Sve učestalija ruska prisutnost u sjevernom Atlantiku natjerala je Washington da nakon deset godina - militarizira Island. Prisutnost SAD-a na teritoriju ove miroljubive otočne zemlje seže još od 1951. godine kada su Washington i Reykjavik sklopili zanimljiv pakt u kojem se podrazumijeva da će Amerikanci braniti Island od svih neprijatelja ili točnije od - Sovjeta. Naravno da nikakva realna opasnost od nekakve invazije komunista nije postojala, ali Amerikanci su za vrijeme Hladnoga rata pošteno iskoristili zračnu bazu u Keflaviku kao polaznu točku za svoje špijunske i borbene avione, piše Foreign policy.
Međutim, 2006. godine Amerikanci su napustili Island, a već deset godina poslije planiraju se vratiti. Naime, Pentagon je prošli tjedan predstavio proračun, a manji dio od 19 milijuna dolara trebao bi poslužiti za ponovno otvaranje zračne baze za slijetanje špijunski zrakoplova P-8A Poseidona. Ti zrakoplovi su specijalizirani za praćenje podmornica, a kako je prisutnost Rusa u Baltiku i sjevernom Atlantika najveća u posljednjih 25 godina, američke namjere su i više nego jasne.
Kako je Island članica NATO saveza, vojna baza u Keflaviku je i u posljednjih deset godina bila poprilično aktivna. Čak je i zamjenik ministra obrane Bob Work posjetio bazu i upozorio domaće da je ruska aktivnost oko Islanda sve veća i da bi upravo zbog toga Amerikanci trebali pojačati vojnu suradnju s Islandom.
Njegove izjave nisu najbolje sjele islandskom ministru vanjskih poslova Gunnaru Sveinssonu koji je jasno poručio kako želja za jačanjem vojne suradnje dolazi samo s američke strane.
- Nije bilo nikakvih razgovora između Islanda i SAD-a oko stacioniranja američkih vojnika na našem tlu - rekao je Sveinsson uz jedan vrlo važan dodatak.
- S druge strane, jasno je da se europska sigurnosna slika u zadnjih nekoliko godina uvelike promijenila...
Jasno je da Islanđani ne mogu samo tako odbiti Amerikance, ali je i činjenica da se ne žele previše zamjeriti i Putinu. Otočnu zemlju ionako je pogodila činjenica da su Rusi zbog sankcija zabranili uvoz islandske hrane, što je bio poprilično jak udarac ekonomiji Islanda. Foreign policy na kraju predviđa da će SAD i Island pronaći kompromis i da će Reykjavik dozvoliti Amerikancima slijetanje i 'tankanje' svojih zrakoplova, ali da američki vojnici neće trajno boraviti na sjeveru Atlantika.