VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Sada je jasno o čemu priča Putin, u Kijev stigao ATACMS, a u Hrvatsku loše vijesti!

Prema Vladimiru Putinu ukrajinska protuofenziva je definitivno propala, a na terenu je mijenja ruska ‘aktivna obrana‘

Igor Tabak; trening ukrajinskih vojnika; projektil ATACMS; borbeni avion JAS 39 Gripen

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Intenzivno ratovanje u Ukrajini na utorak 17. listopada bilježi svoj 601. dan, odnosno jednu godinu, 7 mjeseci i 21 dan (ako već ne brojimo od 2014. godine, kada bi se radilo o 3526. danu rata). Pri tome, vrijeme na tamošnjim ratištima polagano se kvari, te je zadnjih dana bilo sve hladnije i sve kišnije. Dok to još ne znači da je počela opća jesenska blatna sezona, taj trenutak se ipak vidljivo bliži – a Ukrajinci sve glasnije spominju i pretpostavljeni početak obnovljenih ruskih napada na energetsku infrastrukturu Ukrajine. Naravno, tome bi barem donekle trebala stati na kraj saveznička slanja dodatnih sustava protuzračne obrane (o kojima se zadnjih tjedana aktivno raspravljalo), jednako kao i najavljena ukrajinska iznajmljivanja pojedinih PZO sustava.

O takvoj mogućnosti tijekom „sezone grijanja“ čulo se u nedjelju 15. listopada, iako bez izričitog spomena partnerske države koja bi u takav posao ušla s Ukrajinom. Do tada, jedni bi rekli da se aktivno nastavlja polagana i postupna ukrajinska ofenziva (prvenstveno trošenjem ruskih resursa), dok je prema Vladimiru Putinu ona definitivno propala - a na terenu je mijenja ruska „aktivna obrana“.

Kad pogledamo stanje na terenu, nije teško zamijetiti o čemu to Putin priča. Naime, ruska je strana u napadu na čitavom nizu zona uzduž bojišnice – na (1) sjeveru Donbasa riječ je o ratištu kod Kupjanska, pa nešto južnije oko okupiranog grada Svatove (Stelmahivka sjeverozapadno i Nadija jugozapadno), kao i istočno od ukrajinskog uporišta Makiivka, na pola puta između okupiranih gradova Svatove i Kremina. Zatim se napade bilježilo sjeverno od Bahmuta, kao i na pojedinim lokacijama južno od tog grada (gdje i dalje traju ukrajinski napadi prema agresorskim položajima istočno od sela Klišćivka i Andriivka, te oko strateški bitnog sela Kurdjumivka). Nadalje, tako je i (2) oko okupiranog grada Donjecka, gdje Rusi već tjedan dana napadaju oko Avdiivke na sjeverozapadu Donjecka, ali i na liniji Marinka-Novomihailivka jugozapadno od grada.

‘Prodori‘ kod Avdiivke postali ‘aktivna obrana‘

Njihovi se napadi broje i (3) na potezu Vugledar-Prečistivka-Zolota Niva na oko 60 km jugozapadno od Donjecka, kao i na (4) pravcima ukrajinske ljetne ofenzive (na glavnom pravcu južno od Orihiva, gdje se takvi napadi smjenjuju s ukrajinskim napadnim nastojanjima, baš kao i na sporednom pravcu te ofenzive, južno od Velike Novosilke, gdje se vode intenzivne borbe jugozapadno oko ruskog uporišta Prijutne, te južno oko ukrajinskog sela Staromajorske). Doduše - dok na nekim od tih zona ima smisla spominjati aktivnu obranu (posebice južno od Orihiva, gdje se zadnjih dana učestalo prepliću ukrajinski i ruski napadi oko sela Robotine i Verbove), da bi južno od Bahmuta takva „obrana“ tek usporavala postupno ukrajinsko napredovanje na istok prema cesti Bahmut-Gorlivka.

Posebno je zanimljivo da se nakon tjedan dana furioznih ruskih napada oko Avdiivke (koji na kraju nisu postigli gotovo ništa bitno, a koštali su mnogo ljudi i tehnike) taj još prošlotjedni „prodor“ i „zaokruženje Ukrajinaca“ sada najednom opisuje kao „aktivnu obranu“. Iole ozbiljnijim uvidom u navode te brojne vizualne materijale nije teško reći kako se ondje od 9. listopada radilo o iznenadnoj izvedbi velikog mehaniziranog napada s najmanje tri odvojena smjera, gdje se južni krak tog željenog zaokruženja raspao vrlo brzo, sjeverni nije ispunio najave iz neslužbenih izvora i zapravo se jedva pomaknuo, dok se ostatkom napada uspješno fiksiralo Ukrajince u utvrdi pod iznimno jakom paljbom protivnika. Kako izgleda, nakon gotovo tjedan dana ratovanja, ovo je djelovanje sada polagano u smiraju – a iako žestoke borbe i dalje traju, branitelji su očigledno uspjeli stabilizirati situaciju, te napadačima prepustiti minimalno terena. Ako se ondje ne dogodi nešto radikalno, to će ispasti slično ruskim ishodima na praktično svim spomenutim zonama provedbe njihovih brojnih napada – gdje bilježimo „mnogo zujanja i malo meda“, odnosno mnogo žrtava i materijalnih gubitaka za malo ili ništa pomaka bojišnice. Pri tome, treba napomenuti da se jurišne operacije sada pretežito izvode postrojbama koje uglavnom popunjava mobilizirano ljudstvo – tako da je njihova sposobnost za kompleksnije operacije donekle sužena. Nasuprot tome stoje ukrajinske snage koje muče donekle slični problemi (tek dijelom ublaženi obukom u inozemstvu), dok su politička previranja u SAD možda dovela i do privremene odluke o štednji težeg streljiva – donekle prekinutoj tek danas, prvom potvrđenom uporabom američkih balističkih raketa ATACMS s kasetnim bojnim glavama, lansiranih iz modernih višecijevnih lansera koje Ukrajina za projektile manjeg dometa koristi od lanjskoga ljeta.

ATACMS i žrtve u Ukrajini

Dok se još rano jutros čulo o noćnoj izvedbi ukrajinskog napada po ruskim aerodromima na okupiranim područjima Ukrajine, kod Berdjanska u Zaporižju i kod Luganska u istoimenoj oblasti – tek su tijekom dana postale jasnije neke okolnosti ovih napada izvedenih između 2 i 4 sata ujutro. Kako izgleda, ondje su već duže bile raspoređene veće količine zrakoplovne tehnike, posebice helikoptera, za koje su agresori smatrali da su sigurni izvan standardnih dometa većine dosadašnjih ukrajinskih oružja. Zato je u noćašnjem napadu i uspjelo uništenje barem 9 helikoptera, tamošnjih protuzračnih sustava, aerodromske opreme i samih letnih pista. Dapače, dio pratećih detonacija u Lugansku navodno je odjekivao sve do 11 sati prije podne. S druge strane, vatre i eksplozije na pistama kod Berdjanska bile su dovoljno intenzivne da ih jutros jasno registriraju čak i pojedini sateliti specijalizirani za praćenje šumskih požara i toplinskih anomalija.

No tek danas oko 17 sati najprije se u zapadnim medijima navelo da je riječ o prvom borbenom korištenju balističkih raketa MGM-140A ATACMS na ovom ratištu – oružja koje je Ukrajina već mjesecima tražila od saveznika, da bi im u malim količinama bilo obećano tek tijekom posjeta ukrajinskog predsjednika Zelenskog Washingtonu krajem rujna ove godine. Kada su se u javnosti pojavile i slike ostataka kasetnog punjenja ovog oružnog sustava sa spomenutih aerodroma, nije bilo sumnje o čemu je riječ, usprkos prvim ukrajinskim odbijanjima potvrde ove borbene novine – što se kompletno promijenilo do današnje večeri, kada su u javnost izašle i posebne zahvale Sjedinjenim Državama na novom oružju od strane predsjednika Zelenskog i ukrajinskog Ministarstva obrane.

Slične lokalne obavijesti iz Ukrajine donijele su u Hrvatsku i jednu iznimno lošu vijest. Naime, nakon što je prije dva tjedna nestao u borbama – danas je potvrđena i pogibija Tomislava Tkalca (34) iz Duge Rese. On navodno nije ni obitelji priznao da ide na ratište već se opravdao radom u Njemačkoj – da bi danas obavijesti o njegovoj smrti osvanule na posebnim profilima društvenih mreža posvećenim stranim dragovoljcima u Ukrajini, što je predvečer potvrdio i premijer Plenković. Dok se iz Hrvatske do sada bilježio jedan poginuli humanitarni radnik, nekoliko ranjenih, te jedan zarobljenik – Tkalac je prva prava borbena žrtva od svih onih navodnih nekoliko stotina hrvatskih dragovoljaca u Ukrajini koje je u svojim pregledima uporno navodila Ruska Federacija.

Ostatak zračnog ratovanja

Mimo ovih raketnih napada danas, i nekoliko zadnjih dana bilo je iznimno aktivno po pitanju razmjene zračnih napada među zaraćenim stranama. Subota 14. listopada započela je ruskim navodima o zaustavljanju napada bespilotnim letjelicama iznad Crnoga mora kod Krasnodarske oblasti – što je izazvalo pomutnju u radu dijela tamošnjih civilnih aerodroma. Slične se napade bilježilo i na sjeveru – prvo na prostoru Belgorodske oblasti (dvije letjelice), a onda i iznad Kurska, gdje je odrađen jedan od masovnijih takvih napada (barem 18 letjelica). Uz to se bilježilo i brojne napade vođenim zrakoplovnim bombama kako na pozadinu ukrajinskih linija, tako i po prvoj crti (posebno u prostoru sjevernog Donbasa, sa 6 FAB-500 oko ukrajinskog uporišta Nevelske, te još nekoliko u zaleđu Makiivke, malog mjesta kojeg se ondje napada s istoka). Zatim je tijekom noći na nedjelju 15. listopada s tri rakete sustava S-300 u njihovu modu napada na kopnene ciljeve bio napadnut grad Zaporižje (navodno „infrastrukturni objekti“), da bi se kasnije navođenim zrakoplovnim bombama iz aviona Su-34 gađalo i Herson) – ukupno s 15 bombi tijekom čitavoga dana, izgleda prvenstveno po tamošnjoj strujnoj i vodovodnoj infrastrukturi.

Ponedjeljak 16. listopada započeo je ruskim napadom na Ukrajinu uz korištenje jedne balističke rakete „Iskander-M“, pet vođenih raketa Kh-59 (na sjever i istok Ukrajine) i 12 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 (više na zapad države) – od čega su bile uništene 2 vođene rakete Kh-59 i 11 kamikaza-dronova. Kako izgleda, na meti su opet bili ukrajinski vojni aerodromi – posebno kod Mirgoroda u Poltavskoj oblasti i grada Kropivnicki u Kirovogradskoj oblasti. U nastavku dana bilježilo se i barem tri ukrajinske bespilotne letjelice iznad ruske regije Belgorod, doduše bez jasnih naznaka učinka. Na sve to je jutros, 17. listopada, ruska strana odgovorila lansiranjem jedne krstareće rakete Kh-59 s borbenog aviona Su-34 iznad okupirane regije Herson, dvije rakete sustava S-300 prema kopnenim ciljevima na istoku Ukrajine, te još 6 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s Krima – od čega je uspješno srušena raketa Kh-59, te svih 6 kamikaza usmjerenih prema Odesi (uz manje lokalne štete).

Pomorsko ratište

Nakon što se prošloga tjedna čulo o uspješnom napadu ukrajinskih pomorskih dronova na ruski patrolni brod „Pavel Deržavin“ pred samim Sevastopoljem – u subotu 14. listopada se ukrajinska Ratna mornarica pohvalila da je u petak (13. listopada) istom prilikom uspjela izvesti i uspješan napad na tamošnji remorker SB-565 „Profesor Nikolai Muru“ (2014. dovršeno plovilo iz okvira Projekta 22870). Ti, ali i drugi slični neugodni događaji, vjerojatno će utjecati na postupno povlačenje ruske Crnomorske flote iz područja Sevastopolja dalje na istok Crnoga mora – bilo u Novorosijsk ili dalje prema lukama odmetnute Abhazije, iako su se i ti krajevi do sada pokazali dostupni ukrajinskim pomorskim i zračnim dronovima dalekog dosega.

Mnogi napominju kako vlasti iz Kijeva takve napade izvode s praktičnim ciljem dodatne zaštite pomorskog prometa koji zadnjih tjedana aktivno teče od Bospora, pa preko teritorijalnih voda Bugarske i Rumunjske, sve do luka Ukrajine. Naime, danas se na širem području Odese bilježi ukupno 14 teretnih brodova pod 7 nacionalnih zastava koji čekaju ukrcaj robe – još pet je brodova u dolasku, a tri u odlasku. Iako se tijekom proteklih dana čulo o olujnim uvjetima na Crnome moru – a onda i o kidanju sa sidra pojedinih pomorskih mina – takva opasnost nije prijetila tek obalama Ukrajine kod Odese.

Naime, jučer (ponedjeljak 16. listopada) moglo se čuti da je na minu nepoznatog podrijetla naletio tanker „Ali Najafov“ pod zastavom Liberije – i to opet na rubu rumunjskih teritorijalnih voda u prostoru kanala Sulina. Uglavnom, izgleda da se tu radi o incidentu načelno sličnom onima od 18. rujna i 5 listopada ove godine – srećom s jednako podnošljivim posljedicama, na putu brodova u Dunav i onda tamošnje ukrajinske luke. Dok je spomenuti tanker nakon zaustavljanja i pregleda nastavio put svojim pogonom, ostaje za vidjeti hoće li i ovaj incident dovesti do raspoređivanja namjenskih minolovaca u područje incidenta ili barem do ubrzanja uspostave zasebne crnomorske flotile za razminiranje koju su nedavno već najavile Bugarska, Rumunjska i Turska.

Žitni problemi

No dok ograničeni pomorski promet iz luka u oblasti Odesa nadalje teče usprkos ovakvim praktičnim problemima – posve je otvoreno pitanje trgovinskog spora koji se nedavno otvorio između Ukrajine i pojedinih EU država po pitanju uvoza i provoza jeftinih ukrajinskih prehrambenih proizvoda. Dok i dalje pred Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO) stoji mogućnost razmatranja spora po tom pitanju – tek treba vidjeti kako će se na spomenute odnose odraziti rezultat nedavnih izbora u Slovačkoj i Poljskoj. Dok je u Slovačkoj na izborima 30. rujna pobijedio Robert Fico i njegova stranka izrijekom nesklona Ukrajini, u Poljskoj su 15. listopada izgleda pobjedu odnijeli pro-EU nastrojeni Donald Tusk i njemu bliska koalicija – koja tek treba doći u priliku sastavljati vladu, nakon što to probaju na izborima najbrojniji, ali koalicijski usamljeni poljski konzervativci Jarosława Kaczyńskog. Naime, u tjednima pred izbore poljska konzervativna vlada krenula je zaoštravati odnose s Ukrajinom po pitanju uvoza i provoza poljoprivrednih roba, navodno nastojeći takvim protekcionizmom steći dodatnu naklonost domaćih poljoprivrednika kao glasačkoga tijela. Po okončanju izbora, treba se nadati i splašnjavanju ovih napetosti o kojima se intenzivno pregovaralo i tijekom zadnjih mjesec dana, ali bez mnogo vidljivoga uspjeha.

Za to vrijeme posebno je pitanje sličnih izvoza iz Ruske Federacije, koja se sprema manje količine žita izvoziti u gladne države Afrike i Azije (kao vidljivu političku gestu), dok pregovara i o širim uvjetima svog pomorskog izvoza umjetnih gnojiva i drugih roba – po mogućnosti pod pokroviteljstvom organizacije Ujedinjenih naroda, ako to ipak uspiju ispregovarati, bilo uz tursko posredovanje ili bez njega. Dok takvi pregovori aktivno traju, s ruske se strane bilježilo i brojna ispaljivanja vođenih zrakoplovnih bombi prema prostoru ukrajinskih teritorijalnih voda od Odese prema Rumunjskoj (posebno oko Zmijskog otoka) – kao nadogradnju na barem 17 velikih napada po ukrajinskoj lučkoj infrastrukturi za izvoz žita. Naime, spomenuti izvoz žita i drugih prehrambenih roba za Ukrajinu ima posebno značenje (kao izvor sredstava potrebnih prvo i osnovno za plaće vojnika, koje ne pokrivaju strane donacije) – i tek treba vidjeti hoće li u punini uspjeti organiziranje takvog samostalnog prometa (uz uspostavu ukrajinskog osiguravanja za rizik takvog brodskog transporta) ili će za tako nešto ipak trebati širi sporazum s Ruskom Federacijom, koju na nešto slično ljetos isteklom „Žitnom sporazumu“ aktivno nagovaraju UN i skup država iz okvira G20.

Zapadna pomoć Ukrajini

Dok se izgleda bilježi prijenos vojne pomoći iz Sjeverne Koreje u Rusku Federaciju – barem 1.000 vagona robe iz sjevernokorejskih skladišta streljiva prema Rusiji – Ukrajina bilježi pomake u odnosima sa svojim saveznicima. Osim današnje jasne promocije američkih raketa ATACMS, ovoga tjedna se očekuje i početak obuke ukrajinskih pilota za borbene avione F-16 u Tusconu, savezna država Arizona, prvo na simulatorima, a onda i u praksi – dok će sličan obučni centar u Rumunjskoj zaživjeti do kraja godine. Do tada treba bilježiti i današnje vijesti o dovršetku isporuke svih 31 obećanih američkih tenkova M1A1 Abrams u Ukrajinu, zajedno s rezervnim dijelovima i streljivom – jednako kao i američko obećanje donacije gotovo 700 milijuna USD za potrebe modernizacije

logističke i transportne infrastrukture širom Ukrajine. Ova je investicija objavljena prilikom posjeta Kijevu Penny Pritzker, specijalne izaslanice SAD za ekonomsku obnovu Ukrajine – dok je i nadalje otvoreno pitanje kako predsjednička administracija u najskorije vrijeme kroz američki Kongres planira progurati i još dodatnih 2 milijarde USD za privremeno financiranje Ukrajine, Izraela i Tajvana. Naime, tu treba imati u vidu da je baš danas u kasnim popodnevnim satima u Washingtonu propao još jedan republikanski pokušaj imenovanja čelne osobe Zastupničkog doma Kongresa – gdje unutarnja nesloga tog političkog bloka zapravo koči ne samo pomoć inozemnim saveznicima ili raspravu o novim državnom proračunu SAD, već i niz drugih bitnih djelatnosti te države.

Dok se te dileme u SAD ne riješe, Ukrajincima ostaje za utjehu prije nekoliko dana objavljena njemačka donacija oko 76 milijuna eura za jačanje energetske infrastrukture i njeno bolje povezivanje s Europom – baš kao i EU razmatranje proračunskih pitanja Unije, u čijem je okviru i izdvajanje oko 50 milijardi eura makrofinancijske pomoći Ukrajini, te nadopuna Europskog mirovnog instrumenta (European Peace Facility - EPF) s dodatnih 20 milijardi eura uvelike usmjerenih prema Kijevu. Dok ne bi čudilo da takve investicije budu itekako sporne u Mađarskoj koju vodi Orban i Slovačkoj kojoj će na čelu izgleda biti Fico – ovakvi su planovi ipak podršku dobili u Europskom parlamentu (512 glasova „za“, 45 „protiv“ i 63 suzdržano).


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. travanj 2024 20:55