U drami “Anđeli u Americi” paralelno pratimo dvije priče o oboljelim od AIDS-a. Prvi junak je mladi Prior Walter, fragilan Židov koji oboli od AIDS-a i napušta ga ljubavnik. Drugi je moćan njujorški odvjetnik Roy Cohn koji novu bolest uz koju se početkom 80-ih vežu ozbiljne stigme prevodi za javnost kao - karcinom jetre. U televizijskoj ekranizaciji Mikea Nicholsa (iz 2003. godine) ove slavne drame Tonyja Kushnera, Cohna glumi Al Pacino, a u aktualnoj broadwayskoj produkciji Nathane Lane. Cohn je u drami prikazan kao uber negativac. “On je utjelovljenje ljudskog zla. Najgore ljudsko stvorenje koje je ikada živjelo – najzločestiji, najizopačeniji, pokvareni kučkin sin koji je ikada šmrkao kokain u Studiju 54”, kaže o njemu jedan od likova drame. I gle čuda – Roy Cohn nije plod mašte talentiranog dramatičara – Cohn je doista protagonist njujorškog visokog društva i američke politike, zastrašujući mračne biografije.
S naslovom – “Najgore ljudsko stvorenje koje je ikada živjelo” New York Magazin je u svom posljednjem izdanju podsjetio na Cohna, upozorivši kako je on bio odvjetnik Donalda Trumpa te iznoseći nekoliko zanimljivih teza - jedna od njih je da je on zapravo bio “originalni Trump” te da bi njujorški kralj nekretnina vjerojatno i ranije postao američki predsjednik da je Cohn poživio. Pokvareni odvjetnik je od posljedica AIDS-a umro 1986. godine. Također, autor teksta podsjeća na brojne Trumpove i Cohnove veze s demokratima i uglednim protagonistima njujorškog liberalnog društva tijekom godina.
Cohn (rođen 1927.) bio je desna ruka senatora Josepha McCarthyja dok je ovaj isljeđivao američke komuniste. Također, bio je državni tužitelj u špijunskom slučaju Julius i Ethel Rosenberg koji su proglašeni krivim za špijuniranje u korist Rusa te osuđeni na smrt na električnoj stolici. “Je li to legalno? Jebeš legalno”, lamentira Cohn u “Anđelima u Americi” o tome kako je osobno lobirao kod suca Irvinga Kaufmana da pošalje Ethel Rosenberg na električnu stolicu pa nastavlja dalje: “Jesam li ja fin čovjek? Jebeš fino. Grozne stvari govore o meni u Nationu (izuzetno ugledni američki politički magazin, op.a.). Jebeš Nation. Želiš li biti fin ili želiš biti efikasan?”
Registrirani demokrat
A izgledalo je kao da nakon 1954. (Rosenbergovi su pogubljeni godinu ranije) neće biti ništa od njegove političke karijere. McCarthy se propio do smrti, a Cohnova karijera u Washingtonu je također kratko trajala. No, on se vratio u New York i uspio se ponovno izmisliti kao ugledni odvjetnik. Bio je vrlo blizak s Nancy i Ronaldom Reaganom što mu je, kad je obolio, omogućilo pristup eksperimentalnim lijekovima za AIDS.
Cohn je bio registrirani demokrat sve do svoje smrti baš kao što je i Donald Trump povremeno bio na strani demokrata. No, ovi partneri u zločinu zapravo nikad nisu bili vjerni nekoj partiji ili ideologiji. Njih je prvenstveno zanimala vlastita moć koja bi im omogućivala bogaćenje i ugled u javnosti.
A Cohnovi klijenti su doista bili sama “krema” njujorškog društva. Među njima su bili i vlasnici notornog Studija 54 Steve Rubell i Ian Schrager gdje je Cohn proslavio jedne noći u veljači 1979. godine svoj 52. rođendan. Uzvanici su bili politički vladari njujorških okruga kao što su Queens, Brooklyn i Manhattan, a među uobičajenom Warholovom ekipom poznatih i slavnih minglali su i brojni kako demokratski tako i konzervativni političari među kojima je bio i tada mladi, za paparazze posve spreman, 32-godišnji Donald Trump koji se u Cohnovoj orbiti vrzmao već šest godina.
Tu je bio početak i divnog prijateljstva Trumpa s liberalnim njujorškim medijima. Naime, najbolji Cohnov prijatelj još iz srednje škole bio je vlasnik Conde Nasta (izdavač Voguea, Vanity Faira) Si Newhouse koji je te večeri također stigao na rođendanski tulum svoga prijatelja. Ranije toga dana s Cohnom na ručku su bili i izvršni urednik Timesa Abe Rosenthal koji je u nadolazećim godinama često uživao Trumpovo gostoprimstvo na njegovom imanju u Mar-a-Lago.
Nitko od njih tada nije imao ambicije baviti se mračnim sjenama koje su okruživali Cohnov odnosno Trumpov poslovni svijet. Nekoliko mjeseci nakon tuluma u Studiju 54 američka javnost ima prilike vidjeti gotovo idiličan portret Roya Cohna u emisiji “60 minutes” u kojoj su, uz ostale eufemizme, gledatelji obaviješteni kako Cohn nikada nije oženio svoju navodnu zaručnicu, poznatu TV novinarku Barbaru Walters jer jednostavno on nije – “tip za ženidbu”. Ubrzo pak Waltersova u svojoj emisiji donosi pravu “bogatašku pornografiju” - bukoliku sliku mladog poduzetnika Donalda Trumpa koji je, po njezinim tvrdnjama, u to vrijeme percipiran maltene poput “američkog plemstva”.
Maligna politika
Autor teksta u New York Magazinu tu sada postavlja najvažnije pitanje. Podsjeća kako je omiljena igra Amerikanaca spekuliranje o tome kako bi se povijest odvila da je neko zaustavio Leea Harveyja Oswalda da ubije JFK-a. Pa tako on sada pita bi li se Trumpov put prema poziciji najmoćnijeg čovjeka u zemlji (možda i svijetu) mogao zaustaviti da je njujorška elita na vrijeme reagirala na ambicije sumnjivog poduzetnika.
Bliski odnos Roya Cohna i Donalda Trumpa potrajao je sve do pred smrt pokvarenog odvjetnika. Očekivano, Trump je svog saveznika koji je zbog njega vršio pritisak i na urednike Forbesa kako bi ovi prepravili liste najbogatijih u Trumpovu korist, napustio kada je ovaj obolio od AIDS-a.
Maligna politika i korumpirani političari danas su pošast ne samo u Americi, baš poput AIDS-a početkom ‘80-ih. Zato, vjerojatno, “Anđeli u Americi” jednako snažno rezoniraju danas, kao i kada su premijerno izvedeni početkom ‘90-ih.