U podcastu ‘Prva linija‘ koji možete gledati na portalu jutarnji.hr i YouTube kanalu Jutarnjeg lista, bavimo se vojnim, obrambenim i sigurnosnim pitanjima s posebnim naglaskom na rat u Ukrajini. Naš sugovornik u ovoj epizodi je vojni entuzijast Matija Blaće. Video i audio snimku emisije možete naći pri vrhu teksta.
Rat u Ukrajini ušao je u drugu godinu. Umjesto trodnevne "specijalne vojne operacije", kako je naziva Kremlj, ovaj se sukob pretvorio u najveći rat na području Europe još od Drugog svjetskog rata. Od njegovog početka mnogo toga se promijenilo - ruske snage su razorile veliki dio Ukrajine (ali je nisu pokorili), zapadne zemlje pomažu Ukrajini na razini na kojoj je malo tko mogao očekivati, a sama Rusija se našla pod nezapamćenim udarom sankcija zbog kojeg je gurnuta u izolaciju. Koliko su rat u Ukrajini i zapadne sankcije utjecale na rusko gospodarstvo, je li se ono doista smanjilo "samo" za 2,2 posto BDP-a i kako u novim okolnostima funkcionira ruska vojna industrija, raspravili smo u novoj epizodi podcasta Prva linija u kojoj je naš gost bio vojni entuzijast Matija Blaće.
Video snimku podcasta pogledajte ispod
- Kad su pitanju brojke o padu BDP-a, tu prozivam ruski blef. Službeni podaci ruskog statističkog biroa govore o padu BDP- od 2,2 posto, a te su brojke prenijeli i Svjetska banka, MMF i druge institucije. No, jedini izvor za te brojke su ruske službene statistike, a u njihovom statističkom birou su u zadnjih godinu dana promijenjena tri šefa. Nagađa se da je stvarna situacija znatno lošija, kaže Blaće na početku. Dodaje i kako se u ovoj godini očekuje i pad ruskih prihoda od prodaje energenata, o čemu državni budžet Ruske Federacije uveliko ovisi.
- Rusima padaju prihodi od prodaje plina, ali i nafte - naime, oni proizvode barel nafte po cijeni od 45 dolara plus 10 do 12 dolara za prijevoz, što znači da bi po sankcijskom cjenovnom limitu od 60 dolara koji su uvele zapadne države zaradila samo do pet dolara po barelu. To bi vrlo brzo moglo otići u negativno pa bi mogli i gubiti novac izvozom nafte. Dijelom to kompenziraju prodajom nafte u druge države, poput Indije. No, za očekivati je da će se ti prihodi od energenata strmoglaviti. S druge strane, ruska civilna industrija gotovo je uništena. Na primjer, ono što proizvode trenutno u automobilskoj industriji se praktički vratilo na razinu iz sovjetskog doba - a to se proteže na gotovo čitavu rusku ekonomiju, kaže Blaće i ističe da je ruska ekonomija toliko isključena iz svjetskih tokova da je teško dati pravu prognozu njenog stanja.
Kriza, zlatno doba pa opet kriza
Upitan da objasni u kakvom je stanju ruska vojna industrija, Blaće tu stvari postavlja u širi kontekst.
- Ruska vojna industrija proizlazi iz sovjetske industrije. Tijekom Hladnog rata Sovjetski savez uspijevao je parirati Americi u vojnom izvozu, čak je i malo nadmašiti. No, raspadom SSSR-a situacija se drastično mijenja i već 1991. to pada na jako niske grane, na manje od 20 posto prethodnog iznosa. Devedesetih je bilo godina kad su Rusi proizvodili svega nekoliko zrakoplova. Navodno su Suhojevi inženjeri sami financirali struju da se tvrtka ne ugasi. Oni su se provukli kroz iglene uši, ali mnoge druge tvrtke nisu. Ipak, 2000-ih dolazi do rasta i zlatnog razdoblja ruske vojne industrije, kad vrijednost izvoza oružja doseže i do više od 30 milijardi dolara godišnje. To lagano dolazi kraju 2010., a već 2014. izvoz je pao na 15-ak milijardi dolara. Nakon toga slijedi golema promjena te 2021. ruski izvoz oružja iznosi samo 3 milijarde dolara. To je golema promjena, usporediva onoj iz 1991. godine kad se raspada SSSR, kaže Blaće i objašnjava.
- Jedan od razloga za to su sankcije uvedene Rusiji nakon aneksije Krima 2014. godine. Drugi razlog je gubitak veze s Ukrajinom, jer je Ukrajina bila nevjerojatno važan kotačić prvo u sovjetskom vojnom stroju, a potom i u ruskom. Ona je vukla i do 25 posto proračuna za istraživanje i razvoj SSSR-a, a tamo je bilo i 15 posto proizvodnih kapaciteta. Konačno, neke stvari koje su Ukrajinci proizvodili Rusi ne proizvode - na primjer nosače zrakoplova i velike krstarice. Ukratko, nakon 2014. Rusi više nisu imali pristupa brojnim komponentama o kojima je njihova vojna industrija ovisila. K tome, tko god je imao izbora nije kupovao oružje od Rusije nakon 2014. Sve to je imalo katastrofalne posljedice na ruske brojke proizvedenih oružja, objašnjava Blaće.
Ne mogu pratiti želje Kremlja
Također smatra kako će ruska industrija izuzetno teško pratiti ciljeve koje si je Kremlj postavio u Ukrajini.
- I prije rata Rusi su proizvodili 20 do 30 vojnih aviona godišnje od 2014. do 2021. Sada, sa sankcijama, ta brojka mora biti i niža. Litvanski obavještajci navode da Rusija proizvodi i do 1,7 milijuna granata godišnje. Spomenuli smo da su ispucali već 6 do 7 milijuna granata, možda i više, a njihove predratne zalihe bile su 17 milijuna, što znači da su već dobar dio potrošili. Procjena litvanskih obavještajaca je da Rusija u uvjetima ratne proizvodnje, što je pokrenuto u kolovozu prošle godine, može proizvesti 3,4 milijuna granata. Ukratko, ratna proizvodnja može udvostručiti ratnu proizvodnju (čak i tenkova, oklopnjaka...). Nakon toga će biti vrlo teško povećati proizvodnju - prvo, Rusiji nedostaje zapadnih komponenti za izradu oružja, ali nema ni pristupa zapadnim strojevima kojima su njihove tvornice opremljene. Oni nemaju izbora nego se vratiti na sovjetske uređaje i njihovu tehnologiju da bi održali razinu brojki, što će istovremeno izazvati pad kvalitete.
Upitan hoće li Rusija ikad ostati bez streljiva u ovom ratu, Blaće odrješito kaže:
- Neće nikad, to je nemoguće. Mogu pasti u kvaliteti i volumenu, ali neće nikad nestati. Tu govorimo o granatama i mecima, ne o naprednom oružju. Rusi paljbe koji su imali kod Sjeverodonjecka i Lisičanska prošle godine, kad se pričalo i do 80.000 ispucanih granata dnevno, vjerojatno više nikad neće moći postići. No, njihov kapacitet proizvodnje granata i dalje je već nego što Zapad može proizvesti u ovom trenutku, a kamoli dostaviti Ukrajini.
Sofisticiranija oružja
Blaće također navodi kako Rusi nemaju proizvodnju vlastite moderne tehnologije nužne za sofisticiranija oružja koja se koriste u modernom ratovanju.
- Rusi, na primjer, imaju vrlo rudimentarne kapacitete za proizvodnju nekih komponenti i nedostaje im čipova. To ne znači da će ruska proizvodnja sofisticiranog oružja nestati, ali će se vjerojatno vratiti na tehnologiju iz 90-ih godina. No, način na koji Rusija može tu "preživjeti" još neko vrijeme je preko šverca - što se navodno događa i gdje know how vuku od Irana koji je jako dobar u tome. Čipovi su dostupni na slobodnom tržištu i vrlo rijetko su specifično vojne namjene - oni su vrlo često opće namjere, ali se mogu lako prenamijeniti - zato ih je vrlo lako prokrijumčariti, kaže Blaće.
Na pitanje bi Kina mogla pomoći ruskoj vojnoj industriji, Blaće kaže da Kina može u potpunosti zamijeniti strane partnere:
- Oni daju veliki dio civilne industrije. Ali kad gledate kineski izvoz, samo 2 posto ide u Rusiju. S druge strane, 70 posto izvoza im je u zapadne zemlje, zato smatram da Pekingu nije u interesu da otvoreno stane uz Rusiju i krši sankcije. Još nismo vidjeli kinesko oružje ili kineski čip u ruskim rukama. Kini se naprosto ne isplati okrenuti leđa Zapadu jer bi time više izgubila nego bi dobila u partnerstvu s Rusijom, zaključuje Blaće.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.