VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Ruski napad uzrokovao taktičko sljepilo Ukrajinaca: Iza manevra kod Harkiva mogao bi se kriti pakleni plan!

Rusima nije uspio nastavak napredovanja na jug prema mjestima Lipci, iako se ondje na juriše šalje čak i plaćenike iz Afrike

Igor Tabak; ruski borbeni avioni SU-25 u niskom letu; ukrajinski vojnik kod Harkiva

 Davor Pongračić/Cropix/Afp/Profimedia/

Utorak 21. svibnja ujedno je 818. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini u kojoj je nakon nekoliko dana hladnijeg vremena i padalina opet zatoplilo. Ujedno se bilježi i malo kiše, tako da ovog proljeća praktično pa nije bilo ozbiljnijeg blatnog perioda koji bi ometao kopnene operacije. Toplije vrijeme načelno je trebalo pomoći i energetskoj situaciji u državi, no štete na strujnoj infrastrukturi su toliko teške da se nastavljaju velike dnevne redukcije industrijskih potrošača i kućanstava – gdje nakon postupnog pooštravanja mjera nitko osim kritičnih institucija više ne dobiva struju između 17 sati i ponoći. Ujedno se bilježe i velike dnevne kvote uvoza struje od europskih partnera (20.411 MWh u subotu 18. svibnja i 13.159 MWh u nedjelju 19. svibnja). Napomenimo i da je u subotu 18. svibnja na snagu stupio i novi ukrajinski Zakon o mobilizaciji od kojeg se očekuje postupno reformiranje čitavog sustava prikupljanja ljudstva za obranu države – iako je ta tema i nadalje itekako problematična i bolna širom Ukrajine (jednako kao i pitanje osobne odgovornosti pojedinih vojnih zapovjednika, koje se u političkoj sferi proziva temeljem nekoliko konkretnih neuspjeha na nekim od ključnih zona bojišnice kod Harkiva i Avdiivke).

image

Avdiivka

Anatolii Stepanov/Afp/Profimedia/Anatolii Stepanov/afp/profimedia

Za to vrijeme ni neprijatelj ne spava. S jedne strane, krajem prošlog tjedna čulo se da je agresorima 10. svibnja, prilikom otpočinjanja napada na sjeveru Harkivske oblasti, za rukom pošlo elektronički ometati američki satelitski sustav Starlink. Time su pojedine ukrajinske postrojbe u borbenoj zoni neposredno uz međunarodnu granicu Ukrajine i Ruske Federacije u vrijeme početka tamošnjih borbi najednom ostale ograničeno povezane sa svojom pozadinom, ali i taktički slijepe – budući su tada privremeno prestale raditi i njihovim veze s izviđačkim besposadnim letjelicama koje su pratile neprijatelja onkraj granice. S druge strane, snimke s komercijalnih satelita dobro pokazuju i napredak izgradnje alternativnih željezničkih veza kojima Rusija nastoji osigurati opskrbu svojih snaga na okupiranom jugu Ukrajine – smanjujući svoju dosadašnju ovisnost o prometnom pravcu preko Kerčkog tjesnaca pa na okupirani Krim. Tako je u zadnjih mjesec dana vidljivo napredovala gradnja pruge Mariupolj-Berdjansk na 25 km dugoj dionici od Červone Pole do Osipenka, čime je pruga skoro pa stigla do Berdjanska s kojim bi se trebala povezati preko sela Staropetrivka.

Stanje na bojištima

Što se tiče borbi u Ukrajini tijekom zadnjih dana, treba napomenuti kako se donekle nastavila stabilna situacija na novom bojištu sjeverno i sjeveroistočno od Harkiva. Nakon zauzimanja ukrajinskih sela Gliboke i Lukjanci, ruskim agresorima nije uspio nastavak napredovanja na jug prema mjestima Lipci – iako se ondje na juriše šalje čak i plaćenike iz Afrike. Jednako tako, usprkos svojedobnoj propagandi, izgleda da se obližnji smjer napredovanja prema selu Vesele zapravo zaustavio ispred ukrajinskog uporišta Zelene, na oko 500 metara od granice.

U čitavoj toj zoni sjeverno od Harkiva agresorima nisu pomogla ni ustrajna granatiranja s ruske strane granice, baš kao ni učestalo bacanje vođenih zrakoplovnih bombi (koje su ipak radile popriličnih problema braniteljima). Tek je za Ruse ponešto bolja situacija oko 20 km istočnije, u zoni borbi oko ukrajinskog pograničnog grada Vovčanska. Dok se na zapadnoj strani tog ruskog prekograničnog prodora bilježi određeno napredovanje (zauzeto selo Bugruvatka) – iako se iz ruskih službenih izvora još u subotu 18. svibnja čulo o okupaciji sela Starica, izgleda da taj navod ni do danas zapravo nije bilo moguće neovisno potvrditi (jednako kao ni logističke probleme koje je to navodno uzrokovalo ukrajinskoj obrani nedalekog grada Vovčanska).

image

Razrušeni Bahmut

Twitter/

Dakle, nije jasno da li se u toj zoni bojišnica ustalila uz tok rijeke Siverski Donjec pa kroz selo Starica, ili u toj zoni intenzivnih borbi ipak prijeti neki nastavak ruskog napredovanja na jugozapad. Ipak, i nadalje ostaje činjenica da je baš sam grad Vovčansk izgleda i poprište najžešćih borbi u toj regiji – gdje Ukrajinci i nadalje spominju kontrolu nad oko 60 posto naselja, dok se iz ruskih izvora čuje kako je cijela sjeverna polovica mjesta okupirana, zajedno s velikim zapadnim mostom preko rijeke Vovče u centru grada i obližnjim Općinskim sudom. Jednako je tako nejasno da li se bojišnica istočno od Vovčanska stvarno ustalila uz tamošnji tok rijeke Vovče, ili su ukrajinski položaji ponešto sjevernije, oko sela Tihe. Kako bilo da bilo, zadnjih dana čitava ta šira borbena zona sjeverno i sjeveroistočno od Harkiva (usprkos žestokih borbi) nije bila poprište ikakvih bitnijih brzih prodora agresora – iako je izgleda ispunila svoj zadatak odvlačenja ukrajinske pažnje i rezervi s ostalih dijelova bojišta, gdje se zadnjih dana bilježe brojni manji pomaci fronte u rusku korist.

Oko 80 km jugoistočno, na bojišnici od Kupjanska na Oskilu pa južnije prema okupiranom gradu Svatove, bilježene su zadnjih dana intenzivne borbe. Posebice to vrijedi za prostor kod naselja Sinkivka (oko 6 km istočno od Kupjanska), te zonu oko 18 km dalje na jugoistok, uz cestu P-07. Konkretno, riječ je o kraju kod sela Ivanivka, koje se napada s istoka iz okupiranog Jagidne, te s juga iz nedavno zauzete Kislivke, ali i 13 km južnije smješteno selo Berestove u koje su Rusi izgleda upali sa sjevera (iz Krohmalne), pa se sada borbe vode u samom selu.

Jednako tako je bilježen i jaki pritisak agresora ponešto južnije na ukrajinska uporišta Stelmahivka, Mjasožarivka i Andriivka – gdje se agresori polagano s istoka primiču ukrajinskim naseljima. Uz to, treba posebno spomenuti borbe južno od rijeke Siverski Donjec, pa prema okupiranim gradovima Soledar i Bahmut. Naime, u toj borbenoj zoni ruski službeni izvori također su u ponedjeljak 20. svibnja objavili okupaciju sela Bilogorivka – što izgleda ne stoji, usprkos kombinacijama iznimno žestokih granatiranja i agresorskih juriša – da bi se tu ipak čulo o jakim napadima agresora oko 17 km južnije, kako iz okupiranog sela Vesele sjeverno prema Viimki, tako i sjeverozapadno na tamošnje visove pa onda zapadno prema Rozdolivki. Iako se tamošnje ukrajinsko uporište Rozdolivka još drži, time je ono izgleda pod napadima s juga te sada i s istoka, gdje su ti visovi na koje je agresor navodno uspio napredovati.

image

Ukrajinski položaji kod Kupjanska

Aa/abaca/Abaca Press/Profimedia/Aa/abaca/abaca Press/profimedia

Jedna od ukupno bitnijih borbenih zona i nadalje je zapadno od okupiranog Bahmuta, gdje su agresori zadnjih dana intenzivirali svoje napade prema Časiv Jaru. Konkretno, čulo se tu o nastavku pritiska (1) sjeveroistočno od Časiv Jara (od Bogdanivke prema Kalinini), zatim (2) frontalno prema rubnoj četvrti „Novi“ koju vodni kanal dijeli od glavnine mjesta. Tu se čulo o ruskom napredovanju na jugoistok i jug spomenute četvrti, tako da se sada kopneni napadi pješaštvom i oklopnim sredstvima mogu izvoditi sa sjeveroistoka, istoka, jugoistoka i juga – dok je ovo naselje viših zgrada ujedno i pod konstantnim žestokim napadima topništva (klasičnog, a i termobaričkih sustava), te zrakoplovstva (sve moguće zrakoplovne bombe i projektili) – što itekako otežava opstanak branitelja. Ujedno, pojačani pritisak bio je bilježen i (3) na jugoistočnim prilazima Časiv Jaru, gdje je agresorima izgleda uspjelo između četvrti „Novi“ i južnog okupiranog sela Ivanivske u širem potezu prići do trase vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“ kao tamošnje glavne prirodne prepreke kopnenim prodorima.

Slično je stanje zadnjih dana bilježeno i sjeverozapadno te zapadno od okupirane Avdiivke, na borbeno najaktivnijem dijelu čitave ukrajinske bojišnice. Iako ondje Rusi zadnjih dana nisu bilježili ikakvih dodatnih zauzimanja sela – ipak se čulo o tamošnjim brojnim manjim korekcijama fronte, ali i postavljanju uvjeta za skore dodatne okupacije pojedinih bitnih lokaliteta. Kao prvo, čulo se o dodatnim manjim napredovanjima agresora između okupiranih sela Novokalinove i Novobahmutivke, a dok je odolijevala ukrajinska obrana u krugu oko okupiranog sela Očeretine - navodno se dogodilo i manje rusko napredovanja na zapad po poljima od okupirane Semenivke prema obrambenoj liniji Novopokrovske-Umanske. Oko 4 km južnije od Umanske u pitanje je došla situacija u selu Netailove, koje je već neko vrijeme poprište borbi – da bi se još u petak čulo o ukrajinskim povlačenjima, koja su izgleda i potvrđena tijekom zadnja tri dana, iako još nema službenih objava o okupaciji. Dok se dalje na jug još drže ukrajinska uporišta Krasnogorivka (gradić je podijeljen i poprište je urbanih borbi), te Georgiivka (također podijeljeno selo i poprište borbi) – zadnjih se dana čulo o napredovanju agresora na zapad iz okupirane Novomihailivke. Kako izgleda, borbe se tu sada vode u samom zapadnijem selu Paraskoviivka, dok agresori s bokova napadaju i malo zapadniju Kostjantinivku, selo na cesti koja jugozapadno vodi prema ukrajinskom uporištu Vugledar.

image

Bitka kod Časiv Jara

Aa/abaca/Abaca Press/Profime/Aa/abaca/abaca Press/profime

Što se tiče stanja na jugu Ukrajine, usprkos pritisku agresora na sela Staromajorske i Urožajne (južno od Velike Novosilke), tu su Rusi ostali ograničeni na južne rubove oba naselja. Ujedno, teško je razlučiti i pravi opseg pojedinih vijesti o manjem ruskom napredovanju u smjeru ukrajinskog grada Gulajpolje te navodnih pomaka sjeverozapadno od Verbove i na sjevernom kraju sela Robotine (oboje južno od Orihiva, na glavnom pravcu prošlogodišnje ukrajinske ljetne ofenzive). Kako izgleda, moguće je da se tu stvarno bojišnica malo pomakla – za razliku od stanja u donjem toku rijeke Dnjepar, gdje i dalje ruskim napadima odolijeva ukrajinski mostobran kod sela Krinki. Za kraj, napomenimo i kako se u nedjelju 19. svibnja iz ukrajinskih izvora čulo i o napadima na dva broda ruske Crnomorske flote – kao prvo, na minolovac „Kovrovec“ (plovilo iz okvira projekta 266M, klasa „Akvamarin-M“ iz 1974. godine) koji je navodno uništen u Sevastopolju, te na korvetu „Ciklon“ (četvrto plovilo iz okvira projekta 22800, klasa „Karakurt“, primljen u službu sredinom srpnja 2023. godine te sposoban nositi krstareće rakete 3M54 Kalibr ili P-800 Oniks).

Zračni napadi

Dok se u petak 17. svibnja čulo o ruskim napadima na Harkiv (2 mrtvih i 19 ozlijeđenih) te regiju oko Odese (luka Južni), nakon jutarnjih napada na Krim i rusku crnomorsku luku Novorusijsk glavnina kasnijih ukrajinskih djelovanja bila je koncentrirana na rusku pograničnu regiju Belgorod, u pozadini agresije na sjever Harkivske oblasti – gdje se bilježilo barem 94 ukrajinske granate te 23 veće bespilotne letjelice. Ujedno su stigle i pojedinosti napada na ruski rafinerijski centar u mjestu Tuapse u Krasnodarskom kraju – gdje je navodno bio oštećen pogon za ukapljivanje plina (LNG), ali je ostala čitava jedinica za rafiniranje nafte.

Subota 18. svibnja počela je ruskim lansiranjem 13 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s Primorsko-Ahtarska na jugu i Kurska na sjeveru (svi uništeni) – a cilj napada su navodno bila dva energetska objekta u središnjoj (Poltava) i istočnoj regiji Ukrajine. Ujedno, opet su bili gađani Odesa (Ovidiopolj) i Harkiv (željeznička infrastruktura), kao i niz manjih mjesta sjeverno od Harkiva (deseci vođenih zrakoplovnih bombi). Nasuprot tome, ukrajinske bespilotne letjelice bilježilo se u ruskim regijama Kursk i Belgorod (uz topništvo, VBR-ove i taktičke rakete Točka-U), te na Krimu – gdje je došlo i do većih šteta na elektroopskrbnom sustavu. Jednako tako je okupirani Krim bio na meti ukrajinskih napada i u nedjelju 19. svibnja, kada se gađalo već spomenute ruske brodove, ali i niz kopnenih ciljeva. Uz to, s više od 60 letjelica bio je izveden i napad na rafineriju u Slovjansku-na-Kubanu (zaustavljen rad nakon udara 6 letjelica čiji se bojne glave nosile i metalne kuglice), te na oko 180 km sjeveroistočno smješteni ruski vojni aerodrom Kušćevskaja – na kojem se navodno baziralo avione Su-34, Su-25, Su-27 i MiG-29.

Ovo je bio drugi takav napad na oba ova cilja u zadnjih nekoliko tjedana. Za razliku od toga, navodno se po prvi put bespilotnim letjelicama dugog dometa napalo naftna skladišta u mjestu Viborg, tek dvadesetak kilometara udaljenog od granice s Finskom na sjeverozapadu ruske regije Sankt Peterburg (tri eksplozije i požar). Uz to, ponovo je na meti bila i regija Belgorod – koju se opet napadalo višecijevnim lanserima raketa, topništvom i nizom bespilotnih letjelica. Ipak, ruska strana tu nipošto nije ostala dužna. Naime, nedjelju 19. svibnja započeli su lansiranjem 37 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz Primorsko-Ahtarska (uništeno 20 iznad Odese, 3 u Hersonu i jedna kod Mikolajeva), te Kurska na sjeveru (svih 13 uništeno). Bitno je lošije prošao prijepodnevni napad raketama „Iskander“ na rekreativni centar sjeverozapadno od Harkiva (Čerkaska Lozova) – u kojem je stradalo 7 osoba, a 27 je bilo ranjeno. Uz to, gađana su bila i područja gradova Odesa, Dnipro i Krivi Rih.

image

Krim

-/Afp

Ponedjeljak 20. svibnja započeo je ruskim lansiranjem 29 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz Primorsko-Ahtarska na jugu i Kurska na sjeveru (svi uništeni), niza vođenih zrakoplovnih bombi po mjestima uz bojišnicu i njeno neposredno zaleđe, te raketa „Iskander-M“ na Harkivsku oblast, Odesu i Kropivnicki. Nasuprot tome, ukrajinska je strana bespilotnim letjelicama napadala ruke regije Kursk (2 komada) i Belgorod (barem 6 većih letjelica), dok se zaleđe ruskog upada u Harkivsku oblast učestalo gađalo i višecijevnim bacačima raketa. Konačno, utorak 21. svibnja opet je započeo serijama napada na Harkivsku oblast, te gradove Harkiv i Odesu. Riječ je bila o ruskom lansiranju 29 kamikaza-dronova iz Primorsko-Ahtarska i s rta Čauda na Krimu, te iz Kurska na sjeveru (od toga ih je 28 bilo oboreno širom Ukrajine). Ruska se strana posebno hvalila i nizom od tri eksplozije u Čornomorsku, luci gdje željeznicom iz Rumunjske navodno dolazi vojna pomoć sa zapada.

Međunarodna arena

Dok svoj oblik tek postupno dobiva mirovni summit koji je za 15. i 16. lipnja zakazala Švicarska u mjestu Bürgenstock kod Luzerna – za sada je postalo jasno kako od pozvanih oko 160 izaslanstava ondje neće biti Brazila i Južne Afrike. Ipak, svoj dolazak je najavila Indija, a bome i Hrvatska – čiju će delegaciju vjerojatno predvoditi premijer Andrej Plenković. Do tada treba napomenuti da je jučer, u ponedjeljak 20. svibnja, u virtualnoj formi bio održan i 22. po redu sastanak Kontaktne skupine za obranu Ukrajine (tzv. „Ramstein format“). Naravno, tema je bila organiziranje dodatne vojne pomoći za Ukrajinu – i to prvenstveno topničkog streljiva te modernih protuzračnih sustava. Posebnu pažnju tu je izazvao i napredak u dogovorima o korištenju prihoda od sankcijama zamrznute ruske imovine, kojima bi se trebalo financirati barem dio te pomoći. Dok o tome tek treba usvojiti odluke na razini zemalja skupine G7 (što će započeti na sastanku 23. svibnja u Italiji), danas se moglo čuti kako je Njemačka spremna podržati takve planove Sjedinjenih Država. Ujedno, danas se na tu temu očitovala i Europska unija, gdje je Europsko vijeće usvojilo akte potrebne da takvi prihodi dva puta godišnje budu isplaćivani prema Uniji s periodom važenja od 15. veljače ove godine nadalje. Od prispjelih novaca 90 posto bi se trebalo usmjeriti u Europski instrument za mir (European Peace Facility – EPF), dok bi preostalih 10 posto išlo u EU projekte u Ukrajini financirane iz EU proračuna.

Vojna pomoć zapadnih saveznika

Što se tiče vojne pomoći Ukrajini, iako su najpotrebniji protuzračni sustavi i topničko streljivo, teško se oteti i vijestima oko borbenih aviona F-16, čije se prve primjerke uskoro očekuje u Ukrajini. Dok su navodno prve skupine pilota pri kraju s obukom, a još ih je dosta i u raznim međunarodnim programima različitog trajanja – baš danas se čulo i o dovršetku obuke prvih timova za buduće održavanje ovih letjelica u Nizozemskoj. U petak 10. svibnja, Ukrajina je iz Češke primila i prvi simulator borbenog aviona F-16, na čijem se testiranju i puštanju u rad intenzivno radi.

Što se protuzračnih sustava tiče, još početkom ovog mjeseca njemačka kompanija Hensoldt najavila je isporuku dodatnih 6 radara TRML-4D tijekom ove godine (oko 100 milijuna eura vrijednosti), dok se iz Italije čulo najave slanja ručnih lansera Stinger, raketa Storm Shadow te dodatnih sustava SAMP/T – za koje bi Francuska trebala poslati i dodatne rakete Aster.

Uz to su iz Španjolske najavili dodatne rakete za sustav MIM-104 Patriot, dok je i Rumunjska navodno promišljala slanje jednog od svojih još neoperativnih sustava tog istog tipa u susjednu Ukrajinu. Prije tjedan dana se onda saznalo da će dodatna bitnica sustava Patriot ipak stići iz Njemačke, koja se tijekom svibnja obvezala dati i još pokoji sustav IRIS-T – dok su u Sjedinjenim Državama njemački dužnosnici ugovorili za Ukrajinu kupiti još i tri moderna VBR sustava HIMARS za oko 30 milijuna dolara. Za njemačku inicijativu pribavljanja protuzračnih sustava u okviru „Ramstein format“ Koalicije za integriranu zračnu i raketnu obranu (Integrated Air and Missile Defense Coalition) i Kanada se odlučila izdvojiti 76 milijuna kanadskih dolara, a Danska je tu usmjerila i svojih oko 321 milijun eura (dio paketa vojne pomoći ukupne vrijednosti oko 750 milijuna eura). Uz njih će financijski sudjelovati i Belgija, Nizozemska te Norveška – dok se od SAD, Velike Britanije, Francuske, Španjolske, Litve i Rumunjske očekuje pribavljanje raznih potrebnih projektila i oružja (sustavi Patriot, Iris-T, Skynex, Gepard i drugi). Dok te nabave postupno traju – a da bi mogli nastaviti ovogodišnje financiranje pomoći Ukrajini – u Berlinu je uz ovogodišnjih oko 7,1 milijarde eura (od kojih je ostalo još oko 300 milijuna na raspolaganju) – od Vlade zatraženo i dodatnih 3,8 milijardi u tekućoj fiskalnoj godini (što neće biti sporno, budući da se politika i Ministarstvo financija slažu sa stavljanjem ovih dodatnih novaca na raspolaganje).

image

Patriot

Petras Malukas/Afp

Od svibnja do rujna ove godine Ukrajina bi iz Njemačke trebala dobiti i dodatnih 40 oklopnjaka Marder 1A3, dok se krajem lipnja očekuje i dodatne tenkove Leopard 2 iz Španjolske te oklopnjake YPR-765 iz Nizozemske – gdje doduše ostaje nejasno o kojim će se tu varijantama „borbene stanice na daljinsko upravljanje“ zapravo raditi, budući da je za očekivati probleme s isporukom onih koje sadrže švicarski top Oerlikon KBA-B02 kalibra 25mm.

Uz sve to, posljednjih se tjedana moglo čuti i o pošiljkama minobacačkih mina s Kosova, plovilima Tassie Sentinel iz Australije te streljivu 5,56*45 i bespilotnim letjelicama iz Litve (koja je za Ukrajinu poslala i razne komunikacijske opreme u vrijednosti od oko 100.000 eura). I Švedska je prije desetak dana najavila slanje novaca u okviru tri „Ramstein format“ koalicije u kojima je članica (5 milijuna eura u Koaliciju za razminiranje, 3 milijuna u Koaliciju za pomorsku sigurnost, te 10 milijuna za Koaliciju dronova), uz još 10 milijuna eura za opće potrebe ukrajinske sigurnosti (Zaklada NATO pomoći Ukrajini). Uz to, za humanitarne potrebe i obnovu strujne infrastrukture Danska je namijenila dodatnih 250 milijuna kruna (oko 36 milijuna USD), Njemačka je izdvojila bespovratnih 45 milijuna eura, Belgija je dala 9 milijuna eura, a Austrija 5 milijuna eura. Naravno, kada se vidi dnevni ritam borbi i ruskih razaranja, sve je to dovoljno tek za prvu silu i tražit će još puno usklađivanja i dodatnih financijskih paketa, baš kako je to nedavno izvela i Savezna Republika Njemačka kao jedna od najvećih država donatora za obranu Ukrajine.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. srpanj 2024 18:36