Francuski predsjednik Emmanuel Macron želi povećati vojnu potrošnju na 413 milijardi eura tijekom idućih sedam godina, no kritičari kažu kako s tih 30 posto više sredstava u obzir nije uzeto ono što se doista događa u Ukrajini, piše Politico.
Ruska invazija na Ukrajinu obilježena je silnom upotrebom artiljerije i raketa - što je povratak tradicionalnijeg oblika ratovanja kojeg su planeri nakon Hladnog rata izbjegavali i prednost davali manjim, visokotehnološkim i visoko obučenim snagama koje se mogu rasporediti daleko od kuće.
Budžet francuske vojske - o čemu će Narodna skupština početi glasovati u ponedjeljak - i dalje se drži modela prije invazije i ne favorizira teško naoružanje poput tenkova i oklopnih transportera, a prioritet daje nuklearnom oružju za odvraćanje i istražuje borbu protiv novih prijetnji poput onih svemirskih, kibernetičkih i dubokomorskih.
Konačno glasanje trebalo bi se održati prije 14. srpnja, kad je u Francuskoj državni praznik, Pad Bastilje.
‘Mnogi se zalažu za više Leclerk tenkova i više Rafale borbenih aviona koji bi ojačali NATO-ov istočni bok. No to nije francuska logika‘, kaže Pierre Haroche, stručnjak za obranu pri londonskom Sveučilištu Queen Mary.
Prema Michaelu Goyi, francuskom vojnom konzultantu i umirovljenom pukovniku, novi vojni budžet za razdoblje od 2024. do 2030. pokazuje da se Francuska - jedina europska zemlja s nuklearnim naoružanjem - ne priprema za mogućnost velikog kopnenog sukoba.
‘Stvar je u tome da nas naše nuklearno naoružanje štiti od ukrajinskog scenarija. Umjesto toga, mi pokušavamo ići naprijed i osposobiti se za zračne i pomorske bitke koje predvodi SAD‘, kaže Goyi.
Francuski izbori
Tri godine trošenja javnog novca na ublažavanje covid krize ostavile su francusku vladu da se bori protiv inflacije, proračun je rastegnut, a javni dug buja. To je razlog zašto se i dalje oslanja na nuklearne snage, umjesto da pojača nabavu konvencionalnog naoružanja - što je upravo suprotno od onoga što radi Poljska, država bez nuklearnog arsenala koja graniči i s Ukrajinom i s Rusijom i ima ambicije stvoriti najveću konvencionalnu vojsku u Europi.
Francuska, s druge strane, smanjuje planove za vojnu nabavu.
Vlada je do 2030. planirala obnoviti 200 Leclerc borbenih tenkova, no prema novom planu to bi bilo samo 160 tenkova. Ukrajina također moli Francusku da im donira neke od tih tenkova, no Pariz još nije odobrio takav transfer. Zračne snage su do 2030. također trebale dobiti 185 Rafale aviona, no sada će ih dobiti samo 137.
Francuska će također nabaviti 200 oklopnih vozila Jaguar, umjesto 300 koliko ih je trebalo biti, te oko 1300 transportera Griffon, umjesto njih 1800.
Izvršna vlast iznijela je amandmane prije ovotjednog glasovanja i obvezala se kupiti više Jaguara i Griffona kako bi zamijenila opremu doniranu Kijevu. Međutim, to se neće financirati iz višegodišnjeg proračuna.
Što se tiče sve ostale opreme, vlada kaže da se i dalje drži originalnog plana nabave do 2035.
‘S obzirom na međunarodni kontekst i rat na našem pragu, u redu je objašnjavati da je odvraćanje važno, ali konvencionalno ratovanje također igra ulogu‘, kaže Cédric Perrin iz konzervativne stranke Les Républicains i potpredsjednik Vijeća Senata za obranu i vanjske poslove.
Odgađanje nabave opreme za francuske oružane snage također bi ograničilo i sposobnost te zemlje da oružje pošalje Ukrajini, dodao je.
I druge se europske zemlje bave sličnim kompromisima: Ujedinjeno Kraljevstvo - također nuklearna sila - razmišlja o rezovima za kopnenu vojsku unatoč nedavnom povećanju vojne potrošnje; Njemačka je najavila da će povećati vojnu potrošnju za 100 milijardi eura, no većina tog novca još nije dodijeljena.
Zbog svega ovoga je europskim zemljama teško ispuniti NATO-ov cilj da pripreme 300.000 vojnika, pa kontinent i dalje ovisi o američkoj vojsci.
Što nakon Ukrajine?
Dok se ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski prošli tjedan u Parizu sastao s Macronom - i dobio obećanje o slanju još oružja i lakih tenkova - kreatori vojnog proračuna gledaju dalje od sukoba u istočnoj Europi prema sve većim tenzijama između Kine i SAD-a.
‘Planovi za proračun ocrtavaju novu stratešku, dugoročnu viziju. Mislimo na indo-pacifičku regiju i duboko more‘, kaže Philippe Maze-Sencier, geopolitički analitičar iz konzultantske tvrtke Hill+Knowlton Strategies. ‘Tko u Europi razmišlja o tome? Imamo problem s rijetkim materijalima i morske dubine imaju veliki rudarski potencijal.‘
U sljedećih će sedam godina Francuska potrošiti pet milijardi eura za izgradnju novog nosača zrakoplova koji bi zamijenio ‘Charles de Gaullea‘.
Višegodišnji plan također bi trebao uzeti u obzir ono što je ministar oružanih snaga Sébastien Lecornu nazvao ‘novim područjima sukoba i militarizacije‘ - svemirom, dubokim morima i kibernetikom. Do 2030. Pariz želi uložiti šest milijardi eura u svemir, četiri milijarde eura u kibernetiku - što bi bilo povećanje od 300 posto - i pet milijardi eura u obavještajne službe.
‘Čvrsto se držimo ovog plana‘, rekao je Lecornu senatorima početkom svibnja. ‘Moramo djelovati žurno, a to je važnije za našu kolektivnu sigurnost nego odgađanje isporuke nekoliko Griffona za godinu ili dvije.‘
Francuska ovime pokušava postići ravnotežu između svoje tradicionalne ambicije da bude globalni, jaki igrač s potrebom da reagira na najveći sukob u Europi od Drugog svjetskog rata i Macronove nade u jaču Europu koja ne ovisi toliko o Sjedinjenim Državama.