenutih poprišta borbi). No, dok su ruske snage posljednjih dana još i imale neke ratne sreće na istoku Bahmuta, izgleda da im je lošije polazilo za rukom južno od grada. Ondje se, nakon manjeg ruskog napredovanja krajem prošlog mjeseca, bojišnica izgleda ipak ustalila – pa Ukrajina drži uporište Klišćivka na oko 6 km jugozapadno, da bi onda rusko područje dalje južno nakon okupirane Andrijivke izbijalo na kanal kod okupirane Kurdjumivke i Ozarjanivke. Iako se zapadno kod oba ova naselja nalaze kopneni prijelazi preko vodene prepreke – izgleda da ruski napadi tim putovima dalje na zapad za sada nisu imali uspjeha. To je poprilično bitno jer bi agresori daljnjim kretanjem na zapad i jugozapad tu dospjeli na viši teren, a postupno bi im se otvorila i mogućnost ugrožavanja logističkih pravaca kojima se snabdijeva samo 8 km jugozapadno smješteno ukrajinsko uporište Toreck – oko kojeg se također, posebno u selima na istočnim prilazima, zadnje vrijeme vode ogorčene kopnene borbe i topnički dueli. Slično je nejasna situacija i oko 30 km dalje na jugozapad, oko okupiranog grada Donjecka iz kojeg ruske snage napadaju niz okolnih ukrajinskih položaja na sjeverozapadu, zapadu i jugozapadu od grada.

Pri tome, sjeverozapadno od Donjecka nije jasno stanje u selu Vodjane, koje priječi južni obuhvat oko ukrajinskog uporišta Avdiivka, i koje je zadnjih tjedana bilo poprište niza naizmjeničnih napada i kontranapada. Ponešto južnije, u sličnom je stanju ukrajinsko uporište Marinka, oko 20 km zapadno od Donjecka – za kojeg ruska strana već tjednima uporno tvrdi kako samo što nije zauzeto i očišćeno od branitelja, dok se posljednjih dana s ukrajinske strane čulo o protunapadu koji je navodno vratio u njihove ruke dio centra tog temeljito razrušenog naselja. Nije mnogo drugačije ni još 27 km jugozapadnije, oko Vugledara – gdje se jaki ruski napadi nisu uspjeli pomaknuti iz nedavno osvojenog sela Pavlivka prema 3 km sjevernijem Vugledaru, a također se i ondje čuje o protunapadima branitelja – opet s nejasnim ishodom. U sličnom stilu onda treba sagledati i većinu stanja na preostalom bojištu zapadno do rijeke Dnjepar, i onda uz rijeku do Crnoga mora. Ondje se tek redovito čuje o razmjenama topničke vatre, učestalom uništavanju ruskih pozadinskih logističkih točaka (raketnim sustavima HIMARS), te djelovanju partizana – koji ili izvode ciljane pokušaje atentata na viđenije kolaboracioniste, ili kao ovog ponedjeljka (12. prosinca) ciljanim diverzijama ruše vojno bitnu infrastrukturu - kao cestovni most kod prigradskog naselja Kostjantinivka, na magistrali M14. Pri tome, nije jasno radi li se tu tek o intenzivnom obuzdavanju okupatorskih snaga i njegove logistike, ili na tom prostoru ujedno traju i pripreme za neko veće ukrajinsko ofenzivno djelovanje.

Strujna enigma se komplicira

Dok stanje na bojištima ne miruje, jednako tako nema mira ni za sve one koji svakodnevno nastoje popravljati ukrajinsku strujnu mrežu. I dok je do početka ovoga tjedna izgledalo kako im posao ipak dobro napreduje – to je i opet bio tek povod za nove valove ruskih ciljanih zračnih napada. Naime, još u ponedjeljak se čulo kako je većina aktivnih proizvodnih kapaciteta opet priključena na ukrajinsku mrežu, a od učestalih izvanrednih redukcija – najavljivalo se prelaske na umjerenija te planska redovita isključenja struje, kako u Kijevu, tako i u više drugih većih gradova Ukrajine. Iako je oštećen dobar dio proizvodnih kapaciteta, vezanih trafostanica, pa navodno i 44 visokonaponska voda širom države, ipak su u utorak u mrežu bile uključene i sve preostale ukrajinske nuklearne centrale. Sve to je u utorak 13. prosinca u Francuskoj bilo začinjeno i održavanjem tzv. „energetskog Ramsteina“, skupa zapadnih saveznika spremnih pomoći napadnutu ukrajinsku energetiku. Ondje se definiralo tri tipa opreme potrebne za popravke (transformatori, oprema za visokonaponske mreže i agregati), razgovaralo se o interventnoj opskrbi Ukrajine europskom strujom ove zime (do 2 GW, što bi moglo koštati oko 800 milijuna eura), uspostavu misije europskih promatrača u ukrajinskim elektranama, kao i uvoz oko 50 milijuna LED svjetiljki u Ukrajinu.

image

Nestanak struje u Kijevu

Aa/abaca/Abaca Press/Profimedia

Od svega toga, za početak se čulo o skorom početku rada „Središta za pomoć Ukrajini u energetskom sektoru“, već idućeg tjedna u Poljskoj, kao i obećanje o pribavljanju 30 milijuna LED žarulja. Osim toga, na toj međunarodnoj konferenciji "Solidarnost s ukrajinskim narodom" u Parizu, Ukrajina je privukla ukupno oko milijardu dolara investicija (pola od toga bespovratno, dok je druga polovica u robi, poslovima i kreditima) koji bi trebali stići prilično brzo. Naravno, sve te dobre vijesti gledala je i ruska strana – koja je prvo u srijedu 14. prosinca reagirala s dva vala dronova-kamikaza (gdje je svih njih 13, otposlanih u dva vala s istoka Azovskog mora, bilo oboreno), da bi onda danas ujutro stigao i 9. po redu veliki zračni napad na strujnu infrastrukturu Ukrajine. Oko 8 ujutro po lokalnom vremenu bilo je lansirano 76 krstarećih raketa (Kh-101, 3M-54 "Kalibr", Kh-22), te 4 vođene rakete zrak-zemlja (Kh-59/Kh-31P) – od čega se čulo za rušenje njih 60. Ujedno, područja bliže fronti navodno su bila gađana i još s oko 27 projektila sustava S-300, u njihovom modu djelovanja prema kopnenim ciljevima. Pa ipak, prema priznanju samih ukrajinskih dužnosnika, bilo je pogođeno 9 bitnijih energetskih objekata u Ukrajini, a uslijedila su i široka ispadanja strujne mreže, pa onda i željezničkog prometa – budući da se danas popodne čulo kako je izgubljeno preko 50 posto zadnjih dana uobičajene potrošnje struje u sjevernim središnjim te južnim dijelovima Ukrajine. Nema sumnje da će ta sva događanja – bez obzira na pomoć koja konstantno stiže - dodatno utjecati na ratom pogođenu Ukrajinu, koja ujedno broji oko 4,9 milijuna interno raseljenih osoba, te još oko 7,9 milijuna građana koji su utočište potražili u inozemstvu.

Inozemna pomoć

Dok se i dalje nastavljaju diskusije o kompleksnijim borbenim sustavima za Ukrajinu, gdje od borbenih aviona ili modernih tenkova i dalje nema ništa – ipak je posebnu pažnju izazvao spomen protuzračnog sustava Patriot. No, ne radi se tu o njemačkim primjercima koji bi se ovih dana počeli postavljati na poljskoj granici s Ukrajinom, već o najavama koje su u utorak 13. prosinca prvo odjeknule američkim medijima, da bi ih onda barem načelno (ali anonimno) potvrdili i pojedini visoki dužnosnici. Navodno je tu riječ o planu opskrbe koji se još razrađuje – ali se našao ubrzan nastavkom ruskih napada na ukrajinsku infrastrukturu. Pri tome, otvoreno je i pitanje trajanja obuke ukrajinskih operatera – jer ne dolazi u obzir da ih opslužuje NATO ljudstvo – koju bi se vjerojatno provodilo u Njemačkoj. Za to vrijeme, jučer se na ove naznake nadovezalo i nagađanja o slanju u Ukrajinu još i preciznih kompleta za doradu starih zrakoplovnih bombi na status „pametnog streljiva“, famoznih JDAM kompleta – da bi se onda čulo i o proširenju postojećih programa američke obuke ukrajinskih vojnika – od siječnja po njih 500, bojnim gađanjima i manevarskom obukom na razinama desetine, voda, satnije i bojne. Naravno, bit će to tek dodatak i na britanski sustav obuke ukrajinskih vojnika, koji bi također trebao nanovo započeti u siječnju, i od kojeg se očekuje da će instruktori iz ukupno 10 nacija u Velikoj Britaniji izučiti 19.200 Ukrajinaca. To je gotovo dvostruko više od ovogodišnje već ostvarene kvote u Velikoj Britaniji, jednako kao što je više i od najava iz Europske unije, iz okvira misije „EUMAM Ukraine“ – baš one misije za koju je danas u Hrvatskome saboru propalo uključivanje Republike Hrvatske, budući da premijer Plenković i HDZ ipak nisu uspjeli sakupiti dvotrećinsku većinu zastupnika, uvjet do kojeg se problematično stiglo u stanju gotovo potpunog prekida službenih odnosa Vlade i predsjednika Milanovića.

image

Protuzračni sustav Patriot

Abaca/Abaca Press/Profimedia

Napomenimo kako se uz vojnu pomoć i obuku itekako nastavlja i pristizanje civilne pomoći u Ukrajinu, posebno vezano uz materijal za popravak teško oštećene elektro-infrastrukture. Iz Francuske je tako već stiglo oko 73 tone energetske opreme, a Njemačka je najavila 50 milijuna eura „zimske pomoći“ – među ostalim i generatora, transformatora, kabela, te lokomotiva – što će se nadovezati na njihovo slanje dodatnog streljiva za PZO sustav IRIS-T, oklopna vozila, 30.000 granata za bacače granata od 40 mm, 5.000 topničkih granata kalibra 155 mm, te 4 vozila hitne pomoći i 18 kamiona 8x8. I dok iz Španjolske stižu ukupno 163 jedinice obnovljene opreme za trafostanice - 135 transformatora, 26 gromobrana i dva rastavljača (elektromehaničke opreme za mehaničku izolaciju električnih krugova radi popravaka), Kanada se obvezala doznačiti 115 milijuna dolara za obnovu objekata elektroenergetskog sustava oštećenih ruskim granatiranjem. Sve to, doduše, teško može po domišljatosti potući Češku – državu koja je s ukrajinskim vodstvom postigla dogovor o regrutiranju tisuća stručnjaka za rad u svojim tvornicama oružja – gdje bi Ukrajinci trebali riješiti manjak radne snage, te ujedno omogućiti usmjeravanje češke industrije za ukrajinske ratne potrebe.

Za to vrijeme, dok su pojedine europske države uspijevale izaći ususret ratom pogođenoj Ukrajini, puno sporije ide usuglašavanje oko EU pomoći – s posebnim naglaskom na makroekonomsku pomoć, namijenjenu stabilizaciji ukrajinske države i državnih financija u ratu. Dok usuglašavanje o paketu od 18 milijardi eura za iduću godinu napreduje teško i polako, ništa bolje stanje nije ni s ovogodišnjim takvim paketom novaca. Iako se za tu svrhu još ljetos objavilo izdvajanje oko 5 milijardi eura, u srijedu 14. prosinca Ukrajini je isplaćena tek treća tranša od 500 milijuna eura. Kada će ostatak, nije poznato. Jednako tako, nije postignut ni dogovor o uvođenju maksimalne cijene za ruski plin – oko čega se već tjednima lome koplja, pa će ti pregovori biti nastavljeni idućeg tjedna.

Ipak, jučer se uspjelo usuglasiti 9. po redu paket EU sankcija prema Ruskoj Federaciji, da bi danas bili objavljeni i njegovi službeni okviri – ograničava se izvoz niza roba dvostruke, civilne i vojne namjene, dodatno se ograničava poslovanje sa 168 poduzeća vezanih uz rusku vojnu industriju, ograničava se izvoz zrakoplovnih motora i dijelova, baš kao i materijala za izgradnju dronova, a kompletno je dodatnih mjera pošteđena ruska proizvodnja te izvoz hrane i umjetnih gnojiva. Ujedno, ograničeno je poslovanje s još dvije ruske banke, te četiri medijske kuće (NTV/NTV Mir, Rossiya 1, REN TV and Pervyi Kanal) – jednako kao i pristup konzultantskim uslugama i investiranju u ruski rudarski sektor (osim pojedinih globalno važnih rijetkih materijala). Ovim mjerama se danas pridružila i Švicarska koja je - unatoč svom neutralnom statusu - krenula i svoje vlastite mjere prema Rusiji sve više usklađivati s onima Europske unije.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. svibanj 2024 04:57